Mladi pitaju...
Zašto nikad ništa što radim nije dovoljno dobro?
“Nalazio sam veoma teškim ugoditi svome ocu kad sam počeo raditi s njim. Bilo mi je tek 15 godina, a posao je bio jako kompliciran; kad bih pogriješio, on bi me kritizirao” (Randy).
“Moja je majka bila poput policijskog detektiva — uvijek je gledala u kojim područjima radim propuste. Prije nego što sam dospio završiti svoje kućne poslove, ona bi pregledala moj posao, tražeći greške” (Craig).
“Roditelji su mi uvijek držali lekcije o nečemu. Rekli su mi da ja jednostavno ne mogu organizirati svoj život. Škola, kuća, skupština — jednostavno mi nisu davali mira s lekcijama” (James).
DA LI katkad izgleda da tvoji roditelji nikada nisu zadovoljni ni sa čime što ti radiš? Imaš li kada osjećaj kako je svaki tvoj potez pod mikroskopom, da te uvijek promatraju, neprestano kritiziraju, ali da nikada ne prođeš na kontroli? Ako je tako, možda smatraš kako živiš pod oblakom roditeljskog neodobravanja.
Tvoja situacija sigurno nije izuzetna. Dr. Joyce L. Vedral primjećuje: “Prema većini tinejdžera, roditelji previše prigovaraju. (...) Stalno se vraćaju na istu temu, od održavanja tvoje sobe čistom do iznošenja smeća, od upotrebe kupaonice do tvog načina odijevanja, od tvog izbora prijatelja do tvojih ocjena i domaće zadaće.” Premda je razumljivo da ti to ponekad može ići na živce, to ne mora biti nešto loše. Prirodno je da roditelji svojoj djeci pružaju stegu i da ih ispravljaju; to je jedan od načina na koji prema njima pokazuju ljubav. Kao što to Biblija izražava, otac će ukoriti “sina koji mu je mio” (Priče Salamunove 3:12).
Dakle, ako od svojih roditelja nikad nisi ni jednom riječju bio prekoren, ne bi li se zapitao brinu li se oni za tebe (Priče Salamunove 13:24; usporedi Jevrejima 12:8). Možeš stoga biti zahvalan što imaš roditelje koji se dovoljno brinu za tebe da te ispravljaju! Na koncu, ti si mlad i relativno neiskusan; ispravljanje ponekad može biti na mjestu. Bez vodstva, lako bi te mogle nadvladati ‘želje mladosti’ (2. Timoteju 2:22).
Promotri neke od problema koje te želje mogu izazvati kod mladih. Pisac Clayton Barbeau kaže: “Ovo je opasan svijet za tinejdžere: svakog sata pogine jedna mlada osoba u automobilskoj nesreći kojoj je uzrok alkohol; procjenjuje se da svake godine dvanaest tisuća tinejdžera počini samoubojstvo; milijun djevojaka godišnje zatrudni; tri milijuna mladih danas su alkoholičari; spolno prenosive bolesti posvuda su raširene” (How to Raise Parents). Ne treba se čuditi što te roditelji stalno žele ispravljati! Kao što kaže Biblija, “mudar će slušati i više će znati (...). Ludi preziru mudrost i nastavu” (Priče Salamunove 1:5, 7; usporedi Priče Salamunove 10:17).
Zašto je to bolno
Ipak, “svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost” (Jevrejima 12:11). To je naročito tako kad si mlad. Konačno, tvoja osobnost još nije u potpunosti razvijena; ti još uvijek rasteš i otkrivaš tko si. Stoga kritika — i kad je pažljivo promišljena i dana na ljubazan način — može izazvati negodovanje. Knjiga How to Survive Your Adolescent’s Adolescence zaključuje da su tinejdžeri “krajnje osjetljivi na kritiku”. Kako je rekla jedna mlada osoba, “kritika me boli”.
Ali kad dolazi od tvojih roditelja, ta bol može biti naročito duboka. Dr. Bettie Youngs nas u svojoj knjizi Helping Your Teenager Deal With Stress podsjeća da mlada osoba putem “odobravanja ili neodobravanja drugih razvija sud o vlastitom dostojanstvu i vrijednosti kao ljudskog bića”. Roditelji su, međutim, najveći činitelj u pomaganju mladima da oblikuju mišljenje o samima sebi. Dakle, kad te roditelj ispravlja ili prigovara načinu na koji nešto radiš, to može biti porazno, bolno.
No, i kad je tako, bi li trebao zaključiti da nikad ništa ne činiš dovoljno dobro? Ili da ništa ne valjaš samo zato što su ti roditelji ukazali na nekoliko mana? Doista, svi su ljudi tako žalosno daleko od savršenstva (Rimljanima 3:23). A pravljenje grešaka dio je procesa učenja. (Usporedi Job 6:24.) Problem je u tome što tvoji roditelji možda imaju malo za reći onda kad nešto učiniš dobro — a možda su prilično glasni kad pogriješiš! To boli, ali to sigurno ne znači da uopće ne valjaš. Nauči kako razumnu kritiku mirno prihvatiti, niti je umanjujući a niti bivajući njome odviše svladan. (Usporedi Jevrejima 12:5.)
Nepravedna kritika
Što ako je kritika nepravedna? Neki roditelji doista postavljaju nerazumno visoka mjerila za svoju djecu. Mogu razdraživati svoju djecu tako da im neprestano prigovaraju o sitnicama. A roditelji koji imaju opravdane povode za prigovor mogu iznijeti kritiku na grub, ponižavajući način. Dr. Bettie Youngs također kaže da su roditeljsko “nazivanje pogrdnim imenima, davanje lekcija, sarkazam, sramoćenje, okrivljavanje i prijetnje destruktivni obrasci komunikacije (...) koji potkopavaju djetetovo samopouzdanje i osjećaj vrijednosti”.
Kad je pravedan čovjek Job bio napadnut baražnom vatrom nepravedne kritike, uzviknuo je: “Dokle ćete mučiti dušu moju i satirati me riječima?” (Job 19:2). Na sličan način, ako roditelj mladu osobu stalno ponižava ili je mjeri nerealno visokim mjerilima, to je može ozlojediti, navesti je da ‘izgubi volju’ (Kološanima 3:21). U knjizi Coping With Teenage Depression, od Kathleen McCoy, čak se tvrdi kako “nemogućnost da se udovolji visokim roditeljskim očekivanjima može izazvati značajan gubitak samopoštovanja i izazvati kod adolescenata reaktivnu depresiju”.
Doista, takva nezdrava kritika često stvara začarani krug: Roditelji na tebi nalaze grešku. Reagiraš tako da imaš loše mišljenje o sebi. Zato što imaš loše mišljenje o sebi, sklon si tome da traljavo obaviš nešto što te roditelji zamole. I kakav je rezultat? Daljnja kritika!
Što stoji iza kritike
Kako možeš prekinuti taj razorni krug? Kao prvo, pokušaj razumjeti zašto se tvoji roditelji tako osjećaju. Je li njihovo prigovaranje ili stalno kritiziranje uistinu zlobno? Vjerojatno nije. Dr. Joyce L. Vedral pita: “Zašto prigovaraju? Prigovaraju zato što nitko ne sluša, ili u najmanju ruku nitko ne pokazuje da sluša. Što više osjećaju da ih se ignorira, više prigovaraju.” Pružaš li, dakle, uistinu svojim roditeljima dokaz da reagiraš na njihove prigovore? Ili njihove riječi nailaze na gluhe uši? Ako je tako, nemoj se iznenaditi ako nalaženje grešaka postane sve učestalije — i intenzivnije! Bi li, međutim, moglo prestati kad bi jednostavno primijenio riječi iz Izreka 19:20? U tom retku stoji: “Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar” (St).
Ponekad roditelj postaje prekomjerno kritičan, ne zbog nekog određenog propusta s tvoje strane, nego jednostavno zbog toga što je slučajno loše raspoložen. Je li tvoja majka imala naporan dan na poslu? Tada će te možda više nego obično peckati zbog toga što ti soba izgleda neuredno. Je li ti otac ljut ili frustriran zbog lošeg financijskog stanja obitelji? U tom bi slučaju nesvjesno mogao nepromišljeno govoriti “kao da mačem probada” (Izreke 12:18, St). Mora se priznati, to je nepravedno. Međutim, “svi često griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek” (Jakov 3:2, St). Dakle, ako su mama ili tata napeti ili ljuti, pametna stvar koju treba učiniti jest nastupati taktično i izbjegavati izazvati bilo kakvu kritiku.
Roditelje, kao nesavršene ljude, također mogu zahvatiti osjećaji manjkavosti. Tvoj propust može ih navesti na mišljenje kako su oni načinili propust! Dr. Vedral objašnjava: “Možda doneseš kući slabe ocjene i možda ti otac kaže: ‘Što, zar si glup? Imam sina idiota.’ Tvoj otac, naravno, ne misli da si ti uistinu idiot. On zapravo kaže: ‘Bojim se da propuštam motivirati te za učenje.’ ”
Takvi strahovi također navode roditelje da postavljaju nerealno visoka mjerila. Mladić po imenu Jason požalio se: “Nikad ništa što učinim nije dovoljno. Ako pograbljam lišće, tata želi znati zašto nisam očistio garažu kad sam to završio. Ako u školi dobijem ocjenu minus pet, roditelji žele znati zašto nije bila petica i kažu mi da sam slab.” Međutim, školski savjetnik je razgovarao sa Jasonovim roditeljima i ustanovio sljedeće: “U njihovim pretjerano visokim očekivanjima spram njihova sina odražavaju se njihovi vlastiti osjećaji manjkavosti i razočaranje vlastitim izborom zvanja i financijskim statusom” (Coping With Teenage Depression).
Kakva god bila tvoja situacija u kući, možda možeš bolje razumjeti zašto su tvoji roditelji ponekad skloni kritiziranju. No, koji su neki od načina da se izađe na kraj s roditeljskim kritikanstvom. Postoje li načini da se izvuku koristi od njihova kritiziranja? Ova će se pitanja razmatrati u jednom od idućih brojeva.
[Slika na stranici 11]
Kad roditelj prigovara načinu na koji nešto radiš, to može biti porazno