Što kaže Biblija?
Jesu li sve vjerske svetkovine dopadljive Bogu?
Vjernici, njih 20 000, slave posebnu misu na gradskom trgu. Nakon službe, počinje procesija. Mnoštvo obožavatelja sada narasta na 60 000 osoba koje se kreću ulicama i svi slijede lik Nosse Senhore Aparecide, “svetice” zaštitnice Brazila. U podne, blizu svetišta čuje se glasno praskanje dok hodočasnici puštaju blještavi vatromet.
TAKVE vjerske svetkovine sa svojim procesijama česte su u mnogim zemljama. No, što potiče mase da se pridruže procesijama? Tradicija i pobožnost dva su osnovna motiva za katolike, budiste i ljude drugih vjerskih uvjerenja. Osim toga, kao i u prošlosti, zabava može biti važan element. The World Book Encyclopedia navodi da su u razdoblju srednjeg vijeka “mnogi vjerski blagdani naglašavali rekreaciju. Oni su omogućavali ljudima da zaborave poteškoće svog svakodnevnog života”. Danas se često radi o istome. Naprimjer, Salvador u Brazilu dobro je poznat po svojim vjerskim i pučkim svetkovinama, gdje se u različitim proslavama i pijankama koje kulminiraju u karnevalu miješaju misticizam i zabava. Međutim, dok neke vjerske procesije mogu biti vesele, druge su svečano ozbiljne.
“Prateći lik i svećenike, nekoliko ljudi pjevalo je himnu dok su ih drugi tiho slijedili”, primjećuje posjetitelj tipične procesije u Brazilu. “No, ono što je dominiralo scenom bila je ozbiljnost, ili prije tuga, kao da je mnoštvo prisustvovalo sprovodu.” A Lúcio, iz sjevernog dijela Brazila, kaže: “Kao što sam i ja nekada radio, ljudi očajnički traže izlječenje ili rješenje za obiteljske ili financijske probleme. Odanost ‘svecu’ zaštitniku često uključuje ljubljenje lika, penjanje po stepenicama na koljenima, ili hodanje na velike udaljenosti s kamenom na glavi.”
Takve samonametnute žrtve nevjernicima mogu izgledati čudno. Međutim, učesnici smatraju da se dopadaju Bogu. Da li je zaista tako? Biblija nam pomaže uvidjeti jesu li takve vjerske svetkovine i procesije dopadljive Bogu ili ne.
Donose li Božju naklonost?
Povijest nam govori da je drevni Izrael s radošću slavio i godišnje i periodične svetkovine. Takvi su praznici iskazivali čast Jehovi Bogu (5. Mojsijeva 16:14, 15). S obzirom na biblijske praznike, The Illustrated Bible Dictionary kaže: “Radost koja se izražavala bila je srdačna. Religiozna obaveza nije bila nespojiva s uživanjem u privremenim stvarima koje su smatrane Božjim darovima.” Usprkos vjerskim proslavama, izraelski svećenici i narod zanemarili su svoju duhovnost (Izaija 1:15-17; Matej 23:23). Međutim, sada se postavlja pitanje: Jesu li vjerske procesije bile dio kršćanstva prvog stoljeća?
Iako je Isus Krist slavio neke židovske svetkovine, ni Isus ni njegovi apostoli nisu uveli vjerske procesije. The Encyclopædia Britannica kaže: “Izgleda da su procesije došle u modu ubrzo nakon što je Konstantin u 4. stoljeću priznao kršćanstvo kao religiju carstva.” A The World Book Encyclopedia navodi: “Crkvene svetkovine [s njihovim procesijama] preuzele su mnogo poganskih običaja, dajući im nova značenja.”
Kršćani nisu dužni pridružiti se takvim vjerskim svetkovinama i procesijama. Ukazujući na svetkovine koje je zahtijevao Božji zakon dan drevnom Izraelu, apostol Pavao je napisao: “Neka vas nitko ne osuđuje zbog jela i pića, ili zbog neke svetkovine, bilo mlađaka, bilo subote! To je samo sjena onoga što će doći, a sama je stvarnost Krist” (Kološanima 2:16, 17, Ru). Kršćani u Kolosama nisu trebali dopustiti da itko sudi njihov položaj pred Bogom na temelju držanja svetkovina Mojsijevog zakona.
Nešto bolje od procesija
Kad bi Kološani poistovjetili svoje kršćansko vjerovanje s ritualom, to bi bilo nazadovanje u njihovoj vjeri. Pavlovo razmišljanje bilo je: Zašto slijediti samo sjenu istine? Prava istina je u Kristu. Stoga, prionuti proročanskoj sjeni znači zamračiti duhovnu stvarnost na koju su ukazivale te stvari. Zašto? Jer, kako kaže Pavao, ‘Krist je stvarnost’. Dakle, takve vjerske proslave danas nisu dio pravog kršćanskog obožavanja.
Od kršćana se, dakle, više ne zahtijeva da se drže tih običaja božanskog porijekla, a sigurno je da bi trebali izbjegavati svetkovine poganskog porijekla, koje mogu uključivati upotrebu likova i razuzdane gozbe (Psalam 115:4-8). Apostol Pavao je upozorio: “Ne uprežite se s bezvjercima u isti jaram! Jer, kakvu zajednicu imaju pravednost i bezakonje; ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kakvu suglasnost ima Krist s Belijarom?” (2. Korinćanima 6:14, 15, Ru). Drugim riječima, ako želimo ugoditi Bogu, ne možemo miješati pravo obožavanje s krivim. Da li bismo mogli ignorirati Božju volju i istovremeno mu se dopadati? (Matej 7:21).
Ne, Bog ne odobrava poganske vjerske svetkovine s njihovim procesijama. U stvari, one će nestati zajedno sa svim običajima koji obeščašćuju Jehovu, kao što je prorečeno u Božjoj riječi. U Otkrivenju 18:21, 22, kriva religija i oni koji je prakticiraju uspoređeni su s poganskim gradom Babilonom. Tamo stoji: “Jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: ‘Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće! Glas citraša i pjevača i svirača i trubljača u tebi se više neće čuti!’ ” (DF). Budući da shvaćate da babilonske vjerske svetkovine ne ugađaju Bogu, što ćete napraviti?
Zamislite da putujete na važno odredište i da ste se izgubili na putu. Ako vam netko ljubazno ukaže kako da sigurno stignete do svog odredišta, zar ne biste bili zahvalni što ste pronašli pravi put? Slično tome, saznavši kako Bog gleda na vjerske procesije, zašto ne pogledati dublje u njegovu Riječ kako biste uvidjeli što mu je dopadljivo? Postupanje po onome što ste naučili iz Biblije doprinijet će odličnom odnosu s Bogom — što je daleko bolje od slavljenja vjerskih svetkovina i procesija (Ivan 17:3).
[Zahvala na stranici 28]
Uskršnja procesija u Nizozemskoj, Harper’s, 19. stoljeće