Naučio sam mrziti ono što sam prije volio
Tučnjava je bila moj život. Uživao sam u tome da mogu udariti protivnika svom snagom i vidjeti ga kako pada pred moje noge. Bilo mi je uzbudljivo stajati na sredini boksačkog ringa i slušati spikera kako izvikuje moje ime kao pobjednika meča. Obožavao sam boks! Međutim, danas me uznemirava i sama pomisao na nasilje. Naučio sam mrziti ono što danas zovem zločinačkim boksačkim sportom.
GODINE 1944, kada mi je bilo sedam godina, živio sam u Laresu, u Puerto Ricu, gdje sam se i rodio. U to sam vrijeme doživio strašan šok zbog gubitka majke. Umrla je od raka u 32-oj godini. Bol je postala nepodnošljiva kada sam ubrzo nakon toga došao kući iz škole i vidio neku ženu kako sjedi u očevu krilu. Ona mi je postala maćeha.
Naslućujući moje neodobravanje, maćeha je grubo sa mnom postupala. Zbog toga sam pobjegao od kuće. Ušuljao sam se u kamion natovaren ugljenom i narančama te zaspao. Kako sam se samo iznenadio kad sam se probudio i otkrio da sam u gradu San Juan, na drugoj strani otoka!
Ulični borac
Osam mjeseci živio sam na ulicama San Juana. Druga bi me djeca neprestano maltretirala. Stoga sam zaključio da se moram tući kako bih preživio. Policija me je nakon osam mjeseci pronašla i poslala kući. Nikada se nisam pomirio s mišlju da imam maćehu i većinu sam svog vremena provodio na ulici. Gotovo svakog dana bih se potukao. Kad sam navršio deset godina ponovo sam pobjegao od kuće.
Nakon nekoliko tjedana ponovo me uhvatila policija. Ovog sam im puta odbio reći svoje ime i odakle sam. Pošto nisu uspjeli pronaći moju obitelj, poslali su me u državno sirotište u gradu Guaynabou. Tamo sam obukao svoj prvi par boksačkih rukavica. Tamo sam također po prvi puta u svom životu vidio ime Jehova na jednom natpisu. Raspitao sam se o njemu i rečeno mi je da je Jehova Bog Židova. Nikad nisam zaboravio to ime.
Nakon što sam navršio 15 godina, zauvijek sam napustio sirotište. Da bih se uzdržavao, počeo sam prodavati novine. Međutim, svaka je ulica bila nečije područje. Postojao je samo jedan način da stvorim vlastito područje: tući se! A to sam i radio.
Dvije godine kasnije stupio sam u redove američke vojske, a pripremnu sam obuku imao u Arkansasu, u Sjedinjenim Državama. Uskoro sam postao članom boksačke ekipe. Onda sam premješten u jedinicu specijalne vojske. Moj zadatak bio je u gimnastičkoj dvorani, a moj je narednik bio boksački trener.
Okrutan sport
Obučili su me kako da se služim šakama da bih ozlijedio svoje protivnike. Učili su me da se u ringu ne obazirem na prijateljstva. Na zvuk zvona prijatelj je postao protivnik kojeg treba oboriti i po mogućnosti nokautirati.
Želio sam ostati u vojsci, ali mi je narednik rekao: “Istupi iz vojske što prije možeš. Postani profesionalni boksač i kroz nekoliko godina gledat ću te na televiziji kako boksaš u Madison Square Gardenu u New Yorku.” U to je bilo teško povjerovati! Ja — siromašan mladić bez doma — da postanem slavni boksač?
Nakon dvije godine napustio sam vojsku i ponovo se doselio u Puerto Rico. Jednoga dana 1956. vidio sam oglas za Zlatne rukavice, amaterski turnir u boksu. Prijavio sam se na turnir i postao portorikanski prvak Zlatnih rukavica u velter kategoriji. Onda sam brzo odletio za New York da bih se natjecao na državnom turniru Zlatne rukavice. Izborio sam se do polufinala, ali nisam mogao osvojiti prvenstvo. Međutim, uskoro su došle ponude zainteresiranih menadžera i trenera. Tako sam prihvatio ponudu da ostanem u New Yorku i treniram kako bih postao profesionalac.
Godine 1958. postao sam profesionalni boksač. Moj je narednik bio u pravu. Godine 1961, pet godina nakon što sam napustio vojsku, pojavio sam se na državnoj televiziji, boksajući u Madison Square Gardenu. Mnogi moji mečevi održani su u toj slavnoj sportskoj areni.
Moji su udarci zapečatili karijere nekoliko boksača. Jedan je meksički boksač potpuno izgubio vid zahvaljujući mojim nemilosrdnim udarcima. Jedan drugi meč koji je također postao težak teret na mojoj savjesti bio je s prvakom Dominikanske Republike. Prije meča napravio je sporno pitanje od činjenice da sam pola kilograma teži od njega. Njegovo me ponašanje razbjesnilo. Nikada nisam prigovarao kada je protivnik imao nadamnom tako neznatnu prednost u težini. Rekao sam mu: “Pa dobro, spremi se jer ću te večeras ubiti!” Jedne su novine zabilježile da sam, kada sam ušao u ring, imao “sotonski izgled”. Za manje od dvije minute čovjek je bez svijesti ležao na podu. Unutarnje uho bilo mu je tako jako oštećeno da nikada više nije boksao.
Kako sam naučio mrziti boks
Svojom sam popularnošću privukao zanimanje i naklonost glumaca i muzičara. Jednom je čak i bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji Joe Louis najavljivao jedan od mojih mečeva. Puno sam putovao, imao luksuzne automobile i uživao u drugim materijalnim stvarima. Međutim, kao i kod većine boksača, moj je uspjeh bio kratkoga vijeka. Godine 1963, u nekoliko sam mečeva bio teško ozlijeđen i više nisam mogao boksati.
U to sam vrijeme u jednom novinskom članku pročitao kako je jedan slavni boksač postao Jehovin svjedok. Iz nekog sam razloga, nakon što sam pročitao taj članak, imao utisak da je religija Jehovinih svjedoka samo za bogate ljude.
U sljedećih nekoliko godina imao sam izvjesne zdravstvene probleme. Također sam prošao kroz razdoblja teške depresije. Za vrijeme jednog takvog napada depresije položio sam pištolj na svoje srce i ustrijelio se. Jedno je rebro skrenulo metak, sačuvavši mi tako život. Bio sam živ, ali vrlo nesretan i teško bolestan. Nije više bilo novca, niti slave, niti boksa!
A onda mi je jednoga dana moja supruga Doris rekla da proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima i da želi prisustvovati sastancima u Dvorani Kraljevstva. “Ne znam, Doris”, rekao sam. “Mi smo siromašni, a Jehovini svjedoci su bogati i ugledni ljudi.” Odgovorila mi je da to nije istina i da Svjedokinja koja s njom proučava živi u našem susjedstvu. Tako sam se složio s njenom odlukom da prisustvuje sastancima. Jednom prilikom, dok sam je čekao pred Dvoranom Kraljevstva, jedan me je Svjedok pozvao da uđem. Na sebi sam imao prljavu radnu odjeću, ali on je bio uporan. Izražena mi je dobrodošlica usprkos mom izgledu. Duboko me se dojmila prijateljska atmosfera.
Uskoro sam sa Svjedocima počeo proučavati Bibliju. Naučio sam da Jehova nije samo Bog Židova, kao što mi je bilo rečeno, već da je on jedini pravi Bog, Svemoćni, Stvoritelj svega. Također sam naučio da Jehova mrzi nasilje. U Psalmu 11:5 Biblija kaže: “Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika” (St). Zbog toga sam napustio sve što je bilo u vezi s boksom. Znao sam iz vlastitog iskustva koliko je nasilan taj sport. Nakon što sam saznao kako Bog gleda na boks, nisam nimalo sumnjao u to da je boks izopačen, zločinački sport. Da, naučio sam mrziti sport kojeg sam prije volio.
Najveća prednost
Godine 1970. odlučio sam predati svoj život Jehovi. Doris i ja smo se krstili u listopadu te godine. Otada imam prednost da propovijedam drugim ljudima. Kao punovremeni evangelizator, sudjelovao sam u pomaganju oko 40 osoba da postanu obožavatelji Jehove.
Nažalost, sada trpim zbog povreda koje sam zadobio tokom svojih nasilničkih godina. Primio sam na stotine udaraca u glavu, koji su mi prouzročili trajno oštećenje na mozgu. Imam poteškoća s kratkotrajnim pamćenjem i s unutarnjim uhom, što utječe na ravnotežu. Ako prenaglo pomaknem glavu mogu dobiti vrtoglavicu. Također moram redovito uzimati lijekove zbog svojih problema s depresijom. No, moji sukršćani to razumiju i pomažu mi da se borim s tim. Zahvalan sam Jehovi što mi je dao snage da redovito sudjelujem u objavljivanju njegovog imena i namjera drugim ljudima.
Radujem se najvećoj od svih prednosti — a to je da imam osobni odnos sa Svemoćnim Bogom, Jehovom. Dok sam bio boksač, svakom sam borbom žalostio Jehovino srce. Sada mogu obradovati njegovo srce. Osjećam kao da meni osobno govori kad kaže: “Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onomu ko me ruži” (Priče Salamunove 27:11).
Uskoro će Jehova učiniti kraj Sotoninim djelima, uključujući i svako nasilje kao i one koji ga promiču. Kako sam samo zahvalan Jehovi što me naučio ne samo da volim ono što je dobro već i da mrzim ono što je zlo! To uključuje i mrziti zločinački boksački sport (Psalam 97:10). (Ispričao Obdulio Nuñez.)
[Slika na stranici 13]
Obdulio Nuñez