Pogled u zlatni vijek Inka
Od dopisnika Probudite se! iz Perua
Vrijeme je zimskog solsticija — vrijeme za veličanstvenu svetkovinu Sunca. Dok se zimsko nebo bez oblaka vedri nad Cuzcom, obožavatelji se stječu unutar masivnih krivudavih zidova koji okružuju Hram Sunca.
Sve oči sada se usredotočuju na prvosvećenika dok on ubija žrtvenu ljamu, vadi njezino srce koje još otkucava i provodi čin gatanja da odredi sudbinu nove godine. Sjajno ulašteno srebrno ogledalo svjetluca u njegovoj ruci dok usmjerava sunčeve zrake na komad pamuka. Konačno se pojavljuje dim i sveta vatra još jednom gori. Započela je devetodnevna svetkovina.
INKE i njihova civilizacija dugo su stvarali čuđenje među istraživačima, povjesničarima, a isto tako i među ljubiteljima povijesti. Čuvena bogatstva Inka u zlatu i srebru koja su opljačkali španjolski osvajači promijenila su čitav evropski ekonomski sistem. Tehnička čuda, kao što je tvrđava tajanstvenog Machu Picchua, utvrda Sacsahuaman kod Cuzca i domišljat sistem navodnjavanja svjedoče o tehnološkoj oštroumnosti Inka. Neki čak tvrde da među Inkama nije bilo pljačke, lijenosti ili poroka. Bilo kako bilo, zaista je bilo čudesno da je jedna vlada mogla kontrolirati mnoga različita plemena, od kojih su mnoga bila skrivena po udaljenim mjestima i pukotinama nekih od najviših i najnepouzdanijih planina na svijetu.
Njihovo porijeklo — tajna
No, tko su ustvari bili Inke? Odakle su došli? Što je dovelo do raspada njihovog moćnog carstva?
Nitko sa sigurnošću ne zna odakle su došli Inke. Neki su zapazili sličnosti koje su imali s drevnim Egipćanima. Poput faraona, vladar Inka obožavan je kao sin boga-Sunca i također je mogao oženiti svoju sestru da sačuva “kraljevsku krv”. Neki religiozni običaji bili su jednaki, a čamci Inka koji su jednom prelazili jezero Titicaca bili su veoma slični egipatskim čamcima od trske. Međutim, unatoč svim njihovim sličnostima, postoje i brojne velike razlike između Inka i Egipćana. Tako je egipatsko porijeklo Inka dovedeno u ozbiljnu sumnju.
Zanimljivo je da jedna legenda Inka tvrdi kako su prvobitni Inke bili preživjeli iz potopa. Knjiga Sociografia del Inkario navodi: “Sve tradicije naroda andske visoravni govore o potopu koji je preplavio cijelu zemlju.” Prema jednoj legendi Inka, bila su izbrisana sva živa bića. Međutim, druga verzija govori o nekim pojedincima “koji su, skrivajući se u jednoj udubini na vrhu veoma visoke planine, bili spašeni i koji su ponovo naselili zemlju”.
Podudarnost sa biblijskim izvještajem o potopu je očita. Međutim, preci Inka sigurno su krenuli na putovanje do Južne Amerike neko vrijeme nakon pomutnje jezikâ u Babelu (1. Mojsijeva 11:1-9).
No, kakvi su bili drevni Inke? Kako su živjeli? Da bismo dobili odgovor, vratimo se u vrijeme zlatnog vijeka Inka.
Život u aylluu u području Inka
Godina je 1500. Zurimo u dolinu ispod nas, razasutu malim nastambama. To je selo jednog Inka ayllua, to jest, klana obitelji koje žive i rade zajedno. Cijelo carstvo Inka podijeljeno je u ayllue, a svako nadgledava poglavar nazvan curaca. Obitelji žive u kućama sa slamnatim krovom koje su izgrađene od kamena i blata. Stolovi, stolice ili bilo koje druge stvari koje doprinose tjelesnoj udobnosti praktički i ne postoje. Oni jednostavno sjednu na pod da pojedu svoja dva skromna dnevna obroka od dehidriranog krumpira, kukuruza, kinoe i osušenog mesa ljame. Noću cijela obitelj spava na podu.
Tajanstveni strah od zla prožima gotova sva područja života Inka. Prilazimo grupi ljudi koja se okupila oko tek postavljenog temelja za sobu za stanovanje. Jedan čovjek svečano stavlja osušeni fetus ljame u malu ugrađenu nišu. To se čini da se umiri Pacha-Mama, ili Majka Zemlja, i da se dom zaštiti od zla. Drugi fetiši, koji se sastoje od ukrasnih sitnica od životinja, školjki i perja, bit će ugrađeni u spojeve zidova ili upleteni u slamnati krov.
Inke se boje da ih može zadesiti zlo čak i kad spavaju. Čudnovati snovi smatraju se pustolovinama duše koja napušta tijelo preko noći. Sljedećeg jutra može se posavjetovati sa vračarem da objasni takve snove.
Životna dob je kratka, ali Inke vjeruju u reinkarnaciju. Pomno se čuvaju odrezani nokti, uvojci kose i zubi u slučaju da zatrebaju duhu koji se vraća. U međuvremenu, ako je osoba bila dobra, ona će ići u mjesto čekanja nazvano Hanan Pacha; ako nije bila tako dobra, u Hurin Pachu; a ako je bila loša, u Ucu Pachu da pati u muci — slično viziji kršćanstva o nebu, paklu i čistilištu.
Slava Cuzca
Zatim prilazimo nepravilnoj utvrdi Sacsahuaman koja štiti Cuzco, samo srce carstva Inka. Masivno rezano kamenje, neko teško preko stotinu tona, dovukle su ovamo iz udaljenih kamenoloma, preko planina i klanaca, tisuće radnika Inka. To kamenje formira niz od tri ogromna zida. Taj zavojiti oblik zidova prisiljava svake moguće napadače da su leđima okrenuti prema strijelcima i kopljanicima Inka.
No, mnoštva su upravo sada zakrčila trg Hrama Sunca i svi kliču dolazećoj pobjedničkoj povorci. Skupina prestrašenih i obeshrabrenih ljudi iz seoskih područja uvedena je kao zatvorenici. Oni s čuđenjem zure u ogromne građevine hrama sa slamnatim krovom, koje su ukrašene sjajnim zlatom.
U dvorištu hrama, knjigovođe Inka točno zapisuju broj zarobljenika, životinja i drugog ratnog plijena iz ovog posljednjeg osvajanja. Kad se poglavice predaju bez borbe, oni se, zajedno sa svojim sinovima, vode do Amauta, profesionalnih učitelja. Tu će učiti jezik Inka, pravila religije Inka i zakon. Kasnije će biti vraćeni da upravljaju svojim bivšim klanom — ovaj put kao predstavnici Inka. Međutim, njihova djeca moraju ostati u Cuzcu radi daljnjeg školovanja. Time se osigurava da se poglavice, kad budu oslobođeni, ne bune protiv svojih osvajača.
Susjedno pleme je u ranim 1400-im gotovo istrijebilo Inke. Ostarjeli vladar Inka Viracocha bio je prisiljen bježati iz Cuzca. Ali njegov sin Pachacuti okupio je vojsku i istjerao napadače. Potaknut tom pobjedom, podjarmio je druga plemena, osnovavši time carstvo sačinjeno od različitih naroda.
Međutim, napredak carstva ne ovisi isključivo o plijenu iz rata. Tajna bogatstva Inka je mita. Mita, ili smjena, je radni program koji je na sve nametnuo vladar Inka. Budući da je obitelji potrebno samo 60 ili 70 dana godišnje da obrađuje zemlju za svoje vlastite potrebe, ostatak vremena posvećen je miti. Tako se svi smjenjuju u radu na poljima koja pripadaju hramu, na izgradnji mostova, puteva, hramova i terasa, ili na vađenju zlata i srebra iz rudnika. Milijuni radnika prouzročuju da u carstvu sve vrvi kao u košnici, dok vladar Inka i njegovi plemići nadziru sav rad iz Cuzcoa preko poglavara tisuća, stotina i desetina.
Zakon Inka pomaže u održavanju tog uređenja. Osuđeni zločinci mogu biti kažnjeni smrću bacanjem divljim zvijerima. Ne iznenađuje da je stopa zločina veoma niska. No, postoje djelotvorniji načini za odvraćanje od pobune. Svih devet dana svečanosti besplatno se daje chicha, alkoholno piće, koje daruje vladar Inka.
Sunce zalazi nad područjem Inka
Carstvo Inka je na taj način trajalo dok događaji unutar i izvan njegovog područja nisu doveli do konačnog raspada. Kad je umro vladar Inka Huayna Capac, na prijestolje je stupio njegov sin Huáscar. Međutim, nezakoniti sin Huayne Capaca, Atahuallpa, pobunio se i pokrenuo građanski rat. Poginule su tisuće Inka. Nezadovoljstvo i mržnja sada su podijelili nekad mirno područje. Atahuallpa je preuzeo prijestolje.
Atahuallpa nije bio previše zabrinut kad je mala grupa oklopljenih ljudi krenula vijugavim putem kroz planine. Nije ni slutio da su oni predvodili veliku međunarodnu najezdu, niti je bio svjestan da će bljedoliki posjetioci zaraziti njegov narod smrtonosnim pošastima koje će se proširiti područjem Inka.
Nakon što su ga njegovi vračevi uvjerili u pobjedu, Atahuallpa je otišao do Cajamarce (danas smještene u sjevernom Peruu) da dočeka grupu španjolskih napadača. Iako opkoljen tisućama svojih sljedbenika, bio je potpuno nenaoružan. Zatim je došao jedan katolički redovnik i pružio mu religioznu knjigu. Namjera je bila da ga se preobrati na katolicizam. Međutim, vladar Inka je bacio knjigu na tlo. Zagrmjeli su španjolski topovi, te je poginulo 6 000 Inka.
Atahuallpa je ostavljen na životu da otkrije gdje se nalazi sve zlato. On je ponudio da u zamjenu za svoju slobodu veliku sobu napuni zlatnim predmetima. Njegova raskošna ponuda je prihvaćena, a Atahuallpa je održao svoju riječ. Španjolci to nisu učinili. Atahuallpa je zadavljen, a to je bio kraj zlatne ere carstva Inka.
Prolazak stoljećâ je na neki način učinio romantičnim život Inka. No, ne smije se zaboraviti da su Inke, iako su njihova dostignuća bila velika, bili robovi obožavanja Sunca i praznovjerja. Danas među nekim stanovnicima Anda religiozne tradicije, samo malo izmijenjene katolicizmom, surov način života i praznovjerje, još uvijek upravljaju životom potomaka Inka.
Ipak, zanimljivo je da su mnogi među njima ostavili iza sebe taj praznovjerni strah. Stvoritelj je za drevne Inke bio udaljeno božanstvo, ovisan o sekundarnim haucasima (predmetima obožavanja) i bogovima. No, neki od njihovih potomaka saznali su za pravog Boga, Jehovu, koji je veoma blizu svima koji ga traže (Djela apostolska 17:27).
[Okvir na stranici 29]
Neke činjenice o području Inka
*Što znači izraz “Inka”?
“Inka” se najprije odnosi na kralja, ili vladara, koji je nazvan Capa Inca, u značenju “Jedini Gospodar”. Izraz “Inka” dan je i svim muškim potomcima kraljevske krvi. Danas se izraz može primijeniti na sve koji su živjeli na području Inka prije više stotina godina.
*Koliko je bilo stanovnika na području Inka?
Izvještava se da je, na vrhuncu svoje veličine, područje naseljavalo 6 000 000 ljudi, iako najmanje jedan izvor navodi 12 000 000. To pokazuje kako je carstvo bilo zaista veliko, uzimajući u obzir da je u to vrijeme na Zemlji bilo daleko manje stanovnika nego danas.
*Kako su Inke komunicirali?
Većinom usmeno, budući da Inke nisu čitali ili pisali. Kečua je govorni jezik koji se ne piše, iako su u današnje vrijeme poduzeti napori da se stvori pisani oblik temeljen na drugim jezicima. Kratke službene poruke slane su pomoću quipua, dugih vrpci sa uzlovima koje su bilježile informacije.
[Slika na stranici 27]
Inke su prakticirali obožavanje sunca u Machu Picchuu, Peru
[Slika na stranici 28]
Utvrda Sacsahuaman kod Cuzca