Banana — izvanredno voće
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ HONDURASA
GRCI i Arapi nazivali su je “izvanrednom voćkom”. Godine 327. pr. n. e. vojske Aleksandra Velikog pronašle su je u Indiji. Prema jednoj staroj priči, indijski mudraci odmarali su se u njenoj sjeni i jeli njeno voće. Zato je nazvana “voće mudraca”. O čemu je riječ? Pa, o banani!
Ali kako je banana došla iz Azije na Karibe? Pa, rani arapski trgovci prenijeli su korijenje biljke banane iz Azije na istočnu obalu Afrike. Godine 1482. portugalski su istraživači otkrili biljku banane koja je tamo rasla i ponijeli nešto njenog korijenja zajedno s njenim afričkim imenom, banana, u portugalske kolonije na Kanarskim otocima. Sljedeći korak bilo je putovanje preko Atlantika do Novog svijeta. To se odigralo 1516, nekoliko godina nakon Kolumbovih putovanja. Španjolski misionari donijeli su sadnice banane na otoke i u tropsku unutrašnjost Kariba. Tako je ta izvanredna voćka morala proputovati pola svijeta da bi došla do Centralne i Južne Amerike.
Izvještava se da je 1690. banana najprije prenijeta s Karipskih otoka u Novu Englesku. Puritanci su to čudno voće kuhali i nije im se dopalo. Međutim, u zemljama Južne i Centralne Amerike, kao i u drugim tropskim zemljama, milijuni ljudi kuhaju brašnate banane i s užitkom ih jedu.
Plantaže banana
Između 1870. i 1880. različiti evropski i sjevernoamerički trgovci počeli su se zanimati za mogućnost izvoza banana. Formirali su kompanije i osnovali plantaže banana, nazvane finke. U tu su svrhu radnici i inženjeri morali raščistiti džungle, izgraditi putove te uspostaviti željezničke i komunikacijske sisteme. Građena su sela sa stambenim prostorom, školama pa čak i bolnicama za radnike i njihove obitelji. Uspostavljene su parobrodske linije kako bi se banane mogle transportirati po cijelom svijetu. Kako je industrija rasla, kompanije su u zemljama u kojima su se banane uzgajale kupovale sve više zemlje.
Danas iz latinoameričkih zemalja dolazi preko 90 posto banana koje se pojedu u Sjevernoj Americi. Vodeći izvoznik je Brazil. Honduras, sa izvozom od oko milijardu kilograma banana godišnje, šesti je na listi.
Kako banane rastu
Biljka banane nije stablo. Ona nema drvenih vlakana. Umjesto toga, to je ogromna zeljasta biljka koja nalikuje stablu palme. Rast i veličinu biljke određuju klima i tlo. Banana najbolje raste u toploj, vlažnoj klimi te joj najviše pogoduje pjeskovito humozno ilovasto tlo koje ima dobru drenažu. Za najbolji rast, temperatura ne smije niti za koje vrijeme pasti ispod 20 stupnjeva Celzija.
Da bi se započelo s uzgojem ove kulture, morate zasaditi sadnice, koje se nazivaju izbojci, a koje se režu iz podzemnog dijela stabljike zrelih biljaka. Rupe za sadnice kopaju se 0,3 metra u dubinu i na razmaku od 5 metara. Zeleni izdanci niknu za tri do četiri tjedna te se pojave tobolci čvrsto smotanog zelenog lišća koje se u toku rasta odmata. Biljke banane veoma brzo rastu, oko 3 centimetra na dan. Nakon deset mjeseci, biljka dostigne punu zrelost, uzdižući se nekih 3 do 6 metara u visinu te nalikuje stablu palme.
Na potpuno zreloj biljci, na mjestu gdje se listovi umataju u snop izraste velik pup s malenim purpurnim listovima. Zatim se pojave grozdovi malenih cvjetova. Biljka daje samo jedan svežanj, koji teži od 30 do 50 kilograma te sadrži od 9 do 16 grozdova banana. Svaki grozd, zvan “šaka”, daje od 10 do 20 banana. Banane se, stoga, nazivaju “prstima”.
Banane prvo rastu nadolje, prema tlu, zatim prema van i prema gore, stvarajući dobro poznati bananin luk. A što je sa ishranom i zaštitom tokom rasta? U određeno vrijeme jedan radnik dođe i ukloni pup tako da banane mogu primati svu energiju od biljke. Zatim pokrije voće polietilenskom vrećom kako bi ga zaštitio od insekata. Budući da banane rastu prema gore te postanu veoma teške, biljku se veže za dno susjednih biljaka kako bi se spriječilo da se prevrne uslijed vjetrova ili težine samog voća. Na kraju se na vreće privežu trake u boji kako bi se označilo kada će voće biti spremno za berbu.
Plantaže svakodnevno nadlijeću avioni koji oprašuju lišće biljaka. To ih štiti od triju glavnih bolesti. Jedna je panamska bolest, kod koje gljivica uništava neke biljke. No, one se zamjenjuju vrstama koje se mogu oduprijeti ovoj bolesti. Druga je bolest Mako, koju uzrokuju bakterije. Stavljena je pod kontrolu na taj način što se uklanjaju sve oboljele biljke i svi cvjetovi koji privlače određene insekte putem kojih se ova bolest širi. Zatim je tu i bolest Sigatoka, koja uništava lišće biljke, ali, ukoliko se kemijski raspršivači upotrijebe dovoljno rano, ne nanosi štetu bananama. Bananama je potrebna velika količina vode, koja se osigurava navodnjavanjem te visokotlačnim sistemima za raspršivanje. Možemo dodati i to da se trava i korov odstranjuju s plantaže.
Od plantaže do vašeg stola
U vrijeme kada boja trake pokaže da su banane spremne za berbu, banane se prvo izmjeri kako bi se uvjerilo da su dovoljno velike za odsijecanje. Još jedna činjenica koje se može zamijetiti jest to da se banane nikada ne ostavi da sazriju na biljci, čak ni za mjesnu potrošnju. Zašto? Zato što bi izgubile okus. Prije nego se odluči kada početi s berbom uroda, treba se uzeti u obzir udaljenost na koju se prevoze te vrstu transporta. Zatim radnik mačetom odsiječe svežnjeve, koji se šalju u tvornice gdje se pakiraju. A što se događa s biljkom banane nakon berbe? Posiječe se kako bi se tlo na kojem će rasti nove biljke učinilo plodnim.
U tvornici u kojoj se vrši pakiranje, banane se operu te se odstrane svi zgnječeni plodovi, koje će pojesti radnici i njihove obitelji. Male banane upotrijebit će se kao začin te za pravljenje hrane za djecu. Najbolje banane pakiraju se u kutije od po 18 kilograma te se rashlađenim vlakovima i brodovima šalju u inozemstvo.
U luci se provjerava kvaliteta voća te mu se utvrđuje temperatura. Kad je jednom posječeno, voće mora ostati zeleno sve dok ne dođe na tržište. Budući da je banana pokvarljiva, mora se ubrati, transportirati te prodati u trgovinama u roku od 10 do 20 dana. Voće se čuva u hladnom, na temperaturi od 12 do 13 stupnjeva Celzija, kako bi se spriječilo da sazrije. Uz suvremena sredstva transporta, banane se bez problema mogu slati iz Centralne i Južne Amerike sve do Kanade i Evrope.
Praktična vrijednost i upotreba u prehrani
Postoji stotinu ili više varijeteta banana. Patuljasta banana uobičajena je vrsta koja se prvenstveno izvozi u Evropu, Kanadu i Sjedinjene Države. Manje vrste, čija je koža pretanka za izvoz, mogu se u obilju naći u Hondurasu. Te su poznate kao manzana (Jabuka) i Crvena Jamajka.
Lišće banane sadrži korisna vlakna te se u tropskim zemljama koristi za različite svrhe. Kad biste posjetili neku tržnicu, često biste na ulici mogli vidjeti hrpe lišća koje se prodaje za umatanje vrućih tamalea, veoma popularnog jela u različitim zemljama.
Mnogi ljudi u Hondurasu vole uz svoje obroke jesti brašnate banane. Jedno ukusno jelo sa sjeverne obale Hondurasa zove se machuca. Da bi ga se pripremilo, potrebno je nezrelu brašnatu bananu zgnječiti u avanu, dodati začine te smjesu zajedno s račićima kuhati u kokosovom ulju.
U Sjedinjenim se Državama godišnje pojede oko 11 milijardi banana. Velike količine odlaze u Kanadu te u Britaniju i druge evropske zemlje. Koje prehrambene koristi proizlaze iz jedenja ovog voća? Banane su bogate vitaminima A i C, ugljikohidratima, fosforom i kalijem.
Ima toliko mnogo načina kako se banane mogu upotrijebiti! Kako samo prijaju uz lagane zakuske, pahuljice od žitarica, voćne koktele, torte, kolače i naravno slavni banana split. No, kad sljedeći put pojedete zrelu bananu, sjetite se njenih izvanrednih osobina. Ovo voće ima svoju vlastitu ambalažu. Bogato je vitaminima i mineralima. Da, a ta je banana možda prošla pola svijeta da bi došla do vašeg stola.