Božić — je li to način da se pozdravi Isusa?

ROĐENJE Spasitelja, dugo očekivanog Mesije, zaista je bilo vrijeme za radovanje. “Evo”, objavio je anđeo pastirima u blizini Betlehema, “donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin”. Pridružila se i množica anđela, slaveći Boga: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi” (Luka 2:10-14, Stvarnost). Neki bi mogli zaključiti da kršćani trebaju oponašati anđele koji su tada nad dolaskom Krista na Zemlju izražavali svoju radost.

To nije bio prvi zapis kojim se u Bibliji spominju anđeli iz kojih je provalila pjesma radosti. Prilikom postavljanja temelja zemlji, “pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu” (Job 38:4-7). Točan datum tog događaja nije zapisan u Bibliji (1. Mojsijeva 1:1, 14-18). Kako god radosna bila ta prilika, kršćani nisu razmišljali kako bi zbog klicanja anđela oni trebali svake godine slaviti stvaranje zemlje i možda usvojiti neki poganski praznik u znak sjećanja na taj događaj.

Pa ipak, baš to rođenju Isusa Krista rade ljudi koji slave Božić. Ako pogledamo u gotovo bilo koju pouzdanu enciklopediju pod naslovom “Božić”, doznajemo da datum Isusovog rođenja nije poznat. Biblija ništa ne kaže o tom datumu.

“Ako truba daje nejasan glas”

“Bog nije Bog nereda, nego reda”, napisao je apostol Pavao, popravljajući nepravilnosti skupštine u starom Korintu. U istom je kontekstu zapitao: “Ako truba daje nejasan glas, tko će se spremiti za borbu?” (1. Korinćanima 14:8, 33, St). Ako je Bog reda smatrao da kršćani trebaju slaviti rođenje njegovog Sina na Zemlji, bi li ostavio nesavršenim ljudima da proizvoljno izaberu datum nekog poganskog praznika i da usvoje poganske običaje?

Ispitivanje nekolicine biblijskih primjera pojašnjava da Jehova Bog ne postupa sa svojim narodom na taj način. Kad je zahtijevao da Izraelci pod Mojsijevim zakonom drže godišnje blagdane, Bog im je propisao određene datume, i rekao im kako u tim prilikama trebaju postupati (2. Mojsijeva 23:14-17; 3. Mojsijeva 23:34-43). Isus Krist, iako nikad nije dao zapovijed o držanju sjećanja na svoje rođenje, ipak je zapovjedio svojim sljedbenicima da drže jedan poseban datum. “Onu noć u koju bivaše predan”, 14. nisana 33. n. e., Isus je uveo slavu Gospodinove večere, koristeći beskvasni kruh i vino. Zapovjedio je: “Ovo činite meni za spomen” (1. Korinćanima 11:23, 24). Trubni glas koji oglašuje kada i kako treba održavati Gospodinovu večeru, jasan je i nepogrešiv. A što je s Božićem? U Bibliji nigdje ne nalazimo nikakvu zapovijed da se slavi rođenje Krista, niti nam se govori kada i kako da to činimo.

‘Pridobiti ljude’

“O, naravno da znam da je Božić poganskog porijekla”, rekao je jedan svećenik u tokijskoj Sionskoj crkvi, “no sve dok su obični ljudi 25. prosinca zainteresirani za kršćanstvo i dolaze učiti se naukama Prečasnog Isusa, Božić ima svoje mjesto u kršćanstvu”. Mnogi se slažu s njegovim razmišljanjem. Vjeruješ li ti da je ispravno praviti takve kompromise?

Neki smatraju da je čak i Pavao radio kompromise kako bi pridobio vjernike. “Učinio sam sebe svačijim robom”, napisao je, “da pridobijem što je više ljudi moguće (...) Kad radim sa neznabošcima, živim kao neznabožac, izvan židovskog zakona, da pridobijem neznabošce. (...) Sve to činim radi dobre vijesti, da bih sudjelovao u njenim blagoslovima” (1. Korinćanima 9:19-23, Today’s English Version). Opravdavaju li ove riječi usvajanje nekog poganskog praznika kako bi se kršćanstvu privukli neznabošci?

Razmotrimo pažljivo kontekst Pavlovih riječi. U 21. retku on kaže: “To ne znači da ne slušam Božji zakon; ja sam stvarno pod Kristovim Zakonom” (TEV). Tako on nije učinio kompromis u stvarima koje su prestupale Kristov zakon, nego je ‘živio kao neznabožac’, poštujući mjesne običaje i navike sve dok one nisu bile protiv kršćanskih zapovijedi.a

Imajući to na umu, razmisli kako bi usvajanje poganskih praznika u “kršćanstvo” pod imenom Božića izgledalo ako bi se razmatralo u svjetlu sljedeće biblijske zapovijedi: “Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? (...) Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? (...) Zato ‘iziđite između njih i odvojite se’ — veli Gospodin! ‘Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti!’ ” (2. Korinćanima 6:14-17, St). Bez obzira na isprike koje se mogu naći, iskrivljavanje kršćanstva poganskim praznicima nije način da se pozdravi Krista kao Spasitelja. To bi bilo neumjesno u prvom stoljeću kad je Isus došao u tijelu, a isto je tako neumjesno i danas ili u budućnosti, kad Krist dolazi kao Kralj da izvrši Božje osude (Otkrivenje 19:11-16). Ustvari, oni koji radije slave poganske praznike pod krinkom “kršćanstva” možda se odriču Isusa Krista.

“Skriveni kršćani” se nisu vratili

Naučimo lekciju iz onog što se dogodilo katolicima u Japanu u eri šoguna. Kad je 1614. počelo potiskivanje katolicizma, nekih 300 000 japanskih katolika imalo je tri izbora: da postanu mučenici, da napuste svoju vjeru ili da odu u ilegalu. Oni koji su otišli u ilegalu bili su nazvani skriveni kršćani. Kako bi kamuflirali svoju vjeru, prilagodili su se raznim budističkim i šintoističkim običajima. U svojoj liturgiji koristili su Mariju Kannon, koja je bila Marija prerušena u budističku bodhisatvu u obliku majke koja drži dijete. U njihovim su blagdanima bili pomiješani budizam, katolicizam i narodna religija. Međutim, kad su bili primorani da prisustvuju budističkim sprovodima, pojali su kršćanske molitve i izvodili modoshi, ceremoniju kojom bi poništili budističko bogoslužje. Što je nastalo od tih “kršćana”?

“Što se tiče većine Kirishitana [kršćana]”, objašnjava knjiga The Hidden Christians, “u njima se razvila religijska privrženost, pa im je postalo teško napustiti obožavanje šintoističkih i budističkih bogova.” Kad je zabrana bila skinuta i kad su se katolički misionari vratili u Japan, većina tih “skrivenih kršćana” zadržala je svoju vrstu fuzionirane religije.

No, može li Katolička crkva razumno prigovoriti tim “skrivenim kršćanima” koji se nisu htjeli ponovo vratiti na rimokatoličanstvo? Katolička crkva je također na sličan način usvojila mnoge poganske nauke i praznike, uključujući i Božić. Ako su katolici i protestanti, iako tvrde da su kršćani, opoganili svoje “kršćanstvo” bezbožnim praznicima, ne odbacuju li i oni Isusa Krista?

Vraćena pravom kršćanstvu

Setsuko, 36 godina predana katolkinja, konačno je došla do tog zaključka. Nakon drugog svjetskog rata, pokušala je svoju duhovnu prazninu ispuniti povezivanjem s katoličkom crkvom. ‘Kakvo zadovoljstvo!’ mislila je prisustvujući božićnoj misi i gledajući sjajna božićna drvca unutar i izvan svoje crkve. “Bila sam ponosna na naše prekrasne ukrase, koji su nadmašivali one obližnjih crkava”, rekla je. No, Setsuko, iako je čak neko vrijeme pohađala i nedjeljnu školu, zaista nije razumjela katolička učenja. Kad se htjela više posvetiti crkvenim aktivnostima, postavila je nekoliko pitanja svom svećeniku. Umjesto da joj odgovori na njena pitanja, svećenik ju je omalovažavao. Razočarana, odlučila je sama proučavati Bibliju. Dva tjedna nakon toga posjetili su je Jehovini svjedoci i prihvatila je biblijski studij kod kuće.

Ona objašnjava: “Bilo je bolno suočiti se sa biblijskim istinama koje su pobijale moja prijašnja vjerovanja. Čak sam dobila i alopeciu neuroticu, gubitak kose prouzročen uzrujanošću. Međutim, postupno je svjetlo istine zasvijetlilo u mom srcu. Bila sam zapanjena spoznajom da Isus nije mogao biti rođen u hladnom, kišovitom prosincu, jer tada pastiri nisu mogli noću biti kod svojih stada na polju (Luka 2:8-12). To je razbilo moju sliku Kristovog rođenja, jer smo mi koristili vatu kao snijeg da bismo ukrasili scenu s ovcama i pastirima.”

Pošto se uvjerila u ono što Biblija zaista uči, Setsuko je odlučila prestati slaviti Božić. Ona više nema “duh Božića” jednom na godinu, nego svakog dana pokazuje duh radosnog kršćanskog davanja.

Ako iskreno vjeruješ u Krista, neka te ne smeta kad vidiš da pogani onečišćuju Božić. Oni samo neprestano ponavljaju ono što je on u početku i bio — poganski praznik. Božić nikoga ne potiče da pozdravi Isusa Krista koji se vratio kao nevidljivi nebeski Kralj (Matej, 24. i 25. poglavlje; Marko, 13. poglavlje; Luka, 21. poglavlje). Pravi kršćani radije čitavu godinu pokazuju duh poput Kristovog, i objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu kojeg je Isus postao Kralj. Tako Bog želi da pozdravimo Isusa Krista kao našeg Spasitelja i Kralja Kraljevstva (Psalam 2:6-12).

[Bilješke]

[Slika na stranici 7]

Pravi kršćani odaju Kristu čast čitavu godinu