Što kaže Biblija?

Treba li svijetu “nova evangelizacija”?

Od dopisnika Probudite se! iz Italije

VJETROVI političke promjene koji su zapuhali Istočnom Evropom povukli su sa sobom stanovito religiozno buđenje. Kako bi se iskoristilo tu duhovnu mogućnost, u Vatikanu se od 28. studenoga do 14. prosinca 1991. održao Specijalni sabor za Evropu Biskupskog sinoda. Svih 137 “Sinodalnih Otaca”, koji su prednji eksponenti evropske katoličke hijerarhije, sastalo se pod stijegom “nove evangelizacije”.

Otkad je 22. travnja 1990. sinod najavljen u Velehradu (Češko-Slovačka) oglašen je kao povijesni događaj. Međutim, teško je zamisliti taj sinod kao uzbudljiv uspjeh, budući da je RAI, talijanska nacionalna televizijska mreža, 14. prosinca 1991. objavila: “Okončan je sinod razočaranja.”

Zašto je sinod predstavljao razočaranje? I treba li Evropi, ili svijetu što se toga tiče, “nova evangelizacija”?

U kom smislu “nova”?

Katolička hijerarhija smatra da je nova evangelizacija nužna jer je religiozni kontekst nov. Otvarajući sabor, kardinal Camillo Ruini sažeo je na koji način on vidi evropsku pozornicu. Rekao je kako na Istoku “mnogi milijuni nisu ni kršteni i zanemaruju najelementarnije istine kršćanske vjere”. Iz tog razloga, “pad komunističkih režima otvara Crkvi velike mogućnosti evangelizacije”. S druge strane, scena Zapadne Evrope obilježena je onim što on naziva “praktičnim ateizmom”. Više se riječ Katoličke crkve ne prigrljuje kao istinu od Boga.

Religiozno buđenje samo po sebi predstavlja još jedan izazov za biskupe. Na koji način? I evropski i latinoamerički biskupi zabrinuti su zbog nicanja drugih religioznih pokreta. Zašto? Očito zato što je crkva izgubila mnoge privilegirane položaje koje je nekoć imala, a sada smatra da je “ugrožena od opasnih rivala”. Jezuitski časopis La Civiltà Cattolica istaknuo je Jehovine svjedoke kao jednog od takvih rivala zbog “značajnog broja katolika i protestanata koje uspijevaju privući”.

Riječi završne “Deklaracije” sinoda tvrde da je “nova evangelizacija” stimulans za “ponovno otkrivanje vlastitih kršćanskih korijena”. Zašto Evropljani trebaju ponovo otkriti svoje “kršćanske korijene”? Biskupi su utvrdili da se kršćanske vrijednosti više ne smatraju valjanima. “Za mnoge krštene Evropljane”, stajalo je u La Civiltà Cattolica, religija je “infantilna, lijepa bajka za djecu koju odrasli zasigurno ne mogu uzeti ozbiljno, kao nešto što bi moglo izvršiti utjecaj na njihov život. (...) Drugi Evropljani kršćansku religiju smatraju samo folklorom, kome je stoga predodređeno da nestane kako civilizacija napreduje (...) Drugi opet Evropljani kršćansku religiju smatraju štetnom.”

Iz tih razloga biskupi vide potrebu za “novom evangelizacijom”.

Zašto razočaranje

Da bi se uspjelo u “novoj evangelizaciji” Starog svijeta, bile bi potrebne ogromne radne snage. Međutim, jedan od najvećih problema koji pogađa crkvu u Evropi je pomanjkanje svećenika. Jedan od biskupa je izjavio da je u zadnjih 13 godina, prema nedavnim procjenama za Evropu, broj svećenika opao za 9 posto.

Mnogi sinod smatraju razočaranjem, jer je bilo malo praktičnih ukazivanja kako “re-kristijanizaciju” Evrope provesti u djelo. Francuski biskup Joseph Duval pobudio je sinodalni sabor: “Trebali bismo izbjegavati apstraktne rasprave o evangelizaciji (...) Svi mi previše govorimo, kao doktori prava. Neka naša poruka ponovno otkrije evanđeosku jednostavnost i osebujnost.”

Samo je nekolicina biskupa spomenula apostolske metode evangelizacije ljudi. Naprimjer, biskup František Tondra iz Spiša (Češka i Slovačka Federalna Republika), rekao je: “Za novu evangelizaciju Evrope moramo se vratiti izvornom obliku evangelizacije. (...) Prvi kršćani, čim su bili kršteni, smatrali su širenje Evanđelja svojom dužnošću.”

Evangelizam — biblijski način?

Jesu li svi kršćani prvog stoljeća bili evangelizatori? Da! U knjizi Evangelism in the Early Church, od Michaela Greena, Oxford (Engleska) stoji: “Jedno od najistaknutijih obilježja evangelizma u ranim danima bili su ljudi koji su se u njemu angažirali. (...) Evangelizam je bio pravo i dužnost svakog člana Crkve. (...) Kršćanstvo je u prvom redu bilo laički pokret, kojeg su širili neformalni misionari.”

Riječ “evangelizator” znači “propovjednik dobre vijesti”, a ono što je Isus rekao o evangeliziranju trebalo se primijeniti na sve njegove sljedbenike: “Ova dobra vijest [evangel] o kraljevstvu objavljivat će se cijelom svijetu kao dokaz nacijama. I tada će doći kraj” (Matej 24:14, The New Jerusalem Bible). Dakle, najopsežnije djelo evangeliziranja koje je ikad poduzeto mora se provesti u ‘vrijeme svršetka’ (Daniel 12:4, St).

Prošle su godine Jehovini svjedoci, više od četiri milijuna njih, utrošili skoro milijardu sati u djelu evangeliziranja u 211 zemalja, uključujući Istočnu Evropu. Kakvu oni dobru vijest propovijedaju? Dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i spasenju vjerom u Isusa Krista (2. Timoteju 1:9, 10). To je poruka koju svijet sada treba — prije nego dođe kraj (Matej 24:3, 14).

[Zahvala na stranici 28]

Isus propovijeda na Galilejskom moru, od Gustavea Doréa