Moskva — grad koji je doživio svoju 850. godišnjicu postojanja

“PRIJATELJU, dođi k meni u Moskvu.” Izgleda da je ovaj poziv koji je Jurij Dolgoruki 1147. godine uputio drugom knezu prvo ukazivanje na Moskvu u povijesnim analima. Ta godina — 850 godina unazad — prihvaćena je kao godina osnivanja Moskve, prijestolnice Rusije, iako arheološki nalazi ukazuju da je na tom mjestu davno prije postojalo naselje.

U iščekivanju 850. godišnjice Moskve stotine gradskih objekata bile su renovirane i restaurirane — stadioni, kazališta, crkve, željezničke stanice, parkovi i javne ustanove. Kakve li čudesne preobrazbe! “Čitavi blokovi zgrada”, zapazila je jedna Moskovljanka, “toliko su se promijenili da ih se više ne može prepoznati.”

Tijekom posjete Moskvi u lipnju ove godine vidjeli smo ekipe koje su radile na restaurativnim projektima posvuda oko gradskog centra, nedaleko od Crvenog trga. Radilo se konstantno, 24 sata dnevno. A podsjetnici na 850. godišnjicu nalazili su se posvuda — u izlozima, u metrou, na stupovima uličnih svjetiljki, na artiklima — čak su je spominjali i u predstavi moskovskog cirkusa kojoj smo prisustvovali.

Do rujna, kada su tisuće posjetilaca iz čitavog svijeta došle da bi prisustvovale posebnim svečanostima za 850. godišnjicu, izgled Moskve bio je spektakularno poboljšan. Da, unatoč razdobljima strašnih nevolja koje je prolazila kroz čitavu svoju povijest, Moskva je preživjela i razvila se.

Jedan biblijski izučavatelj očito je imao na umu jedno takvo razdoblje u povijesti Moskve kada je početkom prošlog stoljeća komentirao o ‘bici’ koja se u Bibliji povezuje s ‘Armagedonom’ (Otkrivenje 16:14, 16). Zapazio je da su neki navodno smatrali kako je mjesto gdje se odigrao Armagedon bila Moskva, iako on sam nije zastupao to mišljenje.a

Zašto su neki to tvrdili? Pa, razmotrimo fascinantnu, no često i tragičnu povijest Moskve.

Preživjeti rane godine

Moskva se nalazi na strateškoj raskrsnici u blizini velikih rijeka (Oke, Volge, Dona i Dnjepra), kao i važnih kopnenih puteva. Knez Dolgoruki “udario je temelje gradu Moskvi”, izvještava se u ljetopisu iz 1156, što očito znači da je podigao prve utvrde od zemljanih bedema s drvenim zidom na vrhu. Ovaj Kremlj, ili tvrđava, nalazio se na trokutastom komadu zemlje između rijeke Moskve i Neglinaje, malog pritoka.

Na veliku žalost, samo 21 godinu kasnije, knez obližnjeg Rjazana “došao je na Moskvu i spalio čitav grad”. Moskva je bila ponovno izgrađena, ali u prosincu 1237. Mongoli su pod vodstvom Batu-kana, unuka slavnog Džingis-kana, osvojili i ponovno spalili Moskvu do temelja. Mongoli su opljačkali grad i 1293.

Nije li izvanredno kako se Moskva održala nakon svakog takvog razornog udarca? Grad je 1326. postao i religiozno središte Rusije, kad je moskovski knez, Ivan Kalita, privolio poglavara Ruske pravoslavne crkve da živi u Moskvi.

Kad je zavladao Ivan III (od 1462. do 1505), Moskva se konačno oslobodila vlasti Mongola. Godine 1453. grad Konstantinopol (danas Istanbul) pao je u ruke otomanskih Turaka, nakon čega su ruski vladari ostali jedini pravoslavni monarsi u svijetu. Zbog toga je Moskva postala poznata kao “Treći Rim”, a ruske se vladare nazivalo carevima, ili cezarima.

Pri kraju vladavine Ivana III — kad je Kristofor Kolumbo poduzimao putovanja u Amerike — Kremlj se povećao te su izgrađeni zidovi i kule od opeke koji su sve do danas ostali gotovo nepromijenjeni. Zidine se protežu dobra 2 kilometra, debele su do 6 metara i visoke 18 metara te opasuju područje Kremlja, koje se rasprostire na gotovo 30 hektara.

Možda vas iznenađuje podatak da je sredinom 16. stoljeća Moskva, prema nekim navodima, bila veća od Londona. Zatim je 21. lipnja 1547. grad zadesio katastrofalan požar koji je za sobom ostavio pustoš i praktički sve stanovnike pretvorio u beskućnike. Ponovno su snalažljivi Moskovljani obnovili grad. Ovaj put podignuta je i crkva Vasilija Blaženog, izgrađena u čast vojnih pobjeda nad Tatarima, odnosno Mongolima, u Kazanu. Čak i danas ovo arhitektonsko remek-djelo na Crvenom trgu (završeno 1561) opće je poznat simbol Moskve.

Nekih deset godina kasnije, godine 1571, krimski su Mongoli prodrli u to područje i osvojili Moskvu, uzrokujući nevjerojatno opustošenje. Spalili su praktički sve osim Kremlja. Zapisi otkrivaju da je od 200 000 gradskih stanovnika preživjelo svega 30 000. “Rijeka Moskva bila je toliko zakrčena leševima da joj je tok bio skrenut, a voda se crvenila od krvi još miljama nizvodno”, naveli su izdavači izdavačke kuće Time-Life u publikaciji Rise of Russia.

Još je jednom trebalo obnoviti Moskvu. I bila je obnovljena! Grad se s vremenom opet koncentrično proširio izvan Kremlja, s nizom zidina koje su okruživale dijelove grada nazvane Kitaj-Gorod, Bijeli grad i Drveni grad. Sličan kružni raspored i danas ima Moskva, s prstenastim cestama umjesto zidova koji su opasivali Kremlj.

Tijekom ovog razdoblja Moskovljani su trpjeli ogromne muke pod tiranskom vladavinom Ivana Groznog, unuka Ivana III. Zatim je 1598. sin Ivana Groznog i njegov nasljednik, Fjodor, umro ne ostavivši nasljednika za sobom. Tada je započelo “doba pometnje” koje Rise of Russia naziva “najdivljim i najkaotičnijim razdobljem u cjelokupnoj ruskoj povijesti”. To je razdoblje trajalo 15-ak godina.

Preživljavanje jedinstvene krize

Ubrzo nakon što je Boris Godunov, Fjodorov šurjak, prigrabio prijestolje, Moskva je pretrpjela užasnu sušu i glad. Tijekom jednog perioda 1602, koji je trajao sedam mjeseci, umrlo je navodno 50 000 ljudi. Između 1601. i 1603. u gradu je umrlo sveukupno preko 120 000 ljudi.

Odmah nakon te nevolje čovjek koji je tvrdio da je princ Dmitrij, sin Ivana Groznog, napao je Rusiju uz podršku poljskih vojnika. No dokazi pokazuju da je pravi Dmitrij bio ubijen 1591. Kad je 1605. Godunov nenadano umro, takozvani lažni Dmitrij ušao je u Moskvu i okrunio se za cara. Protivnici su ga smaknuli nakon samo 13 mjeseci vladanja.

Uslijedili su drugi pretendenti na prijestolje, uključujući i drugog lažnog Dmitrija kojemu je također pomagala Poljska. Spletke, građanski ratovi i ubojstva uzeli su maha. Poljski kralj Sigismund III Vasa je 1609. napao Rusiju, a s vremenom je potpisan ugovor kojim je njegov sin Vladislav IV Vasa bio priznat za ruskog cara. Kad su Poljaci 1610. uspjeli ući u Moskvu, grad je potpao pod poljsku vlast. No uskoro su se Rusi udružili protiv Poljaka i istjerali ih iz Moskve koncem 1612.

Ova grozna vremena pometnje pretvorila su Moskvu u ‘pustoš koja je na mjestima gdje su se nekad protezale ceste miljama bila obrasla u čkalj i korov’. Zid Drvenog grada bio je spaljen, a zgrade Kremlja bile su u ruševnom stanju. Jedan je švedski poslanik koji je bio u posjeti gradu zaključio: “Bio je to jeziv i katastrofalan kraj slavnog grada Moskve.” Međutim, nije bio u pravu.

Ruski car iz obitelji Romanov bio je 1613. godine izabran i ova nova dinastija careva iz obitelji Romanov vladala je preko 300 godina. Iako mladi novi car Mihajlo zbog razaranja navodno “nije imao gdje živjeti”, Moskva je bila obnovljena i ponovno je postala jedan od glavnih gradova u svijetu.

Godine 1712. car Petar Veliki, Mihajlov unuk, preselio je rusku prijestolnicu iz Moskve u Sankt Peterburg, koji je izgradio na Baltičkom moru. Ali Moskva je i dalje bila voljeno “srce” Rusije. Zapravo, francuski je imperator Napoleon Bonaparte, želeći osvojiti ovu zemlju, navodno rekao: ‘Ako osvojim Peterburg, obezglavit ću Rusiju, a ako osvojim Moskvu, uništit ću joj srce.’

Napoleon je uspio osvojiti Moskvu, ali kao što povijest pokazuje, njegovo je srce, a ne Moskvino, na kraju bilo slomljeno. Ono što se dogodilo u Moskvi bilo je toliko jezivo da je očito to ponukalo neke da grad poistovjete s Armagedonom.

Moskva se diže iz pepela

U proljeće 1812. Napoleon je napao Rusiju s vojnom silom koja je bila narasla na oko 600 000 vojnika. Primjenjujući politiku “spaljene zemlje”, Rusi su se povukli ne ostavivši ništa neprijatelju. Na kraju su odlučili praznu Moskvu prepustiti Francuzima!

Mnogi stručnjaci kažu da su Moskovljani radije sami zapalili svoj grad nego da ga ostave Francuzima. “Olujni vjetar preokrenuo je požar u pravi pravcati pakao”, stoji u jednoj ruskoj povijesnoj knjizi. Francuzima nisu ostavili ni hrane ni krmiva, kao što ova povijesna kronika objašnjava: “Ni jednu jedinu vreću brašna ili kola sijena nije ruski narod predao francuskoj vojsci.” Budući da nisu imali drugog izbora, Francuzi su napustili Moskvu za manje od šest tjedana nakon ulaska u grad te praktički izgubili sve vojnike prilikom povlačenja.

Hrabrost Moskovljana spasila je njihov slavni grad, a njihova čvrsta odluka da podignu grad iz pepela bila je provedena u djelo. Aleksandr Puškin, kojega se često smatra najvećim ruskim pjesnikom, imao je 13 godina kad je Napoleon napao Moskvu, Puškinov voljeni rodni grad. O Moskvi je napisao sljedeće: “Mnogo se toga u tom zvuku za rusko srce sli... Maskvá! Mnogo se toga odazva.”

Preživio je i napredovao

Mnogi koji danas žive prisjećaju se, ili iz vlastitog iskustva ili iz filmova, strahovito teških vremena koja je proživjela Moskva tijekom ruske revolucije koja je započela 1917. Ipak, grad ne samo da je preživio — doživio je napredak. Izgrađen je metro, kao i kanal Moskva-Volga da bi se grad moglo opskrbiti vodom. Nepismenost je bila osjetno smanjena, pa je krajem 1930-ih Moskva imala preko tisuću knjižnica.

Godine 1937. bivši je gradonačelnik Manchestera (Engleska) u svojoj knjizi Moscow in the Making napisao sljedeće: “Ako ne bude nekog velikog rata, (...) uvjeren sam da će na kraju desetogodišnjeg plana Moskva biti na dobrom putu da, što se tiče zdravlja građana, sanitarnih prilika i životnog standarda svih njenih građana, postane najbolje isplaniran velegrad koji je svijet ikad vidio.”

Ali u lipnju 1941. Njemačka je, iako nije bila izazvana, krenula u napad na Rusiju, svog saveznika s kojim je prije nepune dvije godine potpisala pakt o nenapadanju. Do listopada su njemački vojnici toliko napredovali da su samo 40 kilometara bili udaljeni od Kremlja. Pad Moskve izgledao je neminovan. Gotovo polovica od 4,5 milijuna stanovnika Moskve bila je evakuirana. Nekih 500 tvornica spakiralo je svoje strojeve i poslalo ih na nove lokacije u istočnoj Rusiji. Ipak, Moskva se odbila predati. Grad se doslovce ukopao, zabarikadirao i odbio napad Nijemaca.

Moskva je strašno stradala, kao i mnogi drugi ruski gradovi. “Moskva je toliko toga doživjela u jednom stoljeću”, napisao je jedan američki reporter koji je tamo živio između 1930-ih i 1940-ih, “da se divim tome da je preživjela.” Zaista, neobično je da je Moskva sve to izdržala i postala jedan od najvećih i najvažnijih gradova suvremenog svijeta.

Danas Moskva broji više od devet milijuna stanovnika i obuhvaća područje od oko 1 000 kvadratnih kilometara, pa je tako i veća i gušće naseljena nego grad New York. Niz prstenastih cesta opasuje Kremlj, a preko 100 kilometara duga moskovska prstenasta cesta u osnovi tvori vanjsku granicu Moskve. Široki bulevari zrakasto se šire od gradskog centra, kao žbice na kotaču.

Međutim, većina Moskovljana putuje prekrasnim gradskim metroom koji je proširen, pa sada obuhvaća devet linija i nekih 150 stanica te vozi u sve dijelove grada. Stanice moskovskog metroa World Book Encyclopedia naziva “najljepše ukrašenima u svijetu”. Neke stanice izgledaju kao palače, ukrašene lusterima, skulpturama, vitrajem i obiljem mramora. Ustvari, u prvih 14 stanica koje su bile izgrađene ugrađeno je više od 70 000 kvadratnih metara mramora, više nego u sve palače koje su izgradili Romanovi u periodu od 300 godina!

Grad je dobio novo lice

Tijekom naše posjete prošlog ljeta, krenuli smo metroom da bismo vidjeli jedan od najvećih projekata obnove — ogroman Lenjinov stadion sa 103 000 sjedala, koji je 1950-ih izgrađen u južnom dijelu Moskve. Kad smo došli, ugrađivali su nove stolice, a mi smo zamišljali kako će izgledati pomični krov koji će omogućiti da se na stadionu tijekom čitave godine održavaju priredbe.

Fasada poznate robne kuće GUM, koja se preko puta Kremlja pruža na Crvenom trgu, bila je lijepog novog izgleda. Na drugoj strani Kremlja, gdje je Neglinaja tekla sve dok joj u prošlom stoljeću nisu tok pretvorili u podzeman, u ambijent je sad uklopljena i rječica koja simulira ovu rijeku koja je ranije tuda tekla. Točno nasuprot toj rječici u gradnji je bio ogroman podzemni trgovački centar na nekoliko katova, s restoranima i drugim objektima. Jedan moskovski pisac nazvao ga je “najvećim evropskim shopping centrom”, ali i dodao, “ili tako barem vjeruju u gradonačelnikovu uredu”.

U jednom drugom dijelu nedaleko od Kremlja izgledalo je kao da građevinskih dizalica ima na sve strane i intenzivno se gradilo. Na mjestima gdje su se vršila iskapanja pronađeno je arheološko blago, a na jednom je mjestu među ostalim pronađeno i više od 95 000 tamo sakrivenih ruskih i zapadnoevropskih kovanica, koje datiraju iz razdoblja od 15. do 17. stoljeća.

Neke su crkve obnovljene, a neke nanovo izgrađene. Crkva Naše Gospe Kazanske, na Crvenom trgu, srušena 1936. i zamijenjena javnim toaletom, bila je gotovo dovršena. Divovska Crkva Krista Spasitelja, izgrađena u čast pobjede nad Napoleonom, bila je dignuta u zrak godine 1931. za vrijeme komunističke antireligiozne kampanje. Tijekom naše posjete bila je blizu završetka i to na svom prijašnjem mjestu, na kojem se godinama nalazio ogroman otvoreni bazen s toplom vodom.

Bilo je neobično zanimljivo obići gradilišta, naročito kad smo razmišljali o novom licu koje će Moskva dobiti do kraja godine. Ipak, razlog zbog kojeg nam je Moskva postala draga jesu njeni ljudi. “Posjetilac je ganut dubokim prijateljstvom koje su Moskovljani po prirodi u stanju pokazati”, zapazio je jednom jedan dopisnik iz Moskve. Otkrili smo istinitost toga, naročito kad smo se skupili oko malog kuhinjskog stola, uživajući u srdačnosti, ljubavi i gostoljubivosti jedne ruske obitelji.

Srećom, otkrili smo da je i mnogo Moskovljana naučilo pravo značenje Armagedona, bitke u kojoj će naš Stvoritelj očistiti cijelu Zemlju. Tada će nastupiti vrijeme kad će svi koji ga istinski ljube moći zajedno živjeti, ne s predrasudama i sumnjama već s razumijevanjem i povjerenjem, kao djeca Božja koja se međusobno ljube i ujedinjeno služe Bogu (Ivan 13:34, 35; 1. Ivanova 2:17; Otkrivenje 21:3, 4). (Prilog suradnika.)

[Bilješke]

[Slika na stranici 13]

Crkva Vasilija Blaženog i zidine Kremlja, općepoznati simboli Moskve

[Slika na stranici 15]

Podsjetnici na 850. godišnjicu nalaze se posvuda

[Slika na stranici 16]

Poznata robna kuća GUM sa svojim novim izgledom

[Slika na stranicama 16 i 17]

Mnoge stanice metroa izgledaju kao palače

[Zahvala]

Tass/Sovfoto

[Slika na stranici 17]

Obnova Lenjinovog stadiona

[Slika na stranici 17]

Novi ambijent izvan Kremlja

[Slike na stranici 18]

Izgledalo je kao da građevinskih dizalica ima na sve strane i intenzivno se gradilo