“Grad je pun nasilja”

KAD je biblijski prorok Ezehijel ukazao na grad koji je “pun nasilja”, on nije znao ništa o problemima koji muče današnje gradove (Ezekijel 9:9, Šarić). Nisu njegove riječi ni tajnovit način pretkazivanja tih problema. Ipak, ono što je napisao bio bi točan opis gradova 20. stoljeća.

Knjiga 5000 Days to Save the Planet je primijetila: “Naši gradovi, koji su kruti i neoriginalni, postali su mjesta ružna za življenje i ružna za gledanje. (...) Zgrade koje sve više dominiraju našim gradovima građene su sa malo ili bez ikakvog obzira prema onima koji moraju živjeti i raditi u njima.”

Činjenice o gradovima koje nisu laskave

Slijede opisi devet gradova u različitim dijelovima svijeta koji su navedeni u novinama i časopisima. Možete li identificirati svaki grad pod njegovim točnim imenom?

Grad A, koji se nalazi u Latinskoj Americi, istaknut je po svojim mladim unajmljenim ubojicama i visokoj stopi ubojstava. Također je poznat kao postojbina narkotičkog kartela.

Grad B je “najgori grad u [Sjedinjenim Državama] što se tiče uličnog nasilja”. U prva dva mjeseca 1990, ubojstva su se “povećala za 20 posto u odnosu na isti period” prethodne godine.

“Godišnje se nekoliko milijuna ljudi preseli u urbane centre Južne Amerike, Afrike i Azije (...) migrirajući ka svojoj viziji obećane zemlje.” Kad je ne nađu, mnogi su prisiljeni da žive u siromaštvu, prinuđeni da prose ili kradu kako bi preživjeli. Izvještava se da polovica građana afričkog Grada C i azijskog Grada D — kao i 70 posto azijskog Grada E — stanuje na mjestima koja su ispod standarda.

“Iako je [Grad F] među najsigurnijim urbanim centrima u Sjevernoj Americi, rastuća nezaposlenost, sve viša stopa kriminala i etničko neprijateljstvo prisilili su njegove građane da razmišljaju o negativnim aspektima uspjeha. Zbog kriminala (...) je splasnulo raspoloženje grada. Broj seksualnih napada povećao se za 19% (...). Broj ubojstava porastao je za skoro 50%.”

“Svakog dana se 1 600 ljudi doseli u [latinoamerički Grad G] (...). Ako [grad] nastavi rasti ovim tempom, u njemu će do kraja stoljeća živjeti 30 milijuna ljudi. Oni će se probijati kroz grad puževim korakom u 11 milijuna vozila, odjednom satima začepljeni u zastojima prometa (...). Zagađenost zraka (...) je sto puta veća od prihvatljive razine. (...) Četrdeset posto svih stanovnika pati od kroničnog bronhitisa. (...) U vrijeme najvećeg prometa buka u centru grada penje se na 90 do 120 decibela; 70 decibela smatra se nepodnošljivim.”

“Svakog dana se sa ulica i pločnika [evropskog Grada H] sakupi 20 tona psećeg izmeta. (...) Osim troškova i neugodnosti, na svjetlo je došao ozbiljniji faktor. Pseća balega je izvor bolesti koju prouzročuje parazit Toxocara canis. Ustanovljeno je da je polovica dječjih igrališta i pješčanika u [gradu] zaražena visoko otpornim mikroskopskim jajašcima tog parazita, koji ulazi u kuće na potplatima cipela i na šapama kućnih ljubimaca. (...) Rani simptomi te bolesti su umor, bol u trbuhu, alergije, problemi sa srcem i arterijama.”

“Iako je [azijski Grad I] pogođen svim problemima previše razvijene metropole u premalo razvijenoj zemlji — siromaštvo, kriminal, zagađenje — počeo je učvršćivati svoj status jednog od glavnih gradova 21. stoljeća.”

Iznimke ili pravilo?

Jeste li mogli identificirati te gradove pod njihovim vlastitim imenima? Moguće je da niste uspjeli, budući da nijedan od problema koji se spominju nisu jedinstveni za neki specifični grad. Umjesto toga, ti problemi su simptomatični za ono što je loše u skoro svakom gradu bilo koje veličine po cijelom svijetu.

Grad A, prema njemačkom dnevniku Süddeutsche Zeitung, jest Medellín (Kolumbija). Broj ubojstava je pao sa 7 081 u 1991. na “samo” 6 622 u 1992. Ipak, u proteklih deset godina, izvještava kolumbijski dnevnik El Tiempo, skoro 45 000 ljudi u tom gradu umrlo je nasilnom smrću. Zato sada tamo razne grupe građana ozbiljno pokušavaju smanjiti kriminal i druge neprihvatljive aktivnosti u gradu i popraviti njegov ugled.

To što je The New York Times identificirao Grad B kao New York City vjerojatno nije iznenađenje za ljude koji su ga posjetili zadnjih godina, a sigurno nije iznenađenje za njegove stanovnike.

Brojke koje daje njemački magazin Der Spiegel kad navodi broj ljudi koji žive u uvjetima siromaštva u Nairobiju (Kenija) (C), Manili (Filipini) (D), i Calcutti (Indija) (E) ukazuju da je broj ljudi koji žive u nezadovoljavajućim stambenim uvjetima samo u ta tri grada veći od broja svih stanovnika koji žive u bogatim evropskim zemljama kao što su Danska ili Švicarska.

Grad F — Toronto (Kanada) — časopis Time je 1991. opisao u malo manje laskavom članku nego što je to bio onaj koji je objavljen tri godine ranije. Prvi izvještaj, s naslovom “Konačno grad koji funkcionira”, hvalio je grad koji “impresionira skoro svakoga”. Bio je citiran posjetilac koji je rekao: “Ovo bi me mjesto skoro moglo navesti da opet počnem vjerovati u gradove.” Nažalost, “grad koji funkcionira” sada očigledno postaje žrtva istih problema koji pogađaju i druge degenerirajuće gradove.

Iako je o Gradu G govorio kao o “jednom od najljepših i najotmjenijih gradova u Amerikama, i jednom od najsofisticiranijih”, časopis Time ipak priznaje da je to “naravno, Mexico City bogatih ljudi, i turista”. U međuvremenu, prema World Press Review, siromašni se nagomilavaju u “jednom od 500 slamova glavnog grada” u barakama koje su “sklepane od industrijskog otpada, kartonskih kutija, dijelova razbijenih vozila i ukradenog građevinskog materijala”.

Grad H je u francuskom tjedniku L’Express identificiran kao Pariz, koji je, prema The New Encyclopædii Britannici, “stotinama i stotinama godina, procesom koji nikada nije uspješno objašnjen (...) zračio čarolijom koja je bila neodoljiva za milijune širom svijeta”. Međutim, suočen sa ozbiljnim problemima, dio te čarolije “veselog Pariza” je izblijedio.

O Gradu I, Time kaže: “Ranije romantično gledan sa Zapada kao pospan, sanjiv glavni grad starog Sijama, ‘Venecija Istoka’, današnji nepredvidivi grad anđela i zlatnih hramova najnoviji je grad u Aziji koji raste ogromnom brzinom.” Čak ni njegovi anđeli ni njegovi hramovi nisu uspjeli spriječiti da Bangkok (Tajland) postane “svjetski glavni grad prostitucije”.

Pogled na gradove izbliza

Prije deset godina jedan je novinar primijetio da iako izgleda da veliki gradovi “imaju iste krize, svaki ima jedinstvena obilježja, a time i poseban način borbe za preživljavanje”. U 1994, gradovi se još uvijek bore, svaki na svoj način.

Ne misle svi da je bitka za preživljavanje izgubljena. Bivši gradonačelnik Toronta, naprimjer, izrazio je optimizam kad je rekao: “Ja ne mislim da se grad raspada. On je suočen sa poteškoćama, ali mislim da možemo riješiti taj problem.” Istina, neki su gradovi uspješno mogli savladati, ili barem ublažiti, neke od svojih problema. Ali to je zahtijevalo mnogo više od samo optimizma.

Prošlog siječnja je novinar Eugene Linden napisao: “Konačna budućnost svijeta nerazdvojivo je povezana s konačnom budućnošću njegovih gradova.” Bez obzira na ishod, gradovi su oblikovali naš svijet, a i dalje ga nastavljaju oblikovati. Isto tako, bili drevni ili moderni, gradovi utječu na nas osobno — vjerojatno više nego što možemo zamisliti. To je razlog zašto je njihovo preživljavanje toliko isprepleteno s našim.

Dakle, pogled na gradove izbliza nema samo svrhu povećanja općeg znanja. Važnije je to što ćemo biti probuđeni s obzirom na nesigurnu situaciju u kojoj se svijet sada nalazi. Krenimo, dakle, sa ‘Pogledom na gradove izbliza’. Nadamo se da će ova serija članaka u Probudite se! u šest dijelova biti interesantna, poučna i ohrabrujuća za naše čitaoce. Usprkos ozbiljnim svjetskim problemima — koji se jasno očituju u borbi naših gradova za preživljavanje — nije sve bez nade!

[Istaknuta misao na stranici 6]

“Konačna budućnost svijeta nerazdvojivo je povezana s konačnom budućnošću njegovih gradova” (pisac Eugene Linden).

[Slika na stranici 7]

Putovati od grada do grada može biti lako, ali rješavati njihove probleme to nije