Moskovske impresivne podzemne palače
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ RUSIJE
NIJE bilo teško pogoditi gdje se nalazi podzemna željeznica, ili Metro. Beskrajna rijeka ljudi stjecala se prema ulazu koji vodi pod zemlju. Iznad ulaza stajalo je slovo M, sjajeći žarko crvenim neonskim svjetlom. Preda mnom su se otvorila ulazna vrata. Unutra sam se suočio s neobičnim prizorom ljudi koji se brzo spuštaju i kao da nestaju u nekom ponoru. Isprva sam oklijevao. A onda sam se, potpuno se pribravši, priključio.
Prvi put u životu nalazio sam se u podzemnoj željeznici. I to ne u bilo kakvoj podzemnoj željeznici — već u moskovskom Metrou! No u svijetu u kojem čovjek može putovati u svemir, cijepati atom, pa čak i vršiti složene kirurške zahvate na mozgu, što je to tako posebno u pogledu podzemne željeznice?
Kao prvo, rečeno mi je kako je moskovski Metro vjerojatno najljepša podzemna željeznica na svijetu. A kao što kaže ruska poslovica, “bolje je jednom nešto vidjeti vlastitim očima nego slušati o tome stotinu puta”. Kad sam u srpnju prošle godine prisustvovao međunarodnom kongresu Jehovinih svjedoka u Moskvi, želio sam se provozati Metroom.
Kako je nastao
Godine 1902. ruski je znanstvenik i graditelj po imenu Bolinsky predložio gradnju nadzemnog prijevoznog sustava koji bi prolazio duž Kremaljskog zida i kružio centrom grada. No moskovsko je gradsko vijeće u to vrijeme odbilo planove za gradnju sustava. Deset godina kasnije vijeće je počelo ozbiljno razmatrati ovu ideju — sustav je trebao biti prvi te vrste u Rusiji — ali je izbijanje I svjetskog rata 1914. spriječilo daljnji razvoj. Ideja nije bila ponovo oživljena sve do 1931. Tada je Centralni komitet komunističke partije Sovjetskog Saveza donio odluku da se u Moskvi izgradi prva podzemna željeznica u zemlji. Tako je Rusija postala jedanaesta zemlja, a Moskva sedamnaesti grad u kojem je bio poduzet takav gigantski graditeljski projekt.
Moskovska prijestolnička podzemna željeznica otvorila je svoju prvu liniju, koja je imala oko 11 kilometara pruge, 15. svibnja 1935. u sedam sati ujutro, svega tri godine nakon što je počela gradnja. Četiri vlaka opsluživala su 13 stanica i dnevno su mogla prevoziti oko 200 000 putnika. Moskovljani i strani posjetitelji bili su impresionirani. Podzemna željeznica bila je tako nova, tako neobična! Uvečer su ljudi stajali u redu da bi bili među njenim prvim putnicima. To je vrijedilo vidjeti. A još i danas vrijedi.
Sustav se od 1935. povećao na devet linija koje ukupno pokrivaju oko 200 kilometara pruge te imaju 149 stanica. Gotovo svi drugi oblici moskovskog javnog prijevoza, uključujući i aerodrom i riječne puteve, na neki su način povezani s putovanjem Metroom. Moskovljani zapravo ne bi mogli zamisliti život bez Metroa. To je razumljivo, budući da on svakodnevno prevozi u prosjeku devet milijuna putnika, što je gotovo dvostruko više od stanovništva Finske. Za usporedbu, podzemne željeznice Londona i New Yorka zajedno prevoze tek oko polovice tog broja.
Pobliže razgledanje
Zanima li vas da vidite što se nalazi 20 katova ispod zemlje? Pokretne stepenice brzo nas prenose dolje. To su tek jedne od njih 500-tinjak u čitavom sustavu, koje bi kad bi ih se poredalo po dužini dosegle više od 50 kilometara. A kakav je to samo osjećaj spuštati se pod nagibom od 30 stupnjeva pri brzini od skoro jednog metra u sekundi — što je gotovo dvostruko više od brzine pokretnih stepenica u mnogim drugim zemljama!
Ušli smo u stanicu Mayakovskaya. Zbog njene arhitekture prije se osjećamo kao u nekoj palači nego u stanici podzemne željeznice. Teško mogu zamisliti da se stvarno nalazimo ispod zemlje. Rijetko sam kad vidio tako lijepu arhitekturu iznad zemlje, a još manje pod zemljom. Nije ni čudo da je jedna međunarodna izložba arhitekture koja je održana između 1937. i 1939. dodijelila priznanja peterim stanicama moskovskog Metroa, uključujući i ovu stanicu. Naravno, nije svih 149 stanica raskošno poput stanice Mayakovskaya; većina novijih stanica je skromnija — no ipak impresivna — svaka od njih jedinstvena stilom i oblikom.
Gotovo sve stanice imaju nešto reći o ruskoj povijesti. Mramor, keramiku i granit donijelo se iz 20 raznih krajeva Rusije da bi ih se upotrijebilo za dekoriranje. Tako foto-vodič primjećuje: “Čitava je zemlja dala doprinos u pomaganju izgradnje moskovskog Metroa.” Zbog svoje trajnosti granit se naveliko upotrebljavao za ukrašavanje podova. To je važan faktor s obzirom na mnoštva ljudi koji svakodnevno vrve stanicama.
Dok uživamo u ljepotama ove podzemne palače, obaziremo se na vlakove koji dolaze i odlaze velikom brzinom. Otprilike nekih 90 sekundi nakon što je jedan napustio stanicu već se može vidjeti kako se približavaju svjetla sljedećeg. Voze li vlakovi uvijek tako često? Za vrijeme prometne “špice” da. Inače voze u razmacima od oko tri do pet minuta.
Jedva da smo se smjestili na svojim udobnim sjedištima u vlaku a već smo osjetili kako vlak naglo ubrzava do najveće brzine. Tutnji kroz tunel koji je u presjeku širok svega šest metara, ponekad brzinom koja se približava 100 kilometara na sat. Pa osoba bi mogla proputovati čitavu dužinu Metroa za oko šest sati! Moskovljani preferiraju Metro ne samo zato što je to najbrže prijevozno sredstvo, već i zato što je jeftino i udobno. U srpnju prošle godine, za vrijeme trajanja međunarodnog kongresa Jehovinih svjedoka, vožnja podzemnom željeznicom u bilo kojem pravcu koštala je deset rubalja, što je tada odgovaralo jednom američkom centu.
Razmaci između vlakova toliko su mali da se možda pitate kako je moguće da vlakovi voze tako velikom brzinom. Objašnjenje je jednostavno. Posebno je osmišljen sustav automatske kontrole brzine kako bi se spriječile nesreće. Taj sustav osigurava da razmak između vlakova nikada nije manji od razmaka koji bi bio neophodan da se vlak zaustavi pri toj brzini. Drugim riječima, vlak koji vozi brzinom od 90 kilometara na sat i približava se vlaku ispred sebe na udaljenost manju od one koja je neophodna da se zaustavi, automatski počinje kočiti. Uz to, alarm upozorava strojovođu u prvom vlaku. Naravno, ovaj sustav uvelike povećava sigurnost vožnje. Da li bi to mogao biti razlog zašto moskovski putnici u Metrou izgledaju tako mirni i opušteni? Većina njih sjedi spokojno čitajući, očito uvjereni da će sigurno stići na svoje odredište.
Rasvjeta i ventilacija
Rano svakog jutra, dok tisuće električnih motora počinju zujati i dok se stotine tisuća svjetiljki počinju rumenjeti, milijuni se ljudi počinju provlačiti prepunim podzemnim palačama gdje će oko 3 200 vlakova podzemne željeznice naizmjenično otvarati i zatvarati vrata tokom čitavog dana. Sve to omogućava ogromna količina električne energije.
Ta aktivnost proizvodi veliku količinu topline, koju djelomično apsorbira okolna zemlja. No što je sa suvišnom toplinom koja bi mogla uzrokovati prekomjerno zagrijavanje tunela i stanica? Dakle, kao što se i pristoji palačama, svaku stanicu poslužuje ventilacijski sustav, koji četiri puta u jednom satu u potpunosti obnavlja zrak. Svjež je zrak uvijek dostupan, bez obzira na to koliko Metro vrvio ljudima. Ventilacijski sustav moskovskog Metroa mnogi zapravo smatraju najboljim na svijetu.
Međutim, ova toplina dobro dođe tokom zime. Osim za zgrade i ulaze koji se nalaze iznad zemlje, sustav zagrijavanja uopće nije potreban. Vlakovi, mnoštva ljudi i sama zemlja, koja je tokom proljeća i ljeta nakupila toplinu, izdašno pružaju dovoljno topline da bi se podzemne palače održavale ugodno toplima.
Pohvale sa sviju strana
Kao što bi se moglo i očekivati, brošura ilustrirani vodič kroz Metro obiluje pohvalama: “Moskovski se Metro s pravom smatra jednim od najljepših na svijetu, a njegove raskošne palače sa svojom zamršenom mrežom tračnica, električnih instalacija, cjevovoda i telegrafskih kablova uistinu predstavljaju privlačno združivanje najboljeg umjetničkog nastojanja i graditeljske genijalnosti. Više nego samo stanice, one su prije arhitektonska remek-djela neusporedive otmjenosti i profinjenosti, ukusno ukrašena mramorom, granitom, čelikom i keramikom, te istaknuta rasvjetom originalnog dizajna, skulpturom, mozaikom, oblikovanjem, oblaganjem zidova, obojenim staklom i repoussé radom. Najbolji arhitekti i umjetnici u zemlji”, uključujući i kipare, “doprinijeli su projektiranju i dekoraciji.”
Sada, nakon što sam razgledao Moskvu i svojim očima vidio Metro, složio bih se s time. Mnogi su drugi kongresni delegati također bili zadivljeni. Jedan mi je Nijemac rekao: “Imao sam dojam kao da sam ušao u koncertnu dvoranu s predivnim stropnim svjećnjacima. Bio sam ushićen.” Jedan posjetitelj iz Sjedinjenih Država bio je zadivljen točnošću, čistoćom i djelotvornošću Metroa. A jedan je kongresni delegat iz udaljenog Sibira bio zadivljen ogromnom veličinom i brojem podzemnih građevina.
Ako se ikada nađete u Moskvi, pobudio bih vas da razgledate ove impresivne podzemne palače. Prisjetite se: “Bolje je jednom nešto vidjeti vlastitim očima nego slušati o tome stotinu puta.”
[Zahvala na stranici 15]
Sovfoto/Eastfoto
[Slike na stranicama 16 i 17]
Neke od prekrasnih moskovskih stanica podzemne željeznice
[Zahvala]
Zahvala za fotografije (u smjeru kazaljke na satu) od vrha na lijevo: Laski/Sipa Press; Sovfoto/Eastfoto; Sovfoto/Eastfoto; Laski/Sipa Press; Laski/Sipa Press; Sovfoto/Eastfoto