Učenje počinje u maternici
ZA ARISTOTELA je mozak djeteta prilikom rođenja bio tabula rasa, prazna ploča. Više od dvije tisuće godina kasnije, mnogi su još uvijek gledali na njega na sličan način. “Kad se dijete tek rodi”, pisao je 1895. jedan profesor medicine sa University of Pennsylvania, “ono je vrlo malo razumnije od biljke.” Tradicija se nije slagala i tvrdila je da dojenče uči u maternici i da je svjesno događaja izvan nje. Znanost danas kaže da su i Aristotel i spomenuti profesor bili u krivu i da su tradicionalisti u pravu.
Mozak ima mali početak, ali kako samo ulijeva strahopoštovanje kad dostigne potpuni razvoj! Njegov razvoj započinje u trećem tjednu trudnoće kao tanak sloj stanica nazvanih neuralna ploča. Neurolog Richard M. Restak kaže nam što ona postaje na kraju trudnoće: “Ali od tog početka koji ne obećava mnogo razvit će se najčudesniji organ u poznatom svemiru.” Proces počinje sa oko 125 000 stanica koje se umnožavaju prosječnom brzinom od 250 000 u minuti. Restak dodaje: “Konačno će se umnožiti do nekih sto milijardi neurona koji su temelj svih funkcija mozga.”
Kako mozak raste, između njegovih neurona formiraju se veze. Te veze, nazvane sinapse, razvijaju se do osmog tjedna i uskoro broje na milijune dok preuzimaju mnogobrojne funkcije fetalnog mozga. U isto vrijeme — na kraju drugog mjeseca trudnoće — “utvrđeno je (...) sve što će se naći u potpuno razvijenom ljudskom biću”, prema opće prihvaćenoj knjizi A Child Is Born. Svi njegovi tjelesni dijelovi su na mjestu i to više nije embrio. Započelo je fetalno razdoblje rasta i usavršavanja pojedinosti. Pa ipak, zagovornici abortusa se usuđuju reći nam da to ne živi.
Najraniji pokreti fetusa počinju nakon sedam i pol tjedana. Do 13. tjedna profunkcioniraju okusne bradavice na jeziku, a kasnije, ako se plodnoj vodi doda šećer, brzina gutanja se udvostručava. Ali ako se doda nešto neukusno, on brzo smanjuje svoje gutanje i izrazima lica naglašava svoje nezadovoljstvo. Do 15. i 16. tjedna javlja se disanje, štucanje, sisanje, gutanje, zijevanje, pokreti očiju — a u narednim tjednima REM-faza spavanja. “Do ograničene mjere”, kaže Restak, “fetus može i čuti, vidjeti, okusiti, mirisati i osjećati u intrauterinom svijetu.” Ali to još nije živo stvorenje, uvjeravaju nas zagovornici abortusa.
Novorođenče se sjeća onoga čemu je bilo izloženo u maternici — naprimjer, otkucaja srca svoje majke. Ono uz taj zvuk zaspi, budi se, odmara se, pokreće se njegovim ritmičkim otkucajem. On je bio stalni pratilac, pružajući osjećaj spokojstva i sigurnosti. Istraživači su dokazali njegovu umirujuću snagu u jednom pokusu u porodiljskom odjelu. Bebe koje su bile izložene snimci otkucaja ljudskog srca manje su plakale i napredovale su bolje od onih bez toga. Zanimljivo je da su “intrauterini i drugi zvukovi umirujući (za nemirnu dojenčad) samo kad su izneseni u visinama tona usporedivim onim iz maternice”.
Fetalni mozak nije samo uključen u aktivnosti unutar maternice, već zapaža i pamti ono što se događa vani. “Vivaldi je jedan od omiljenih kompozitora nerođenog djeteta”, kaže dr. Thomas Verny. “Mozart također. Kad god je na gramofon bila stavljena neka od njihovih uzvišenih kompozicija, izvještava dr. Clements, otkucaji fetalnog srca redovito su se umirivali, a broj otkucaja se smanjivao. (...) S druge strane, svi oblici rocka većinu fetusa su veoma uznemiravali.”
Dr. Anthony DeCasper, psiholog na University of North Carolina, napravio je dudu varalicu koja mjeri brzinu i pritisak sisanja dojenčeta. Mijenjajući svoj način sisanja, dojenče uči izabirati snimljene zvukove koje želi čuti — naprimjer, određene glasove i priče. Novorođenče staro samo sat ili dva moglo je razlikovati glas svog oca, koji mu je govorio kratkim umirujućim riječima dok je ono bilo u maternici. Dijete ne samo da je za slušanje izabralo taj glas, već je i emocionalno reagiralo i prestalo je plakati, osjećajući se sigurnim. Na isti način ono bi izabralo slušati i glas svoje majke, kao i njen otkucaj srca, a na oboje se naviklo dok je odrastalo u maternici.
U drugom pokusu, DeCasper je rekao 16 trudnica da glasno čitaju dječju priču pod nazivom Mačka u šeširu. One su je čitale dva puta dnevno u posljednjih šest i pol tjedana svoje trudnoće. Ubrzo nakon što su bebe bile rođene, bile su povezane s napravom za sisanje, te su im puštane snimke sa dvije priče, Mačka u šeširu i Kralj, miševi i sir. Brzinom svog sisanja bebe su u svim slučajevima izabrale da slušaju Mačku u šeširu, priču koju su čule u maternici. Uvijek iznova birale su tu priču umjesto priče Kralj, miševi i sir, koju nisu čuli u maternici. Djeca svih dobi čine isto, uvijek želeći čuti svoju omiljenu priču više puta, umjesto da čuju neku novu priču.
DeCasper je zaključio: “Čini se da je na slušne sklonosti nakon rođenja utjecalo ono što se čulo prije rođenja.” Dr. Restak, koji je izvijestio o ovim otkrićima, kaže: “Beba uči u maternici, prepoznaje glas svoje majke, čak i njenu intonaciju i istu knjigu koju ona čita.” Njegov zaključak: “Drugim riječima, fetusi imaju sposobnost slušnog perceptivnog učenja u maternici mjesecima prije nego im je to zaista potrebno ili nego što bi se moglo očekivati da to upotrijebe.”
Beba je mnogo naučila u maternici. Ona je dobro opremljena da uči. Sve gore navedeno pokazuje da mozak čak i u maternici zadivljuje. U njoj on dobiva svoj potpuni broj neurona. Prema neurolozima, “prilikom rođenja, mozak novorođenčeta ima više neurona pomoću kojih može formirati mreže nego će ih ikada više imati”. Taj novi život je od svog početka u maternici bio veoma zauzet u narednih osam mjeseci gradeći te milijarde neurona i stvarajući milijarde veza između njih, omogućujući kretanje, disanje, sisanje, gutanje, okus, mokrenje, slušanje, gledanje, učenje i pamćenje. Kako ikoja razumna osoba može reći da to stvorenje ne živi?
Mnogi znanstvenici i milijuni drugih logično vjeruju da život započinje u maternici prilikom začeća. U svojoj knjizi The Mind, Dr. Restak kaže: “Pravi početak i najkritičniji događaj u našem životu bez sumnje je trenutak našeg začeća. Kinezi to priznaju mjereći starost od tog trenutka; beba se prilikom rođenja smatra starom jednu godinu.”
Danas mnogi žele vjerovati da djecu do rođenja ne treba smatrati životom, osobom, ali Božja riječ se ne slaže s time. Ako se bebu namjerno abortira, Božje pravilo je: ‘Život za život.’ To je potkrijepljeno Knjigom Izlaska 21:22, 23: “Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu, te ona pometne, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život” (Stvarnost).
Dok je dijete još u maternici, Jehova ga smatra živom osobom. Da je to tako jasno je vidljivo iz svih njegovih aktivnosti u maternici. Znanost sada zna da do kraja drugog mjeseca postoje svi njegovi tjelesni dijelovi i da funkcioniraju, da ono osjeća, uči i pamti. Razum novorođenčeta sigurno nije ‘prazna ploča’, kako je rekao Aristotel, niti dijete zna ‘malo više od biljke’, kako je rekao sveučilišni profesor. Ono ima sve neurone koje će uvijek imati, a oni su spremni registrirati sve nove prizore, zvukove i osjećaje koji ga sada okružuju. Ono je spremno! Ili možda nije?
Majka može mnogo učiniti za dobrobit bebe u svojoj maternici, ili joj može naškoditi. Na bebu mogu utjecati njene misli, i to na dobro ili na loše. Fetus neće misliti ono što misli majka; ali misli kojima se ona bavi stvaraju osjećaje, a na fetus utječu emocionalna stanja koja stvaraju te misli, bilo da su to stanja sigurnosti, mira i spokojstva, ili pak tjeskobe, straha i gnjeva. Što je još gore, preko posteljice se s majke na fetus mogu prenijeti zarazne bolesti. Mogu se prenijeti spolne bolesti, pa čak i sida. Majke koje u vrijeme trudnoće upotrebljavaju duhan, marihuanu, alkohol, morfij, kokain, heroin i druge droge mogu roditi djecu ovisnu o drogama, duševno zaostalu, s oštećenim mozgom, tjelesnim nedostacima, podložnu napadajima bolesti i drugim teškim posljedicama.
Dijete u maternici nije tako hermetički zatvoreno od vanjskog svijeta kako su mnogi nekada mislili. Dok je u maternici, ono se može njegovati s puno ljubavi ili okrutno mučiti. Kakvo ga postupanje čeka kad jednom napusti maternicu? Ono počinje učiti u maternici, ali kakvo će iskustvo u učenju doživjeti kad dođe na ovaj svijet? Nasreću, sretno vjenčani roditelji puni ljubavi učinit će ta iskustva pozitivnim.
[Istaknuta misao na stranici 12]
“Najčudesniji organ u poznatom svemiru”
[Istaknuta misao na stranici 12]
Osam tjedana, a svi njegovi dijelovi na svom mjestu
[Istaknuta misao na stranici 13]
Kako ikoja razumna osoba može reći da to stvorenje ne živi?
[Istaknuta misao na stranici 15]
Mnogi znanstvenici vjeruju da život započinje prilikom začeća
[Slika na stranici 14]
Sa osam tjedana, 4 centimetra dugačak, a svi njegovi tjelesni dijelovi su na svom mjestu
[Zahvala]
Fotografija: Lennart Nilsson za A Child Is Born - izd. 1976./Dell Publishing Co. (također 2. stranica)