Jehovina djela spašavanja danas
BIBLIJA nam kaže o Jehovi: “Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospodin” i “zna Gospodin pobožne izbavljati od napasti” (Psalam 34:19; 2. Petrova 2:9).
Kako Jehova pomaže svom narodu kad je u nevolji? Ne tako što bi čudom ili na neki drugi natprirodan način zaustavio prirodne sile, kao što mnogi misle da bi to trebao učiniti, već jednom drugom silom koju većina ljudi u potpunosti ne razumije — ljubavlju. Da, Jehova ljubi svoj narod, a među pripadnicima svog naroda razvija međusobnu ljubav koja je tako jaka da njome može postići stvari koje su gotovo čudesne (1. Ivanova 4:10-12, 21).
Neki bi mogli prigovoriti da su u vrijeme nevolje potrebni hrana, lijekovi i oprema — a ne ljubav. Naravno, hrana, lijekovi i oprema jesu potrebni. Međutim, apostol Pavao navodi sljedeće: “Kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi” (1. Korinćanima 13:2, 3, St).
Često se može čitati o humanitarnoj pomoći koja leži u nekim pristaništima i trune ili je jedu glodavci, dok ljudi kojima je potrebna umiru od bolesti i gladi. Ili, što je još gore, takva pomoć dođe možda u ruke pohlepnih i beskrupuloznih ljudi koji njome stječu dobit za sebe. Dakle, jedna je stvar imati sredstva na raspolaganju, ali potpuno je druga stvar pobrinuti se za to da oni koji su u nevolji imaju korist od njih. Iskrena ljubav i briga mogu promijeniti stvar.
Ljubav na djelu
Uragan Iniki pogodio je u rujnu 1992. havajski otok Kauai, na kojem živi 55 000 ljudi. Vjetar koji je puhao brzinom od 210 kilometara na sat a na udare i do 260 kilometara na sat usmrtio je 2 osobe a ranio 98, oštetio 75 posto kuća, ostavio 8 000 ljudi bez krova nad glavom i prema procjenama prouzrokovao milijardu dolara štete. Među stanovnicima tog malog otoka živi oko 800 Jehovinih svjedoka koji su povezani sa šest skupština. Kako su oni prošli?
Skupštinski su starješine, već prije nego je Iniki udario punom snagom, pod vodstvom putujućeg nadglednika stupili u vezu sa svim članovima skupština kako bi se uvjerili da su dobro i na sigurnome, spremni na provalu uragana. Takva ljubazna briga pomogla je da se spriječe ozbiljna ranjavanja ili smrtni slučajevi među Svjedocima. (Usporedi Izaija 32:1, 2.)
Iako su komunikacija i prijevoz bili uglavnom prekinuti, trojica predstavnika podružnice Watch Tower Bible and Tract Societya (Biblijskog i traktatnog Društva Kula stražara) u Honoluluu bili su među prvima koji su nakon uragana stigli na mjesto događaja jer su od civilne zaštite dobili posebnu dozvolu da odlete na Kauai. Odmah su stupili u vezu s mjesnim Svjedocima i sljedećeg jutra organizirali su sastanak kako bi razradili plan organiziranja pomoći. Imenovan je odbor za elementarne nepogode koji je trebao ustanoviti potrebe i nabaviti sav potreban materijal preko podružnice u Honoluluu. Odbor je radio dan i noć kako bi organizirao dostavljanje pomoći onima u nevolji te čišćenje i popravljanje oštećenih kuća.
Svjedoci s drugih otoka brzo su reagirali na potrebe svoje braće. Čim je otvoren aerodrom na Kauaiu, doputovalo je 70 Svjedoka kako bi pružili pomoć. Poslana je pomoć u vrijednosti od 100 000 dolara, uključujući generatore, prenosive peći, svjetiljke i hranu. Jedna od Kraljevskih dvorana na otoku služila je kao skladište; međutim, braća su se pomalo bojala da je ne bi tko opljačkao. Tada se na parkiralište Kraljevske dvorane dovezlo nekoliko kamiona vojske i vozači su upitali smiju li tamo parkirati svoje kamione. Vojnici dodijeljeni za čuvanje kamiona riješili su i problem pljačke humanitarne pomoći.
Braća su nosila generatore od kuće do kuće, te su ih kod svake kuće uključili dva do tri sata kako bi ljudima omogućili da koriste zamrzivače. Skupine braće raspoređene su u različite kuće kako bi pomogli očistiti ih i popraviti štetu. Dok su radili na kući jedne sestre kojoj se muž u prošlosti žestoko protivio, muž je bio toliko ganut da je samo gledao i plakao. Kad je neki posjetilac s kontinentalnog dijela zemlje vidio kako radi jedna druga grupa Svjedoka, tako ga se dojmilo njihovo ponašanje i organizacija da im je pristupio i upitao ih što je to što ih čini toliko različitima od drugih. Nakon što mu je jedan brat objasnio da je to njihova ljubav prema Bogu i prema svojim sukršćanima, čovjek je odgovorio: “Kako mogu upoznati Boga?” (Matej 22:37-40). Zatim je dodao: “Vi ste tako organizirani da će vjerojatno već netko čekati pred kućom kad se vratim na Floridu!”
Jehovini svjedoci očistili su i popravili ukupno 295 kuća na Kauaiu. Od toga je na 207 kuća trebalo izvršiti manje popravke, no 54 kuće bile su jako oštećene a 19 je bilo potpuno srušeno. Njihov zadatak uključivao je i to da posjete svakog poznatog Svjedoka na otoku te da se uvjere jesu li svi zbrinuti. Kad je dostavljena pomoć jednoj sestri, susjed koji je budist primijetio je da od svoje grupe nije dobio niti vrećicu čaja. Jedna druga gospođa kojoj je tim Svjedoka očistio kuću rekla je: “Dolazite već dugo na moja vrata i ja sam vas smatrala dobrim susjedima, no ovaj način izražavanja ljubavi prema bližnjemu pokazao mi je kakva je vaša organizacija. Hvala vam na vašem napornom radu.”
Oni koji su bili zaduženi za pružanje pomoći brinuli su se kako za materijalne potrebe svih svojih sukršćana tako i za njihovu duhovnu dobrobit. Niti dva puna dana nakon uragana, nekoliko je skupština već održalo svoje sastanke. Ubrzo su se opet počele održavati grupice studija knjige. Deset starješina s drugih otoka došlo je na Kauai kako bi mjesnim starješinama pomogli izvršiti pastirske posjete kod svih Svjedoka na otoku. Iduće nedjelje imalo je svih šest skupština studij Kule stražare i 30 minutni govor o načinu postupanja prilikom pružanja pomoći koji je održao član Odbora za elementarne nepogode kao i 30 minutni završni govor koji je održao član Odbora podružnice koji je u tu svrhu doputovao iz Honolulua. U izvještaju očevica se kaže: “Svi su bili utješeni izvrsnim uputama koje su dobili te su se osjećali duhovno spremnima latiti se preostalih zadataka. Kad je program završio, bilo je malo njih u publici koji nisu plakali i svi su spontano aplaudirali.”
Svjetsko bratstvo
Takva ljubav i briga oznaka su Jehovinog naroda diljem svijeta. Kad je ciklon Val otprilike godinu dana ranije projurio Zapadnom Samoom, uzrokovao je dosta štete, no Jehovini svjedoci iz drugih dijelova svijeta brzo su pritekli svojoj braći u pomoć. Kasnije, kad je vlada svim religijama — uključujući i Jehovine svjedoke — stavila na raspolaganje sredstva za popravak njihovih zgrada, Svjedoci su vratili novac s pismom u kojem su objasnili da je sva njihova šteta već popravljena te da se novac može koristiti za popravak nekih državnih zgrada. O njihovom postupku pisale su mjesne novine. Zapazivši to, jedan službenik vlade rekao je Svjedocima da se prilično stidi zbog svoje crkve, jer je ona prihvatila novac od vlade iako svu štetu koju je na njenim zgradama prouzročio ciklon pokriva osiguranje.
Kad je u rujnu 1992. rijeka Ouvéze u jugoistočnoj Francuskoj poplavila i opustošila Vaison-la-Romaine i 15 okolnih općina, Svjedoci su isto tako brzo reagirali. Poplava je preko noći odnijela 40 života, razorila 400 kuća, oštetila stotine drugih i ostavila tisuće obitelji bez vode i struje. Sljedećeg dana rano ujutro bili su Svjedoci iz mjesnih skupština prvi koji su žrtvama poplave pritekli u pomoć. Onima koji su trebali krov nad glavom ukazana je ljubav na taj način što ih se smjestilo kod obitelji Svjedoka na tom području. Stotine Svjedoka izdaleka i izbliza došle su pružiti pomoć. U obližnjem gradu Orangeu imenovan je odbor za elementarne nepogode koji je koordinirao djelatnost četiriju timova dobrovoljaca, koji su uklanjali mulj i čistili kuće, prali brda blatnjave odjeće te pripremali i dostavljali hranu i pitku vodu po čitavom pogođenom području. Očistili su čak i mjesnu školu i nekoliko općinskih zgrada. Njihov neumoran trud cijenila su kako njihova braća tako i ljudi iz općine.
Katastrofe, kao što su poplave, oluje i potresi, pogađaju Jehovine svjedoke i na mnogim drugim mjestima, baš kao i svakog drugog. Shvaćajući da se pri tome radi o posljedicama okolnosti koje se ne mogu ni predvidjeti ni spriječiti, oni ne okrivljuju ni Boga ni bilo koga drugoga (Propovjednik 9:11). Štoviše, uvjereni su da će im, bez obzira kako ih teške okolnosti zadesile, njihovi suvjernici, potaknuti samopožrtvovnom ljubavi, priteći u pomoć. Takva djela ljubavi proizlaze iz njihove zajedničke vjere. Učenik Jakov objašnjava: “Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: ‘Idite u miru, utoplite se i nasitite se!’ a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi? Tako je i s vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi” (Jakov 2:15-17, St).
Izvor prave zaštite
Umjesto da očekuju čuda u obliku neke božanske intervencije, Jehovini svjedoci su svjesni da mogu diljem svijeta naći zaštitu unutar svog kršćanskog bratstva. Zapravo, to što ovo bratstvo može postići u vrijeme nevolje nije ništa manje od čuda. Oni se sjećaju Isusovih riječi iz Mateja 17:20: “Ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: prijedji odavde tamo, i prijeći će, i ništa ne će vam biti nemoguće.” Da, gorama slične prepreke nestaju kad je na djelu prava kršćanska vjera povezana s ljubavlju.
Jehovin narod diljem svijeta osjeća zaštitničku ruku svog Boga u ovo nesigurno i opasno doba. Oni osjećaju poput psalmista: “Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospodine, sam daješ mi te sam bez straha” (Psalam 4:8). Puni povjerenja usredotočuju svoju pažnju na zadatak koji se treba izvršiti: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak” (Matej 24:14, St). I s pouzdanjem radosno očekuju ostvarenje Jehovinog obećanja o mirnom, pravednom novom svijetu u kojem ih više neće zadesiti bilo kakve od ljudi uzrokovane ili prirodne katastrofe (Mihej 4:4).
[Slike na stranici 12]
Svjedoci su došli izdaleka i izbliza kako bi pomogli žrtvama poplave