Dan kad je padao pijesak

Od dopisnika Probudite se! sa Filipina

SUBOTA 15. lipnja 1991. bio je dan kojeg će stanovnici središnjeg Luzona teško zaboraviti. Koliko god to može zvučati nevjerojatnim, to je bio dan kad je padao pijesak poput kiše na bujne zelene planine i rižina polja filipinskih provincija Pampanga, Tarlac i Zambales. To što se tog dana dogodilo i kako je to pogodilo više od dva milijuna stanovnika tog područja, uključujući oko 2 900 Jehovinih svjedoka, i bolno je i fascinira.

Malo njih je izgubilo život, jer su vulkanolozi koji su pratili seizmičke aktivnosti planine Pinatubo pravovremeno upozoravali. Tisuće urođenika plemena Aeta napustile su obronke planine prije nego su uslijedile glavne erupcije vulkana, i svi stanovnici u krugu od 20 kilometara oko planine Pinatubo bili su pozvani da potraže sigurnost u drugim područjima. Samo dva dana prije prve velike erupcije, 12. lipnja, američko vojno zrakoplovstvo evakuiralo je većinu svog osoblja iz zrakoplovne baze Clark na podnožju Pinatuba u pomorsku bazu blizu Olongapo Citya, što je najveći pothvat takve vrste od drugog svjetskog rata. Geolog Richard J. Purser dao je priznanje za upozorenja u jednom otvorenom pismu Filipincima, rekavši: “Dosada vam je Phivolcs [Filipinski institut za vulkanologiju i seizmologiju] izvrsno poslužio, a njegovo saopćenje bilo je jasno, razumno i znanstveno ispravno.”

Izvještaj očevica

Esther Manrique, stalni propovjednik Jehovinih svjedoka koja živi u Subicu, Zambales, oko 30 kilometara od planine Pinatubo, izvještava kako je bilo tokom danâ kad je padao pijesak. Ona kaže: “Sve je počelo u srijedu ujutro 12. lipnja. Kad smo pošli u službu, vidjeli smo da se većina ljudi zagledala u zapanjujući prizor. Oblak u obliku gljive, kao nakon eksplozije atomske bombe, dizao se iznad planine Pinatubo. Nakon nekoliko minuta počelo je padati — ali to nije bila voda; umjesto vode padao je sitni pijesak.

U četvrtak je opet padao pijesak. U petak poslijepodne oko dva sata odjednom se smračilo a pijesak i mulj padali su nad cijelim područjem. Radnici i školska djeca poslani su odmah kući. Oni koji su išli bez kišobrana izgledali su kao stijene zbog pijeska i mulja koji je padao.”

U subotu ujutro oko sedam sati, nebo je za otprilike jedan sat postalo mračno. Celestino Layug iz Poraca, Pampanga, govorio je o neobičnom fenomenu koji je promatrao te noći: “Takve munje kao u subotu uvečer još nikad prije nisam vidio. Pored uobičajenih bijelih i plavkastih nijansi, mogle su se vidjeti crvene i ružičaste boje. Istovremeno, osjetili su se više puta zaredom potresi.”

Što se dogodilo

Geolog Richard Purser je pisao: “Da je Hollywood napisao tekst nitko ne bi smatrao uvjerljivim scenarij od 10 jakih erupcija, 3 tektonska potresa i jednog jakog tajfuna u istoj noći. Stvarnost može zaista biti neobičnija od izmišljene priče.” U jednom televizijskom intervjuu direktor Phivolcsa, Raymundo Punongbayan je na temelju veličine kratera procijenio da su oko dva kubična kilometra vulkanskog materijala bila izbačena u atmosferu.

Kolika je snaga bila potrebna da izbaci toliku količinu materijala? Geolog Purser je rekao: “Energija potrebna da se pokrene 2 milijarde kubičnih metara (5 milijardi tona) u prosjeku 17,5 kilometara uvis odgovara 25 megatona nuklearnog oružja (1 500 puta jače od bombe bačene na Hiroshimu).”

Naravno nije sav pepeo i pijesak pao samo na Filipine. Izvještaji o laganim padavinama pepela stizali su iz područja s druge strane Južnokineskog mora, iz Vijetnama i Kampučije, kao i iz Singapura i Malezije. Čak i u Kini je to utjecalo na vremenske prilike. “Meteorolozi navedeni u službenim [kineskim] novinama rekli su da su dim, pepeo i atmosferski plinovi poremetili normalne vremenske prilike, prouzročivši da su se bujne južne provincije suočile sa sušom, dok su jake kiše pogodile sjever.”

Na Havajima je 11. srpnja trebao donijeti dugo očekivanu pomrčinu sunca. Međutim, fina prašina koja se nagomilala u zemljinoj atmosferi kao posljedica erupcije planine Pinatubo razočarala je neke znanstvenike. Donald Hall, direktor instituta za astronomiju na havajskom sveučilištu, rekao je: “Naprosto je bolno da vulkan, nakon 600 ili 700 godina mirovanja, nije mogao sačekati još tjedan ili dva s erupcijom.”

Posljedice i dobivena pomoć

Najmanje 18 gradova i 2 velegrada u blizini planine Pinatubo postali su žrtvom dugih padavina pepela i pijeska. Tisuće zgrada, uključujući osam Kraljevskih dvorana Jehovinih svjedoka, bile su znatno oštećene kad su se krovovi urušili pod teretom pijeska i vode tajfuna.a Predsjednica Filipina, Corazon Aquino, rekla je u svojoj izjavi o stanju nacije 22. srpnja: “Erupcija planine Pinatubo najveća je u ovom stoljeću. (...) Tako je razorno djelovala da je uništila 80 000 hektara plodne zemlje i onemogućila trgovački promet u najmanje tri provincije. (...) Bio je to tako snažan događaj da je razorio najveću vojnu bazu u Pacifiku.”

Tisuće, uključujući i stotine Jehovinih svjedoka, morali su napustiti svoje domove i radna mjesta. Kad je podružnica Watch Tower Societya 15. lipnja kasno uvečer primila prve pozive za pomoć, osnovani su centri za izbjeglice u obližnjim Kraljevskim dvoranama i u dvije Kongresne dvorane. U ponedjeljak ujutro otišla su dva tima Svjedoka iz podružnice razgledati opustošena područja. Nakon što su sljedeći dan podnijeli izvještaje, upućeni su putujući sluge da obave duže posjete kod pogođenih Svjedoka te da im uz to ponesu hranu, vodu i lijekove. Istovremeno je u podružnicu stizala pomoć od Svjedoka iz glavnog grada Manile kao i iz drugih područja zemlje koja nisu bila pogođena erupcijom. Pojedinci koji nisu bili Jehovini svjedoci zapazili su pomoć koja je bila pružena. Jedna osoba je rekla: “Vi Svjedoci ste zaista pažljivi, reagirate odmah.”

Lahari — stalna opasnost

Stanovništvo središnjeg Luzona brzo je svom rječniku dodalo jednu novu riječ, lahar, koja se odnosi na blatnjavi potok koji sadrži mnogo vulkanskih ostataka. Na planini Pinatubo nalaze se izvori najmanje 13 potoka i rijeka. Iako planina nije jako visoka, samo 1 760 metara, gomila od dvije milijarde kubičnih metara pijeska i pepela na njezinim strminama pokazala se za područja duž rijeka razornom. Zapravo u subotu 15. lipnja, kad je uslijedila najjača erupcija, blatnjave bujice opustošile su već Porac, Guagua, Bacolod i Angeles City. Lahar koji se spustio niz rijeku Abacan srušio je u Angeles Cityu tri mosta i zakrčio auto-cestu, dok su u Bacoloru Kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka kao i stotine stanova bili puni blata. Do kraja srpnja bilo je preko 36 000 domova razoreno i 61 000 oštećeno, a nije se nazirao kraj.

Iako je pustošenje koje je pogodilo to područje strahovito i mogućnost daljnjeg razaranja velika, izvanredan stav Filipinaca koji su se prisebno suočili s nesrećom zaslužuje pohvalu. Novine Manila Bulletin, dale su u svom uvodnom članku od 29. lipnja 1991. sljedeći komentar: “Iako nitko nije očekivao erupciju Pinatuba, izgleda da su ljudi u tom području, vladina zastupstva i javnost bili dorasli tom izazovu. Kao i u posljednjem potresu, svjedoci smo sposobnosti našeg naroda suočiti se s nesrećom. Možemo se samo diviti njegovoj hrabrosti i duševnoj snazi.”

[Bilješke]

[Karte na stranici 19]

(Vidi publikaciju)

FILIPINI

Kina

[Karta]

FILIPINI

Planina Pinatubo

Olongapo City

Manila

Južnokinesko more

[Slike na stranici 20]

Krovovi Kraljevskih dvorana urušili su se pod teretom pepela, pijeska i kiše