Moje traganje za slavom plesačke zvijezde
NAVRŠILA sam tek 12 godina kad sam kao plesačica imala svoj prvi nastup u svom rodnom gradu Rimu, u Italiji. Bilo je to 1945, odmah nakon drugog svjetskog rata.
Zamislite samo što je za dijete koje je vidjelo i osjetilo posljedice tog zastrašujućeg pokolja značilo popeti se na plesni podij i činiti upravo ono što je najviše voljelo činiti — plesati! Bila sam uzbuđena!
Od plesanja u revijskim grupama, konačno sam napredovala do solo plesačice. Specijalizirala sam se za afrokubanske, orijentalne i havajske stilove, ali sam također plesala razne rumbe, ča-ča-ča plesove, tanga, bugi-vugije, kao i druge plesove koji su tada bili u modi.
Plesanje mi je otvorilo vrata u privlačne nove svjetove. U 1950-im sam, naprimjer, nastupila u poznatim filmovima, uključujući Rat i mir i Quo Vadis. Bilo je uzbudljivo raditi sa slavnim ličnostima kao što su Elizabeth Taylor, May Britt, Eleanora Rossi Drago, Robert Taylor, Valentina Cortese i Gabriele Ferzetti.
Postići “uspjeh”
U svom traganju za uspjehom, putovala sam s jednog kraja svijeta na drugi, posjećujući Aden (Jemen), Cape Town (Južna Afrika), London (Engleska), Bangkok (Tajland), Teheran (Iran), i razne gradove u Australiji. Konačno je došao i uspjeh. Već s 19 godina, uživala sam u takozvanom divnom svijetu.
Naporne vježbe i strogi tretman koji sam prošla da bih održavala kondiciju i ostala fizički privlačnom bili su veoma teški. Međutim, kad bih pomislila na uspjeh kojeg sam već bila postigla kao i na svoj cilj da postanem još slavnijom, spremno sam prihvaćala takve stroge mjere.
U krugovima u kojima sam se kretala, bogati i cijenjeni ljudi tijesno su se družili s lopovima, prodavačima droge i mafijašima. Bio je to nezamislivo nemoralan svijet, svijet prožet drogama, alkoholom, nemoralom i nasiljem. No, tada sam o tome malo brinula. Moj je život bio usredotočen na ples i raskošan način života skupih automobila, nakita, odjeće i poznatih hotela.
Premda sam zaradila mnogo novca, njegov najveći dio završio je u džepovima mojih menadžera. Da bih održala životni standard na koji sam bila navikla, zaposlila sam se danju kao blagajnica. I žalosno je to reći, ponizila sam se povređujući svoja načela i upustila sam se u nemoralne postupke.
Moj povratak kući
Godine 1965, nakon uživanja u priličnom profesionalnom uspjehu u inozemstvu, odlučila sam vratiti se u Italiju kako bih se posvetila tome da postanem zaista velika plesačica današnjice. Mislila sam da će mi iskustvo i ugled u inozemstvu otvoriti vrata kod kuće. Umjesto toga, doživjela sam bolno razočaranje. Put ka uspjehu se iznenada činio blokiranim.
S vremenom sam počela nastupati u prljavim noćnim klubovima i disko-klubovima. Osjećala sam se osamljenom, zarobljenom u pokvarenoj sredini i prisiljenom da se predam svakovrsnim prijetnjama i nasilju. Imala sam dva pobačaja i zamalo sam umrla. Kakvu li sam cijenu platila zbog svoje nerazborite težnje za uspjehom! Kad sam dospjela do samog dna, pronašla sam nešto što je moj život zaista učinilo uspješnim.
Značajan dan mog života
Bilo je ljetno poslijepodne 1980, i nalazila sam se na putu do bazena za plivanje blizu svog stana u provinciji Alessandria. Tu sam srela prijateljicu, koja mi je uputila čudnu molbu. “Hoćeš li mi se pridružiti na biblijskom studiju kojeg imam s jednom od Jehovinih svjedoka?”, upitala me je.
“Jehova? A tko je Jehova?”, željela sam znati.
“Jehova je Božje ime”, odgovorila je.
Uslijedio je živahan razgovor zbog kojeg sam potpuno zaboravila na plivanje. Odvezla sam svoju prijateljicu u posjet toj gospođi Svjedokinji i upitala mogu li se pridružiti biblijskom studiju. Zamišljala sam da ću naići na neku tajanstvenu atmosferu, možda nekog gurua ili svetu osobu koja uz prigušeno svjetlo izvodi čudne i sablasne obrede. Umjesto toga, našla sam se u običnoj kući pred običnom ženom koja nas je vrlo ljubazno pozvala unutra. Proučavale su treće poglavlje knjige Istina koja vodi do vječnog života, pod naslovom “Tko je Bog?”.
Spoznaja da Bog ima osobno ime i da mu je ime “Jehova” bilo je za mene izuzetno otkrivenje (Psalam 83:18, NW). U sebi sam pomislila: ‘Ako su crkve zatajile čak i Božje ime, tko zna koje su daljnje istine možda zatajile!’ Upitala sam Svjedokinju koliko koštaju njezine poduke i bila sam veoma iznenađena odgovorom da su one besplatne. U svijetu u kojem sam živjela, nitko ništa nije činio besplatno. Bila sam ohrabrena da počnem proučavati Bibliju.
Poduzimanje promjena
Zbog svog radnog programa imala sam malo slobodnog vremena — još uvijek sam izvršavala ugovore o plesnim nastupima u raznim gradovima. Ipak, jedva sam čekala da ova gospođa dođe i posjeti me, kako bih mogla više saznati o pravom Bogu, Jehovi. Pored toga što sam saznala da Bog ima ime, otkrila sam da Isus i Bog nisu ista osoba. Oni nisu dio Trojstva. Također sam otkrila koliko sam bila u krivu misleći da je Bog mrtav! Umjesto toga, sada sam počela upoznavati pravu Osobu, Boga koji je živ i koji izvršava stvari!
Konačno sam dobila volju za životom! Kako sam zahvalna Jehovi! Počela sam pohađati sve sastanke Jehovinih svjedoka. Na njima sam stekla bolje razumijevanje divnih svojstava tog milosrdnog Boga punog ljubavi. To me vrlo utješilo, s obzirom na način života kojeg sam vodila. Promatrajući spokoj na licima osoba na sastancima u Kraljevskoj dvorani, uvidjela sam da sam pronašla doista divan svijet i odlučila sam da ga nikad ne napustim (Psalam 133:1).
Međutim, počela sam uviđati da ću, ako želim živjeti u tom svijetu, morati poduzeti neke velike promjene u svom životu. Nakon što sam prisustvovala kongresu Jehovinih svjedoka i kad sam čula jasno objašnjena biblijska načela, čvrsto sam odlučila promijeniti svoj život. Napustila sam ples, koji je sve do tada bio moja velika radost u životu. Napustila sam čovjeka s kojim sam živjela proteklih šest godina i potpuno sam raskinula sve veze sa svojim prošlim životom, kao i s pokvarenom sredinom show-businessa. Također sam uništila adrese i uspomene od menadžera i takozvanih prijatelja.
Novi život
U tom trenutku, bila sam bez posla i bez doma, no učila sam da se potpuno uzdam u Jehovu. Budući da mi je bio potreban novac, prodala sam svoje vrijedne stvari — automobil, krznene kapute, nakit — stvari za koje sam vjerovala da simboliziraju pravi uspjeh u životu. Što se tiče svjetovnog posla, počela sam ribati stepenice u stambenim zgradama te čistiti po kućama. Otkrila sam da se pravi uspjeh u životu ne mjeri materijalnim posjedima ili društvenim položajem, nego samo time ima li netko blagoslov od Jehove.
Dana 23. travnja 1983, krstila sam se kao jedan od Jehovinih svjedoka. Tog dana nisam bila okružena fotografima, nego samo prijateljima, Svjedocima, koji su bili sretni što mogu izraziti dobrodošlicu novom slavitelju Jehove u svojoj sredini. Nedugo zatim otputovala sam u Australiju kako bih pomogla svom bratu da poput mene upozna te divne stvari koje sam naučila. Iako on i njegova djeca nisu dijelili moje oduševljenje za biblijsku istinu, moj boravak u Australiji pokazao se veoma plodnim.
Uskoro sam bila u stanju prihvatiti stalnu službu kao pionir, te sam pronašla mnoge Talijane koji žive u Australiji koji su pokazali zanimanje za Bibliju. S vremenom sam vodila mnoge napredne biblijske studije. Zatim sam se, 1985. godine, preselila natrag u Italiju. U početku sam imala poteškoća sa smještajem, no sada imam mali stan i živim od mirovine koja mi omogućuje da služim kao stalni propovjednik, kao i da pohađam sve skupštinske sastanke.
Mnoge sam godine više od ičega čeznula za uspjehom u plesu. Mislila sam da su slava i ugled sve. Nastojala sam oponašati svjetske idole. Kako li je sve sada drugačije! Naravno, ples je nešto divno, no sada sam otkrila da pravi uspjeh u životu dolazi od pomaganja drugima da upoznaju divna obećanja Jehove Boga, a ne od življenja za osobnu slavu.
S povjerenjem očekujem ispunjenje divnog obećanja: “U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih” (Psalam 37:34, St; 2. Petrova 3:13). Ispričala Edvige Sordelli.
[Istaknuta misao na stranici 19]
Nastupila sam u poznatim filmovima, uključujući Rat i mir i Quo Vadis