Što kaže Biblija?
Je li ples za kršćane?
“NE MOGU to gledati. Morat ću izići”, šapnuo je mladi muškarac svojoj supruzi, nakon čega je ustao sa svog sjedala i napustio prostoriju otišavši u šetnju po svježem večernjem zraku. Bilo mu je neugodno.
Njega i njegovu suprugu prijatelji su pozvali na zabavu. Domaćini su odlučili prirediti program koji je obuhvaćao ples triju žena. Ostatak publike doimao se neuznemireno. Je li on bio preosjetljiv? Nisu li plesačice naprosto izražavale svoje unutarnje emocije i uživale u slobodi plesa? Pokušajmo sagledati ples s kršćanskog gledišta.
Ples je komunikacija
Jedan od načina na koji ljudi komuniciraju jest pomoću gesta ili pokreta. Naprimjer, mnogi su posjetitelji, našavši se u nekoj stranoj zemlji, bili iznenađeni saznanjem da pokret koji oni smatraju bezazlenim tamo ima drugačije značenje — možda nepoželjno. Jedan je bivši misionar na Solomonskim otocima, u Maleziji i Papui Novoj Gvineji komentirao: “U nekim se krajevima određenim tjelesnim kretnjama pridaju seksualne aluzije. Naprimjer, kada žena sjedi na podu, smatra se nedoličnim da muškarac prekorači njene ispružene noge. Slično tome, isto je tako nepristojno da žena prođe ispred muškarca koji sjedi na podu. U oba slučaja odmah se stvaraju seksualne aluzije.” Naše tjelesne kretnje govore, bili mi toga svjesni ili ne. Stoga nas ne treba čuditi da se ples kroz čitavu povijest koristio kao vid komunikacije.
Plesom se može izraziti čitav niz emocija — od radosti i razigranosti jedne proslave do svečanosti religioznog obreda i tradicije (2. Samuelova 6:14-17; Psalam 149:1, 3, St). U djelu The New Encyclopædia Britannica stoji: “Plesač komunicira s publikom na dva različita načina, bilo izražavanjem svojih emocija tijelom i licem bilo složenim jezikom mimike i gesta.” Kod nekih plesova komunikacija može izgledati lako razumljiva. Kod drugih vrsta plesa, jezik može biti razumljiv samo nekolicini upućenih. Naprimjer, u klasičnom baletu ruka položena na srce znači ljubav, dok ukazivanje na četvrti prst lijeve ruke označava brak. U kineskoj operi hodanje ukrug naznačuje putovanje, dok kruženje pozornicom i istovremeno uspravno držanje biča znači jahanje konja; pozornicom razapeta crna zastava predstavlja oluju, dok svjetloplava zastava označava povjetarac. Na taj način tijelo komunicira pomoću plesnih pokreta i gesta. No je li poruka uvijek dolična?
Ples — doličan i nedoličan
Ples može biti izuzetno ugodan oblik zabave i rekreacije. Može predstavljati čist i otvoren način izražavanja kojim se pokazuje radosna tjelesna reakcija na jednostavno uživanje u životu ili na cijenjenje Jehovine dobrote (2. Mojsijeva 15:20; Sudije 11:34; St). Neki grupni i folklorni plesovi mogu biti zabavni. Isus je u svojoj usporedbi o rasipnom sinu čak govorio o družini plesača, očito o unajmljenoj plesnoj trupi, kao o sastavnom dijelu proslave (Luka 15:25, NW). Dakle, očito je da Biblija ne osuđuje ples kao takav. Međutim, ona opominje da se klonimo pobuđivanja neispravnih misli i želja. Upravo u tom pogledu izvjesne vrste plesa mogu biti nepristojne, pa čak i opasne po nečiju duhovnost (Kološanima 3:5). Od najstarijih vremena ples je ponekad bio erotičan i koristio se u štetne svrhe. (Usporedi Mateja 14:3-11.)
Naš Protivnik, Sotona Đavo, zna da spoj plesnih pokreta i nedoličnih misli u njegovim rukama postaje moćno oružje. (Usporedi Jakova 1:14, 15.) Itekako je svjestan koliko je privlačno tijelo koje se senzualno kreće te da ono može pobuditi erotske misli. Apostol Pavao je upozorio da nas je Sotona odlučio zavesti kako bi se naše “misli pokvarile te se udaljile od Kristu dužne iskrenosti i čistoće” (2. Korinćanima 11:3, St). Zamislite kako bi Đavo bio sretan kada bismo promatrajući nepristojan ples ili sudjelujući u njemu dopustili da nam se misli sunovrate u nemoralno razmišljanje. Bio bi još sretniji kada bismo dali oduška svojim nekontroliranim željama i upali u stupicu nedoličnog ponašanja. On je u prošlosti već koristio pokret i ples u tu svrhu. (Usporedi 2. Mojsijevu 32:6, 17-19.)
Doličan ili nedoličan — kako to ustanoviti?
Dakle, bilo da ples plešu grupe osoba, parovi ili da svatko pleše zasebno, ukoliko pokreti u vama pobuđuju nečiste misli, tada je za vas ples opasan, premda za druge ne mora biti opasan.
Neki su zapazili da se kod mnogih suvremenih plesova partneri i ne dodiruju. No je li poanta doista u dodirivanju? Britannica rezimira to pitanje konstatacijom da je “krajnji rezultat isti — tjelesno uživanje u plesanju i spolna svjesnost o svom partneru, bilo da se partnera grli bilo da ga se gotovo nesvjesno promatra”. Je li mudro biti ‘spolno svjestan partnera’ s kojim niste vjenčani? Prema Isusovoj izjavi da “svaki koji pogleda [“stalno gleda”, NW] na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu” to nije mudro (Matej 5:28).
Na vama je da odlučite hoćete li plesati ili nećete. Razmišljanje o sljedećim pitanjima moglo bi vam pomoći da mudro odlučite. Koja je svrha tog plesa? Na kakvom je glasu taj ples? Što plesni pokreti naglašavaju? Kakve misli i emocije pobuđuju u meni? Kakve želje bude u mom partneru ili u onima koji nas promatraju? Nema sumnje, osoba treba reagirati na poticaj svoje savjesti, kao što je učinio i mladi suprug iz našeg uvoda, bez obzira na to što drugi čine.
Biblija pokazuje da Stvoritelj želi da uživamo u darovima ljepote, ritma i gracioznosti. Dakako, uživajte u njima — no imajte na umu da vaše tijelo govori dok plešete. Imajte na umu Pavlove smjernice iz Filipljanima 4:8: “Što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite.”
[Zahvala na stranici 26]
Picture Fund/ ljubaznošću Museum of Fine Arts, Boston