Ono što uragan Andrew nije mogao uništiti

POSTOJE uragani i postoje uragani.a Neki su samo nešto više od snažnih vjetrova, koji donose jaku kišu i čupaju stabla. A postojao je i uragan Andrew na južnoj Floridi (24. kolovoza 1992) i u Louisiani (26. kolovoza 1992), uragan Iniki na otoku Kauai na Havajima (12. rujna 1992) i tajfun Omar na Guamu (28. kolovoza 1992).

Oni su nanijeli štetu u vrijednosti od nekoliko milijardi dolara. Na Floridi je nastradalo mnogo ljudi. Tisuće obitelji ostale su bez doma. Zastupnici osiguravajućeg društva trčkarali su oko uništenih domova tražeći vlasnike i pišući čekove.

Izvještaj Odbora Jehovinih svjedoka za elementarne nepogode u Fort Lauderdaleu navodi da bi se moglo popraviti 518 od 1 033 kuće Jehovinih svjedoka u tom području. Ako se taj omjer primijeni općenito, to bi značilo da je najmanje 50 posto svih kuća na Andrewovom putu uništeno. Nešto kasnije, oni koji su dovoljno sretni da im je dom još uvijek prikladan za stanovanje, pokušavali su osušiti svoje pokućstvo i zavjese i očistiti bijelu sluz od raskvašenog materijala za stropove koji se srušio pod poplavom kiše koja se sručila kroz oštećene krovove. Mnogima je bilo teško gledati ruševine svojih domova. Možda su najlošije prošli oni koji su živjeli u manje otpornijim mobilnim kućama ili prikolicama.

Uragan Andrew nije poštedio nikoga

Jedan takav par su Leonard i Terry Kieffer. Kad su krenuli da posjete park u Florida Cityju u kojem je bila njihova mobilna kuća, morali su se legitimirati na vojnoj kontrolnoj točki kako bi ušli u to područje. Ono što su vidjeli bio je park s mobilnim kućama koji je izgledao kao da su ga pogodile stotine bombi visoke razorne moći — bez da su ostavile ijedan krater. Stabla su bila iščupana s korijenjem. Ploče razderanog aluminija, prijašnji zidovi i krovovi mobilnih kuća, bile su omotane oko drveća i visile su sa grana kao neka vrsta groteskno veselog nakita. Električni vodovi ležali su posvuda, a drveni stupovi bili su slomljeni kao šibice. Automobili su bili prevrnuti i smrskani.

Bob van Dyk, čiji je novi dom proglašen neprikladnim za stanovanje, opisao je scenu u svojoj kući: “Strop se s treskom srušio, razbivši što se moglo razbiti, savivši što se moglo saviti i prestravivši nas koji smo bili prestravljeni.”

Osobne stvari, igračke, odjeća, fotografije, knjige, ležale su unaokolo kao tužni podsjetnici prijašnjeg načina života. Usamljena crna mačka besciljno je lutala kroz krš. Zbunjeno je pogledavala u Kiefferove. Mali gušteri jurili su preko stvari koje su ranije bile nečije dragocjeno vlasništvo. U zraku se osjećao smrad raspadajuće hrane koja je ispala iz razbijenih hladnjaka. Na sve strane vidjela se scena nasilnog uništavanja — sve su to prouzročili vjetrovi, snažni vjetrovi, udarajući brzinom od preko 260 kilometara na sat.

Vlasnicima i stanarima ovih domova prizor je parao srce. Poslije mnogih godina podizanja obitelji i zajedničkog života u vlastitim gnijezdima, vratili su se nakon oluje i pronašli sve uništeno i razbacano. Kiefferovi su spasili nešto od svojih stvari prilikom svog ranijeg posjeta, ali bilo je previše traumatično za njih da pažljivo pretraže po kršu koji je ostao od njihove kuće. Međutim, zahvalni su što su ostali živi i što još uvijek mogu služiti Bogu.

Uragan Andrew nije poštedio ništa. Ulice s dućanima, tvornice, skladišta — sve je postalo meta napada prirode. Građevinski propisi slabašnog čovjeka nisu izdržali test.

Najbolje i najgore u ljudskoj prirodi

Pomoć je počela pritjecati na Floridu iz cijele zemlje kako su se različite agencije organizirale. Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York), odmah je reagiralo i imenovalo odbor za elementarne nepogode koji je trebao djelovati iz Kongresne dvorane Fort Lauderdale. Također je osiguralo značajnu svotu novca za kupnju materijala, hrane i ostalih neophodnih stvari. Kao posljedica toga, Svjedoci su bili među prvima koji su reagirali na situaciju i počeli pozivati dobrovoljce. U stvari, mnogi su došli bez da su bili pozvani.

Radnici Svjedoci došli su iz Californie, Sjeverne Caroline, Oregona, države Washington, Pennsylvanie, Missourija, i mnogih drugih mjesta. Virginijski Regionalni odbor za gradnju, koji obično gradi Kraljevske dvorane, poslao je grupu od 18 Svjedoka da poprave krovove. Trebalo im je 18 sati da se automobilom spuste do Floride. Radnici koji su došli u pomoć uzeli su godišnji odmor ili dopust i vozili preko cijele zemlje, stotinama i čak tisućama kilometara, da bi došli do drugih Svjedoka u nevolji.

Od neprocjenjive pomoći bila je grupa koja je došla iz područja Charlestona u Južnoj Carolini. Ti Svjedoci već su imali iskustvo s uraganom Hugo iz 1989. Znali su što mogu očekivati i brzo su organizirali pomoć, uključujući električne generatore i građevinske materijale. Za manje od dva tjedna, ekipe dobrovoljnih radnika isušile su oko 800 domova i popravile mnogo krovova.

Mnogi supružnici i susjedi koji nisu Svjedoci imali su korist od pomoći koju su pružale ekipe Svjedoka za popravke. Ron Clarke iz West Homesteada izvijestio je: “Supružnici koji nisu vjernici stvarno su bili impresionirani svim tim. Bili su u suzama, svladani onime što su Svjedoci već napravili za njih.” O nevjerujućem suprugu jedne Svjedokinje, on je dodao: “Muž je jednostavno oduševljen — Svjedoci su sad kod njega i postavljaju mu krov.”

Jedan drugi Svjedok priča o svojim susjedima koji nisu Svjedoci i koje je posjećivao svaku večer. Rekli su da su u redu. Petog dana žena je doživjela emocionalni slom i počela plakati. “Nemamo više nijedne pelene za bebu. Nedostaje nam dječje hrane. Nemamo dovoljno hrane ni vode.” Muž je trebao 20 litara benzina, ali ga nigdje nije mogao dobiti. Tog istog dana, Svjedok je sve što su trebali donio iz skladišta za pomoć u Kraljevskoj dvorani. Žena je plakala od zahvalnosti. Muž je dao poklon za akciju pomoći.

Presudnu ulogu odigrali su skupštinski starješine i sluge pomoćnici koji su zajedno radili na organiziranju pomoći u raznim Kraljevskim dvoranama u području katastrofe koje su bile popravljene. Radili su neumorno da bi pronašli sve Svjedoke i odredili njihove potrebe. Za razliku od toga, navode se riječi zapovjednika zračnih snaga u vezi s akcijom pomoći u jednom drugom području: “Svi šefovi samo žele biti šefovi, a nitko ne želi ozbiljno shvatiti zadatak i stvarno se primiti prljavog posla.”

Katastrofe mogu otkriti najbolje i najgore karakteristike kod ljudi. Primjer ovog drugog je pljačkanje. Jedna obitelj Svjedoka odlučila je da bi barem mogla spasiti svoj frižider i stroj za pranje rublja, kako bi se mogli upotrebljavati u centru za pomoć u mjesnoj Kraljevskoj dvorani. Otišli su do dvorane da bi dovezli kamion. Prije nego su se vratili, pljačkaši su ukrali obje stvari!

Jedan očevidac je izvijestio: “Dok smo prolazili opustošenim ulicama vidjeli smo kuće s natpisima koji upozoravaju pljačkaše da ne prilaze. Neki od tih natpisa su glasili: ‘Pljačkaši moraju umrijeti’ i: ‘Pljačkaši će biti ustrijeljeni.’ Jedan drugi je glasio: ‘Dva pljačkaša pogođena. Jedan mrtav.’ Dućani i prodajni centri su bili pokradeni.” Prema riječima narednika 82. desantne divizije, ljudi su uhvatili i linčovali najmanje jednog pljačkaša.

Bilo je mnogih hapšenja. Izgleda da su kod svake katastrofe ljudi s kriminalnim namjerama spremni obrušiti se kao lešinari. Čak su i takozvani obični ljudi navedeni da sudjeluju u pljačkanju. Izgleda da religija, etika i moral ishlape pod iskušenjem dobivanja nečega a da se za to ne plati.

Časopisu Probudite se! bilo je rečeno da su u početku nekolicini vojnika naoružani pljačkaši čak ukrali njihove nenabijene puške. Moglo se čuti kako su neki vojnici rekli da na centar za pomoć u Kraljevskoj dvorani gledaju kao na oazu u pustinji, “jer”, kako su rekli, “vi ne nosite oružje”.

“Nemojte venuti u neaktivnosti”

Što su Jehovini svjedoci naučili iz svojih iskustava s prirodnim katastrofama? Obnoviti duhovne aktivnosti što je prije moguće. Ed Rumsey, nadglednik u Homesteadu, rekao je za Probudite se! da su dvije Kraljevske dvorane u jednoj zgradi bile spremne za sastanke u srijedu, nakon uragana u ponedjeljak. Dio krova je nestao, stropovi su se srušili i ušla je voda. Dobrovoljci su brzo radili kako bi se Kraljevske dvorane dotjerale za sastanke i kako bi se mogle koristiti za komandne stanice iz kojih bi se usmjeravala akcija pomoći na njihovom opustošenom području. Organizirane su kuhinje kako bi se mogli pripremati obroci za žrtve i radnike u akciji pomoći.

Fermín Pastrana, starješina iz španjolske skupštine Princeton, izvještava da je sedam obitelji u njegovoj skupštini od 80 Svjedoka potpuno izgubilo svoje domove. Koji je lijek ponudio svojim su-Svjedocima? “Žalostite se ako se trebate žalostiti. Ali onda nemojte venuti u neaktivnosti. Budite aktivni pomažući drugima, i koliko je to moguće, idite u službu. Nemojte propuštati naše kršćanske sastanke. Riješite što se može riješiti, ali se nemojte izjedati oko onoga što nema rješenja.” Kao posljedica toga, Svjedoci su ubrzo počeli propovijedati i odnosili pakete s pomoći od kuće do kuće. Andrew nije otpuhao njihovu revnost.

‘Sljedeći put ćemo se evakuirati!’

Sharon Castro, 37-godišnja žena iz Cutler Ridgea ispričala je za Probudite se! svoju priču: “Moj je otac odlučio da se ne evakuiramo. Budući da je prijašnji uragan skrenuo i nije pogodio obalu Floride, smatrao je da će tako biti i s Andrewom. Čak nije htio ni zabiti prozore daskama. Nasreću, naišao je moj brat i inzistirao da se prozori prekriju šperpločom. Njegova akcija nesumnjivo nam je spasila živote. Prozori bi nam se rasprsnuli, a mi bismo bili raskomadani.

Oko 4.30 ujutro nestalo je struje. Zvukovi koji su dolazili izvana bili su zastrašujući. Bilo je to slično zvuku ogromnog vlaka. Stabla su se lomila, a zgrade praskale i rušile se. Kasnije smo vidjeli da je zastrašujući škripavi zvuk bio zvuk dugih čavala na našem krovu koji su popuštali. Potkrovlje je bilo otpuhano, a trećina krova je nestala. Na kraju smo se nas 12, uključujući moju majku koja je invalid i moju 90-godišnju baku, morali skloniti u srednju sobu koja nije imala prozore. Bili smo sigurni da ćemo tu umrijeti.”

Koju je pouku izvukla iz tog iskustva? “Sljedeći put kad nam kažu da se evakuiramo, evakuirat ćemo se — bez postavljanja pitanja. Obratit ćemo pažnju upozorenjima. Naučila sam također dijeliti i izdržati s vrlo malo stvari. I znam da je u redu plakati, žalostiti se, a zatim se suočiti s realnošću.”

Reakcije novina

Čak su i mediji primijetili kako su Svjedoci bili dobro organizirani. Savannah Evening Press donio je naslov “Jehovini svjedoci nalaze da su u južnoj Floridi dobrodošli”, a The Miami Herald je objavio: “Svjedoci se brinu za svoje — i za druge.” Tamo je stajalo: “Ovoga tjedna nitko u Homesteadu neće zalupiti vrata Jehovinim svjedocima — čak i ako još imaju vrata koja mogu zalupiti. Oko 3 000 Svjedoka dobrovoljaca iz cijele zemlje okupilo se na području katastrofe, prvo da pomognu svojima, zatim da pomognu drugima. (...) Svaka vojna organizacija mogla bi pozavidjeti preciznosti, disciplini i efikasnosti Svjedoka.”

Svjedoci su naučeni na organiziranje poslova oko masovne prehrane na svojim pokrajinskim i oblasnim kongresima. Nadalje, organizirali su stotine Regionalnih odbora za gradnju po cijelom svijetu da bi izgradili Kraljevske dvorane i velike Kongresne dvorane. Na taj način imaju osposobljenu radnu snagu koja je spremna odazvati se nekoliko sati nakon obavijesti.

Međutim, postoji još jedan faktor — njihov stav. Isti izvještaj nastavlja: “Nema birokracije. Nema sukoba među ljudima zato što previsoko misle o sebi. Umjesto toga, radnici izgledaju nemoguće radosni i spremni na suradnju bez obzira koliko je vruće, prljavo ili zamorno.” Kako je to bilo objašnjeno? Jedan je Svjedok odgovorio: “To proizlazi iz odnosa s Bogom, koji nas motivira da pokažemo svoju ljubav prema drugima.” To je bilo još nešto što Andrew nije mogao uzeti, kršćansku ljubav kod Svjedoka (Ivan 13:34, 35).

Zanimljiva je usporedba koju su Svjedoci izgleda naučili od drveća. Jedan očevidac ovako je to izrazio: “Dok sam vozio uokolo, nisam mogao a da ne zapazim stotine velikih stabala koja su bila iščupana s korijenjem i oborena na tlo. Zašto se to dogodilo? Stabla su pružala veliki otpor vjetru zbog svoje mase i imala su razgranato ali plitko korijenje. S druge strane, većina palminih stabala ostala je stajati. Savile su se uslijed vjetra, neke su izgubile svoje listove, ali je većina ostala s korijenjem u zemlji.”

Svjedoci su imali duboke korijene vjere u Božju riječ i bili su fleksibilni u svojim reakcijama. Posjedi i domovi nisu im bili sve u životu. Barem su bili živi i mogli su nastaviti sa služenjem Jehovi usprkos nesreći. Život je nešto što im Andrew nije uzeo.

Kako se akcija provodila?

Kompanija Anheuser Busch poklonila je pun kamion s vodom za piće. Kad je došao u područje Miamija, vozač je pitao službenike gdje treba isporučiti vodu. Rečeno mu je da su jedini koji su nešto organizirali Jehovini svjedoci. U stvari, u prvih tjedan dana nakon što je Andrew udario, oko 70 kamiona s prikolicom koji su bili napunjeni stvarima stiglo je u Kongresnu dvoranu Jehovinih svjedoka Fort Lauderdale.

Jedan od tamošnjih dobrovoljaca izvještava: “Tako smo mi primili cijeli kamion pun vode za piće. Odmah smo to uključili među druge prehrambene proizvode koje smo slali u centre za distribuciju u Kraljevskim dvoranama. Podijeljena je braći i susjedima u tom području kojima je bila potrebna.” Tvornica papira iz države Washington poklonila je 250 000 papirnatih tanjura.

U početku su gradske vlasti dobrovoljce koji nisu bili Svjedoci slale u Kraljevske dvorane, govoreći: ‘Oni su jedini koji su ispravno organizirani.’ Konačno je došla vojska i počela uspostavljati centre za distribuciju vode i hrane i šatorska naselja.

Prvobitni centar Svjedoka za distribuciju hrane uspostavio je odbor za elementarne nepogode u Kongresnoj dvorani Fort Lauderdale, koja se nalazi oko 60 kilometara sjeverno od glavne zone katastrofe u okolici Homesteada. Da bi se pritisak posla malo smanjio, primarni centar za distribuciju uspostavljen je u Kongresnoj dvorani Plant City blizu Orlanda, oko 400 kilometara sjeverozapadno od zone katastrofe. Većina materijala koji je dolazio kao pomoć usmjeravala se na to mjesto radi sortiranja i pakiranja. Odbor je svaki dan naručivao iz Plant Cityja ono što mu je bilo potrebno, a ogromni kamioni s prikolicom koristili su se da bi se prevalila razdaljina od pet sati vožnje do Fort Lauderdalea.

Taj je centar opskrbljivao hranom, materijalima, vodom, generatorima i drugim potrepštinama redom tri Kraljevske dvorane koje su se popravljale u središtu područja pogođenog katastrofom. Tamo su sposobni Svjedoci organizirali ekipe za izgradnju i čišćenje koje su posjećivale stotine domova koje je trebalo popraviti. Na prostorima Kraljevskih dvorana otvorene su također kuhinje i linije za prehranu, a svi su slobodno mogli doći po pomoć. Čak su i neki od vojnika uživali u obroku i kasnije su primijećeni kako su ubacivali novčane poklone u kutije za priloge.

Dok su muškarci bili zaposleni popravljajući kuće, neke su žene pripremale obroke. Druge su posjećivale sve ljude koje su mogle naći da bi im prenijele biblijsko objašnjenje o prirodnim katastrofama, a i da onima koji su u potrebi predaju kutije sa stvarima za pomoć. Jedna od njih bila je Teresa Pereda. Njen je dom bio oštećen, a stakla na njenom automobilu polupana — ipak, automobil je natovaren kutijama za pomoć koje su spremljene za njene susjede. Njen muž, Lazaro, bio je zaposlen radeći na jednoj od Kraljevskih dvorana (Propovjednik 9:11; Luka 21:11, 25).

Za mnoge beskućnike pronađen je alternativni smještaj u domovima Svjedoka koje Andrew nije zahvatio. Drugi su ostali u prikolicama koje su za tu svrhu iznajmljene ili poklonjene. Neki su se smjestili u šatorskim naseljima koja je podignula vojska. Drugi su jednostavno otpisali svoj dom kao gubitak i preselili se kod svojih prijatelja i rođaka u drugim dijelovima zemlje. Nisu imali ni dom ni zaposlenje. Nije bilo struje, vode, odgovarajuće kanalizacije — stoga su izabrali najbolju soluciju za sebe.

Jednu pouku koju su svi naučili dobro je izrazio jedan Svjedok koji govori španjolski: “Vrlo smo zahvalni za pouku koju smo naučili u vezi s našim ciljevima u životu. Znate, možete raditi 15 ili 20 godina izgrađujući svoj dom, sakupljajući materijalne stvari, a onda samo u jednom času, sve može nestati. To nam pomaže da duhovno prepoznamo naše ciljeve, da život učinimo jednostavnijim i stvarno razmišljamo o služenju Jehovi.”

Istinito je ono što je rekao apostol Pavao: “To što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem” (Filipljanima 3:7, 8, St).

Prirodne katastrofe su dio života u našem sadašnjem svijetu. Ako poslušamo upozorenja od strane vlasti, možemo barem spasiti svoj život. Možda će domovi i posjedi biti izgubljeni, ali će kršćanski odnos s ‘Bogom svake utjehe’ sigurno ojačati. Čak i ako neki možda poginu u katastrofi, Isus je za njih obećao uskrsnuće u Božjem novom svijetu na obnovljenoj Zemlji — Zemlji koja nikada neće vidjeti jad i smrt koje prouzročuju prirodne katastrofe (2. Korinćanima 1:3, 4; Izaija 11:9; Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 21:3, 4).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 20]

Potpuno zapanjen

Grupa od 11 Svjedoka bijelaca došla je iz Tampe na Floridi da bi pomogla u akciji pomoći. Nabavili su materijal i počeli popravljati krov crnog Svjedoka. Kad je došao nećak koji nije Svjedok, nije mogao vjerovati svojim očima — bio je potpuno zapanjen kad je vidio da je grupa bijelih Svjedoka došla prije njega i da obnavlja kuću njegovog ujaka. Bio je tako impresioniran da je čak pomagao u gradnji.

Rekao je da će, kad Svjedoci dođu do njegove kuće, zamoliti za biblijski studij. Dok je razgovarao s grupom iz Tampe, ustanovilo se da je iz njihovog područja. Jedan od starješina u grupi bez odlaganja je dogovorio biblijski studij sljedeći tjedan! Kao što je naveo jedan Svjedok, to dokazuje da ne moraš samo kucati na vrata da bi dao svjedočanstvo — možeš kucati i na krovove!

[Slike na stranici 15]

Uragan Andrew nije poštedio ništa, a samo nekoliko zgrada moglo je izdržati

Mobilna kuća Kiefferovih — i ono što je ostalo od nje

[Slike na stranici 16]

Rebecca Pérez, njene kćeri i 11 drugih, preživjeli su u ovom malom prostoru

Vojska se umiješala da bi spriječila pljačku (gore desno); opljačkana trgovina (desno)

Uragan je skidao krovove, a vozila su porazbacana uokolo

[Slike na stranici 17]

Pomoć je organizirana u Kraljevskim dvoranama

Mobilne kuće omotane su oko stabala; dječje igračke leže ostavljene na strunjači; među kršem nalazi se i biblijska literatura; Svjedoci, kao što je Teresa Pereda, dostavljali su pomoć svojim susjedima

Poklonjeni građevinski materijali. Sortiranje odjeće

[Slike na stranici 18]

Dobrovoljci iz svih dijelova Sjedinjenih Država pomagali su u akciji pomoći