Pismo majci i ocu

KOLIKO su važni dobri roditelji? Sljedeće pismo odraslog sina majci i ocu prikazuje njihovu vrijednost:

“Dragi mama i tata:

Prošlo je više od 16 godina otkako sam otišao od kuće, stoga vam može izgledati malo čudno što sada dobivate ovakvo pismo. No, nakon mnogo razmišljanja osjećao sam neophodnim napisati ovo. Godinama ranije, kad sam otišao od vaše kuće, od vas sam uzeo mnogo stvari za koje vas nikada nisam tražio dopuštenje da ih uzmem. Možda čak niste ni primijetili da ih nema. U stvari, tako sam ih neopaženo ponio sa sobom da sve do nekoliko godina kasnije nisam primijetio da ih imam. Složio sam ih po ovom redu:

Ljubav prema onome što je ispravno: O, kako me to štitilo!

Ljubav prema ljudima: Veličine, oblici i boje se ne računaju. Važno je samo ono što je unutra.

Poštenje: Ono što je moje, moje je, poželjno da se podijeli sa drugima. Ono što je tuđe ne diraj.

Odlučnost: U mojim najtežim vremenima to me izvuklo.

Strpljenje: Bili ste tako blagi i ljubazni i strpljivi sa mnom. Nikada niste digli ruke od mene.

Disciplina: Nikada niste bili prestrogi ni preblagi. Ali to tada nisam znao. Hoćete li mi oprostiti?

Sloboda: Sloboda od boli s kojom raste tako mnogo druge djece — boli koju nanose roditelji koji fizički, mentalno i emocionalno zlostavljaju djecu. Na umu nikada niste imali ništa drugo nego ono što je najbolje za mene, i štitili ste me od zla. Nikada neću zaboraviti što ste učinili za mene.

Ljubav prema jednostavnim stvarima: Planine, rijeke, plavo nebo, planinarenje, kampiranje. Učinili ste život tako zabavnim. Nijedni drugi roditelji nikada ne bi mogli više učiniti. A izgledalo je kao da vam to nikada uopće nije bilo teško.

Oprez: Nemoj biti prebrz da vjeruješ svemu što čuješ. Ali kad tome vjeruješ, prioni uz to, bez obzira što je.

Istina iz Božje riječi: Najvažnije od svega. To je moje nasljedstvo. Nikakav novac, brodovi, kuće ili posjedi ne mogu se usporediti s tim. Dat će mi ono što je najvažnije — vječni život.

Teško je odrediti vrijednost gornjim stvarima. One nemaju cijenu. Toliko sam ih upotrebljavao. I želim ih nastaviti upotrebljavati ako ih ne trebam vratiti. Nadam se, ako nemate ništa protiv, da ću ih nastaviti davati svojim mladim sinovima. Znam da će te stvari koristiti mojim sinovima kao što su koristile meni. I pobrinut ću se da uvijek znaju odakle sam ih dobio — od djeda i bake.

Vaš sin,”

(Ime izostavljeno na zahtjev.)