Drevna tehnologija — suvremeno čudo

“GRAD [Turfan], na jednom od najtoplijih, najnegostoljubivijih mjesta na Zemlji, i dalje ostaje zelena oaza i to zahvaljujući tehnologiji koja je stara 2 000 godina”, izvijestio je The Globe and Mail, iz Toronta u Kanadi.

Turfan ima reputaciju ne samo najtoplijeg grada u Kini već i jednog od najtoplijih i najsuših mjesta na Zemlji. Njegovi stanovnici, kojih ima oko 180 000, žive na sjevernom dijelu Turfanske depresije, nastavku pustinje Takla Makan. Kiša je praktički nepoznata, a zbog velike vrućine ono malo kiše što ipak padne ispari prije nego dotakne tlo. Tokom ljetnih mjeseci temperatura u hladu obično dostigne 54 Celzijeva stupnja.

Pa ipak, Turfan je okružen drvećem i grmljem koji pokrivaju područje od oko 3 200 hektara. Ono služi da bi zaštitilo stanovnike od snažnih pješčanih oluja koje redovno fijuču oko rubova grada. Oluje nastaju u pustinji Takla Makan te sobom nose ogromne količine pijeska koje bi mogle u potpunosti zatrpati zgrade i skroz pokriti plodna polja. Tako ovo drveće i grmlje štiti gradsku oazu od razornih snaga pustinje.

Usprkos neprijateljskoj okolini žestokih pješčanih oluja i veoma velikih temperatura, Turfan cvjeta kao poljoprivredni centar. To je mjesto prava tržnica egzotične hrane, pošto se u njemu uzgajaju pustinjske datulje, grožđe, dinje, nar, breskve, marelice, jabuke, plavi patlidžani, luk, zatim pšenica i druge žitarice, da ne spominjemo najfiniji pamuk s dugim vlaknima koji se uzgaja u Kini. Turfan je od pamtivijeka poznat po kvaliteti i raznovrsnosti svojih poljoprivrednih proizvoda. Tisućama godina taj je grad bio zajednica koja je cvjetala u plodnoj oazi.

Kakva je to 2 000 godina stara tehnologija kojoj treba zahvaliti za tako čudesno uspješnu životnu priču? The Globe and Mail tvrdi da grad svoj uspjeh duguje “drevnom sistemu za navodnjavanje koji je jedno od čovjekovih najgenijalnijih i najtrajnijih građevinskih djela”. List dodaje: “Tajna [Turfanovog] opstanka jest nevjerojatni labirint tunela za navodnjavanje i zdenaca — poznatih u mjesnom ujgurskom dijalektu kao karez — u kojima se sakuplja voda koja pritječe sa snijegom pokrivenih planina Tian Shan, 80 kilometara [50 milja] sjeverozapadno.” Voda bi vrlo vjerojatno isparila prije dolaska u gradske kanale kad je se ne bi sprovodilo pod zemljom pomoću stotina tunela koji čine pomno razrađen sistem za navodnjavanje.

Davno prije nego su Ujguri razvili svoj sistem za navodnjavanje, drevni Perzijanci koristili su sličnu mrežu tunela za navodnjavanje. Encyclopædia Britannica navodi: “Perzijanci su razvili podzemne izvore vode time što su u brdima kopali tunele, ili kanate, često nekoliko stotina stopa ispod površine, dok im je dužina iznosila i do 12 milja (19 kilometara).” Doista, ova drevna tehnologija navodnjavanja čudo je čak i u modernim vremenima, dok podržava oazu u jednom od najtoplijih, najsuših mjesta na Zemlji.

I dok stara i nova tehnologija pretvaraju pustinje u prekrasne vrtove, u ne tako dalekoj budućnosti, Jehova će, pomoću svoje kraljevske vladavine, prouzročiti da sve pustinje na Zemlji procvjetaju, na radost ljudske obitelji. Jehovin prorok kaže: “Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i veseliće se radujući se i popijevajući; slava Libanska daće joj se i krasota Karmelska i Saronska; ta će mjesta vidjeti slavu Gospodinovu, krasotu Boga našega” (Izaija 35:1, 2).