Gvinejski crv — njegovi posljednji dani

Od dopisnika Probudite se! iz Nigerije

DAN je vruć, kao i svaki drugi. Chinyere privezuje svoju bebu na leđa, uzima dvije osušene tikve te se na prašnjavom putu pridružuje ostalim seljanima. Zajedno oni hodaju mimo suncem spaljenih polja sve do malog jezera, jedinog izvora vode u tom području. Na jezeru ona pažljivo silazi po sklizavim blatnjavim rubovima i ulazi u jezero do koljena, kako bi zagrabila vodu.

Primjećuje krokodile koji se lijeno provlače kroz osušenu travu na rubovima jezera, zadržavajući se tik ispod površine jezera. No, ona ih se ne boji. Baš kao što je rekao jedan čovjek koji je stajao pokraj jezera: “Mi ne diramo njih, i oni ne diraju nas.”

Takva se izjava sigurno ne bi mogla primijeniti na neka druga stvorenja koja žive u jezeru. Chinyere ih ne vidi, a i ne može ih vidjeti jer su premala. Nalaze se u vodi kojom se pune njene posude za vodu.

Opasni gvinejski crv

Chinyere se vraća u svoj dom, sa zidovima od blata i slamnatim krovom te izlijeva vodu u zemljanu posudu. Nakon što se talog slegne, ona popije malo vode. Godinu dana kasnije, na svojoj potkoljenici primjećuje nešto što nalikuje i pod prstima se osjeća kao mala proširena vena. Ali, to nije vena. Mikroskopsko stvorenje koje je bilo u vodi koju je popila, naraslo je u tankog, 80 centimetara dugačkog gvinejskog crva.

Uskoro, taj će crv prouzročiti da se na njenoj koži napravi bolni mjehur. Mjehur će zatim puknuti, a iz njega će početi izlaziti svjetlosmeđi crv, svaki dan po nekoliko centimetara. Trebat će od dva do četiri tjedna — možda i više — da bi cijeli izišao. Većinu tog vremena Chinyere će vjerojatno biti fizički nesposobna te će imati jake bolove. Otvoreni mjehur može se inficirati bakterijama te dovesti do tetanusa, sepse, artritisa ili pojave čira.

Chinyere pati od samo jednog crva, no nije neobično da žrtva bude zaražena s nekoliko, čak desetak ili više crva u isto vrijeme. Oni obično izlaze na donjim ekstremitetima, no ponekad se sele te izlaze iz drugih dijelova tijela, kao što su tjeme, prsa i jezik.

Ipak, zahvaljujući međunarodnoj kampanji za iskorjenjivanje gvinejskog crva, crv će možda uskoro biti pobijeđen. Prema podacima kojima raspolaže Svjetska zdravstvena organizacija, njime je danas širom svijeta zaraženo nešto manje od tri milijuna ljudi, od kojih skoro svi žive u Pakistanu, Indiji i 17 afričkih zemalja. Prije nepunih deset godina, njime je bilo zaraženo čak i do deset milijuna ljudi. U Aziji, gvinejski crv sada je na rubu iskorjenjivanja; u većini afričkih zemalja koje su njime zaražene, taj bi parazit do kraja 1995. mogao biti potpuno istrijebljen.

Duga povijest

Gvinejski crv harao je čovječanstvom još od davnih vremena, posebno na Srednjem istoku i u Africi. Ovapnjenjeni gvinejski crv nađen je u jednoj trinaestogodišnjoj djevojčici, čija je mumija otkrivena u Egiptu. Nažalost, obje njene noge bile su amputirane, možda zbog toga da bi se zaustavila gangrena prouzročena infekcijom nastalom od gvinejskog crva.

Drevni spisi obiluju ukazivanjima na ovog crva. Najranija ukazivanja na gvinejskog crva nađena su u jednom egipatskom tekstu. U njemu se opisuje običaj da se crva koji izlazi namata oko štapa. U drugom stoljeću pr. n. e., Grk imenom Agatarhid iz Knida pisao je: “Ljudi oboljeli kod Crvenog mora pretrpjeli su mnoge čudne i nepoznate napadaje, između ostalih i od crva, malih zmija, koje su izlazile iz njih, izglodale njihove noge i ruke, a kad ih se dotaklo, povlačile su se natrag, umotale se u mišiće i u njima izazivale najnepodnošljivije bolove.”

Liječenje

Izreka “bolje spriječiti nego liječiti” sigurno se može primijeniti na bolest uzrokovanu gvinejskim crvom. U stvari, njoj nema lijeka. Kad osoba jednom popije vodu koja sadrži larvu gvinejskog crva, s medicinskog se stanovišta ne može ništa učiniti sve dok crv, prije nego što napravi mjehur, ne bude spreman da počne izlaziti iz kože. U tom stadiju, vješt liječnik može ponekad otkloniti parazita time da na sredini dužine crva učini mali uzdužni rez. Tada uzima jedan instrument koji na sebi ima kuku te izvlači dio crva, formirajući iznad kože omču. Konačno, pažljivo izvlači ostatak crva i operacija je gotova za nekoliko minuta.

Međutim, kad crv jednom počne sam izlaziti, upala mjesta na kojem je crv probio kožu sprečava da se crv lagano izvuče. Tada, najbolje što žrtva može učiniti jest da slijedi drevni običaj tako da crva, dok izlazi, pažljivo omotava oko štapića. To se mora tako izvesti da se crv ne prekine. Ako se prekine, preostali dio crva povlači se u žrtvu i izaziva daljnju upalu, bolove i infekciju.

Medicinski se malo toga može učiniti u borbi s crvom unutar njegove ljudske žrtve. No, može se učiniti mnogo toga kako bi se pobijedilo parazita dok je izvan ljudskog tijela.

Pobijediti gvinejskog crva

Jedan način je da se osiguraju sigurni izvori vode, primjerice duboki bunari koji ne mogu biti zaraženi larvama gvinejskog crva. Drugi način je naučiti seljane ili da kuhaju svoju vodu za piće ili da je filtriraju tako da je procijede kroz finu tkaninu. Treća opcija je da se u jezero stavi kemikalija koja ubija larve, no koja nije škodljiva za ljude i životinje.

U svim ostalim nacijama u kojima je ova bolest endemijska uvelike se provode jaki programi za iskorjenjivanje ovog crva kako bi se pronašlo zaražena sela i pomoglo stanovnicima spriječiti infekciju. Ti su se napori do sad pokazali veoma uspješnima. Sada se čini da gvinejski crv proživljava svoje posljednje dane. A kad ode, nitko neće plakati za njim.

[Slika na stranici 28]

Zaražena voda ne smije se piti ukoliko prije toga nije prokuhana ili filtrirana