“Hajde da sebi podignemo grad”
Od dopisnika Probudite se! iz Njemačke
VJEROJATNOST da živite u gradu iznosi oko 50 posto. Prema nekim procjenama, u gradu živi skoro polovica svjetskog stanovništva. Jedan izvor kaže da će “po sadašnjoj stopi rasta, do 2000. godine gradovi morati udomiti preko 75 posto stanovništva Južne Amerike”. On nam također kaže da će se u tom istom vremenskom periodu broj ljudi koji žive u afričkim gradovima više nego udvostručiti.
Čak i ako ne živite u gradu, vjerojatno u nekom radite, putujete tamo radi kupovine ili u najmanju ruku povremeno iskoristite udobnosti i pogodnosti koje grad nudi. Gradovi utječu na svakoga. Kako bi život samo bio drugačiji da nema gradova!
Grad nazvan Enoh
Građenje gradova seže daleko, daleko unatrag. O Kainu, prvom djetetu ikada rođenom, čitamo da je ‘sazidao grad i prozvao ga po imenu sina svojega Enoh’ (1. Mojsijeva 4:17). Kain je sagradivši grad, nesumnjivo relativno malih dimenzija gledano po suvremenim standardima, postavio presedan za buduće generacije.
Druželjubiva ljudska priroda navela je ljude da žele biti zajedno. To nije bilo samo zbog druženja nego i zbog osjećaja sigurnosti i zaštite, naročito u prošlim stoljećima kad su zajednice često bile napadane. To, međutim, nisu bili jedini faktori koji su potakli ljude da počnu podizati gradove.
The World Book Encyclopedia navodi da postoje četiri glavna obilježja koja su vodila do formiranja gradova. To su “(1) prednosti u tehnologiji [parni strojevi, električna energija, komunikacije], (2) povoljna fizička okolina [neki faktori su položaj, klima, rijeke i time opskrba vodom], (3) socijalna organizacija [vlast, uprava] i (4) porast stanovništva”.
Gradovi su omogućili trgovinu i koncentraciju radne snage na jednom području. Zato u mnogim gradovima možemo vidjeti velika, jeftina, planski izgrađena stambena naselja za radnike i njihove obitelji. Danas, uz lako dostupan javni i privatni prijevoz, udaljenost ne sprečava uspješno komercijalno i političko nadgledavanje. Zbog tog razloga, gradovi mogu pustiti svoja ticala u prigradska područja.
Neki drevni gradovi bili su tijesno povezani i s religioznim funkcijama. Postanak 11:4 kaže: “Onda rekoše [ljudi koji su živjeli kratko nakon potopa Noinih dana]: ‘Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba [da služi za religiozno obožavanje]! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!’ ” (Stvarnost).
U podizanje gradova uključeni su socijalni, religiozni, komercijalni i geografski kao i politički aspekti. U isto vrijeme, gradovi su tokom stoljeća bili važnija sila u oblikovanju modernog društva kakvog poznajemo i utjecali su na sve nas.
Drugačiji a ipak slični
The New Encyclopædia Britannica primjećuje da su “najranije čovjekove fiksne naseobine pronađene u bogatim suptropskim dolinama rijeka Nil, Tigris, Eufrat, Ind i Hoangho”. Naravno, ti prethodnici gradova 20. stoljeća bili su prilično različiti od svojih suvremenih pandana na obalama rijeka.
U prošlim je stoljećima ogromna većina ljudi živjela u ruralnim područjima. Naprimjer, jedini veći grad u Engleskoj godine 1300. bio je London, a manje od 40 tisuća njegovih stanovnika bilo je mnogo manje od 1 posto ukupnog broja stanovnika u toj zemlji. Do 1650. je približno 7 posto svih Engleza živjelo u Londonu. Do početka 19. stoljeća, grad se približio brojci od milijun stanovnika. Danas u Britaniji manje od 9 posto stanovnika živi u ruralnim područjima. Svi ostali zbijeni su u urbane centre, a samo u metropolisu Velikog Londona ima oko sedam milijuna stanovnika.
Evo jednog pokazatelja omjera do kojeg su gradovi narasli i nabujali. Godine 1900. London je bio jedini grad na cijelom svijetu sa milijun stanovnika. Sada postoji preko 200 gradova sa više od milijun stanovnika. Geografi govore o megalopolisu, lancu povezanih gradova kao što su oni u rurskoj oblasti u Njemačkoj, gdje područje duž rijeke Ruhr, od Duisburga do Dortmunda, formira jednu praktički kontinuiranu zajednicu.
Usprkos razlikama, drevni i moderni gradovi imaju nešto zajedničko — probleme. A problema nikada nije bilo tako puno niti su bili tako veliki kao što su danas. Gradovi su u ozbiljnoj nevolji. Ako je čovječanstvo išta naučilo iz ‘podizanja sebi grada’, trebalo bi nas to naučiti da, pod nesavršenim uvjetima i kako to provode pogrešivi ljudi, podizanje gradova nije nužno idealni način da se zadovolje naše potrebe.