Uspon i pad svjetske trgovine

1. dio (a): U stisku novčanih briga

“Premda nam majke i očevi daruju život, samo je novac taj koji ga održava” (The Japanese Family Storehouse; ili, The Millionaires‘ Gospel, od Ihare Saikakua).

JE LI vam ikad novac bio nužno potreban? Ili ste ustanovili kako nemate dovoljno novaca da platite nešto prijeko potrebno? Ili, jeste li ikad vidjeli svoju obitelj gladnu ili oskudno odjevenu? Milijuni ljudi mogu danas na ta pitanja odgovoriti potvrdno. Oni znaju što znači brinuti zbog novca.

Zamislimo zabrinutost nezaposlenog oca koji treba nahraniti puno ustiju i platiti mnogo računa. Razmislimo o duševnom stanju umorne majke koja stoji u redu za teško nabavljivu robu, samo da bi na kraju utvrdila kako su police u trgovini prazne ili cijene previsoke. A što reći o stresu kojem je izložen poslovni rukovodilac čije se poduzeće suočava s neminovnim stečajem ili o pritisku kojem je izložena vlada koja očajno pokušava osloboditi se milijardi dolara duga.

U današnjem svijetu već same određene riječi izazivaju zabrinutost. Naš prihod (novac, dobra ili usluge primljene u zamjenu za rad ili upotreba drugih izvora sredstava) možda je tako nizak da je naš životni standard (ekonomski nivo na kojem smo navikli živjeti) ozbiljno ugrožen. Razlozi za to mogu biti nezaposlenost, recesije ili depresije (razdoblja opadanja privredne aktivnosti, prvi oblik je blaži, drugi teži), ili inflacija (porast cijena koji se javlja kad potražnja premašuje ponudu, tako da je smanjena kupovna moć našeg novca). Bez dovoljno novaca ne možemo više održati korak sa životnim troškovima (troškovi kupovanja robe i usluga koje su nam svakodnevno potrebne).

Moć ekonomskih pritisaka

Velika ekonomska kriza 1930-ih, kaže jedan stručnjak, bila je ekonomska tragedija koja je “dotakla sve zemlje i sva područja života, društvenog i političkog, unutarnjeg i međunarodnog”. Time što je ojačala ekstremističke političke snage u Njemačkoj i Italiji, ona je pridonijela izbijanju drugog svjetskog rata, rasvjetljavajući tako moć ekonomskih pritisaka. U svojoj knjizi Money: Whence It Came, Where It Went, John K. Galbraith je napisao: “U Njemačkoj je početkom 1933. Adolf Hitler došao na vlast. Njegovi uspjesi moraju se velikim dijelom pripisati masovnoj nezaposlenosti i naročito bolnim zakidanjima nadnica, plaća, cijena i vrijednosti imovine.” Komentirajući inflaciju u Sjedinjenim Državama u to vrijeme, Galbraith dodaje: “Bez obzira na to koliko je novac važan, nitko nije sumnjao u to da su isto tako važna i strahovanja koja su izazvana njime.”

Političke promjene, koje su krajem 1980-ih prohujale Istočnom Evropom, bile su pod jakim utjecajem ekonomskih faktora. Oni su također često odlučujući za ishod izbora u zapadnim demokracijama, gdje ljudi, to je davno rečeno, glasaju prema svom novčaniku.

Ekonomski pritisak primjenjuje se često kao pokušaj da se prisile vlade da promijene svoju politiku. Tako su, ponekad, današnje ekonomske sankcije postale ekvivalent davnih vojnih opsada. Godine 1986, Evropa, Japan i Sjedinjene Države uvele su ekonomske sankcije protiv Južne Afrike u znak protesta protiv njezine politike apartheida, očito sa stanovitim uspjehom. Godine 1990. je svjetska zajednica, koju zastupaju UN, izvršila ekonomski pritisak na Irak, očito s manjim uspjehom.

Ipak, trend izgleda jasan. Jacques Attali, francuski pisac i predsjednički savjetnik, uvjerava kako ‘trgovci zamjenjuju ratnike kao glavni glumci na svjetskoj pozornici’. A jedan časopis je komentirao: “[U mnogim zemljama] je ekonomska snaga zamijenila vojnu moć kao mjerilo po tom pitanju.”

Popušta li stisak?

Prirodne katastrofe, bolest i zločin uništavaju ekonomiju. Isto se odnosi i na dugove i budžetske deficite. Prema The Collins Atlas of World History, “međunarodni dug [zemalja u razvoju] je tako ogroman da je svijet povremeno bio blizu ekonomske katastrofe nesagledivih razmjera, a porast siromaštva, sa svim svojim očajem i prijetnjama eksplozije koju ono podrazumijeva, krajnje je alarmantan”.

Dok neke vlade pogađa galopirajuća inflacija, druge se očajnički bore kako bi je suzbile. I nestabilne burze odraz su nesigurnosti. Iznenadna bolest političkog vođe, ili čak neosnovane glasine, mogu za samo nekoliko sati razoriti blagostanje. Slom u Wall Streetu u listopadu 1987 — čak mnogo teži od onoga 1929 — nazvan je najgorim tjednom u financijskoj povijesti. Gotovo 385 milijardi američkih dolara vrijedna imovina bila je izbrisana. Tržište se oporavilo, no mnogi eksperti tek očekuju pravi krah. “Bolje bi bilo da se svijet nikada ne nada otkriti kako će izgledati taj konačni slom”, napisao je novinar George J. Church.

Umjesto da popusti, izgleda da se stisak ekonomskih pritisaka i time prouzročene brige još pojačavaju. Je li onda realno očekivati skori kraj takvih pritisaka?