Godišnji posjet divovskih sedmoprugih usminjača
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ MALEZIJE
SKORO je ponoć. Pun mjesec baca zlatni odsjaj na mirno i tiho more. Na plaži kod Rantau Abanga nalaze se skupine ljudi, od kojih neki stoje, a drugi čuče ili sjede na hladnom, finom pijesku. Što rade ovdje u ovo doba? Strpljivo čekaju posjet golemog oklopa opremljenog s četiri peraje — divovske rebraste kornjače, ili sedmopruge usminjače.
Ovi misteriozni amfibijski posjetioci donijeli su ovoj inače zanemarenoj plaži međunarodnu slavu. Rantau Abang smješten je na istočnoj obali Malezijskog poluotoka, nešto sjevernije od Dunguna te nekih 400 kilometara sjevernije od Singapura. To je jedno od rijetkih mjesta na svijetu na koje sedmopruge usminjače godišnje dolaze u plemenitu misiju.
Ovdje se sezona polaganja jaja proteže otprilike od svibnja do rujna. U lipnju, srpnju i kolovozu, mjesecima koji predstavljaju špicu sezone, prilično je lako promatrati proces polaganja jaja. Kornjače obično počnu dolaziti nakon što se smrači. Hoće li ovi posjetitelji iz cijele Malezije, Singapura te zapadne hemisfere uzalud čekati?
Evo ih, izlaze iz mora!
Odjednom, nedaleko žala, u vodi koja se bljeska, zapažena je silueta nečega što se kreće uranjajući i izranjajući iz vode. Mnoštvo postaje uzbuđeno! Dok se približava žalu, iz vode počinje izlaziti kupolasti predmet. To je kornjača koja izlazi na obalu! Nekoliko prisutnih vodiča upozorava sve da promatraju u što je moguće većoj tišini, kako se ne bi uplašila buke i otišla.
Prvo se pojavljuje glava, zatim vrat te prednji dio oklopa i prednje peraje, sve dok konačno cijela kornjača ne iziđe na žal. Lagani valovi prelijevaju joj se preko repa i stražnjih peraja. Uistinu je divovska, oko dva metra ili više od vrha nosa pa do repa! Tamo na plaži, ona nepomično leži.
Nenadano, kornjača se podiže na prednje peraje te baca svoje tijelo prema naprijed, pri čemu se čuje snažan udarac o zemlju. Za trenutak ostane mirno ležati, kao da hvata zrak i skuplja snagu za sljedeće podizanje i bacanje. To je način njenog kretanja po zemlji. Mnoštvo, koje joj se nalazi s obje strane, drži se na odstojanju. Vodiči su veoma strogi po tom pitanju. Sa svakim njenim pomakom prema naprijed, mnoštvo se također pomiče prema naprijed — ali veoma tiho.
Dok šepa prema obali, sedmopruga usminjača instinktivno zna svoje odredište. Njeno uprogramirano znanje omogućava joj da pronađe mjesto na kojem će njena jaja imati sve pogodnosti da se uspješno izlegu. Tu ona počinje kopati rupu. Stražnje peraje postaju lopate za grabljenje pijeska.
Nakon, kako se činilo, dugog vremena, jedan od vodiča, koji je ujedno i ovlašten za sakupljanje jajâ, približi se i zavuče ruku u rupu, koja je toliko duboka da mu je cijeli lakat nestao u njoj. Dok on izvlači ruku iz rupe, svima od iznenađenja i uzbuđenja zastaje dah. Izvadio je jedno jaje!
Jaje sedmopruge usminjače mutno je bijele boje. Veličina mu varira od veličine ping-pong loptice do veličine loptice za tenis. Posljednjih nekoliko iz legla obično je tek veličine špekule. Za razliku od jaja peradi, ljuska je ustvari žilava koža koja se, kad je podvrgnuta pritisku, lako može uleknuti. Zanimljivo je da bjelanjak jajeta čak i kad se skuha ostane u tekućem stanju. Kaže se da je ukus kuhanog jajeta pomalo oštar te da blago podsjeća na ribu. Kornjača svaki puta u prosjeku izleže oko 85 jaja. No, godine 1967. zabilježeno je rekordno leglo od 140 jaja.
Sad si mnoštvo može dozvoliti veću slobodu. Neki plaho dodiruju i pregledavaju kornjaču. Drugi se penju na nju ili se pak naslanjaju na nju kako bi pozirali za fotografije za svoje obiteljske albume. Kad kornjaču pogledamo izbliza, otkrivamo da joj iz očiju kapa gusta prozirna sluz, posuta zrncima pijeska. Kaže se da je uzrok tome prelaz iz vode na zrak. S vremena na vrijeme, uz glasanje nalik riki, kornjača otvara svoja usta kako bi udahnula zrak.
Zakopavanje jajâ
Nakon duljeg vremena ovo stvorenje počinje pokretati svoje stražnje peraje i gurati pijesak natrag u rupu. Čim je rupa zatrpana, sedmopruga usminjača počinje svojim stražnjim perajama raditi snažne pokrete koji nalikuju pokretima brisača na autu. Pijesak leti na sve strane! Mnoštvo se brzo povlači kako bi zaštitilo svoja lica i tijela. Snažne peraje još neko vrijeme nastavljaju mlatarati. Kakva li je samo žilavost i snaga tu upotrijebljena! Kad se peraje konačno zaustave, mnoštvo ne može vidjeti trag rupe koju je usminjača iskopala. Uistinu instinktivna mudrost! No, koliko je samo beskrajno veća mudrost Stvoritelja ove kornjače!
Prije nego se sedmopruga usminjača uputi natrag u more, osoba ovlaštena za sakupljanje jajâ obilježava jednu od njenih prednjih peraja. To se čini kako bi se moglo nadzirati njene naredne posjete tlu te njena kretanja na otvorenom moru. Svake sezone ona nese od šest do devet puta, s time da intervali između dva nesenja traju od 9 do 14 dana.
Odjednom se usminjača diže i baca prema naprijed. Okreće se i kreće natrag prema moru, šepajući prilično brže nego kad je pristizala. Kad dođe do vode, prvo zaroni glavu, a onda oklop. Konačno nestaje iz vida. Kad joj glava nakon nekog vremena izroni, kornjača je već prilično daleko. Žustro grabi prema pučini, dok joj mjesečina hvata vršak nosa. Kako li je samo okretna i hitra u vodi! Daleko od one nespretnosti i sporog napredovanja na tlu.
Napori za očuvanje
Kao što je to slučaj i kod sve većeg broja drugih životinjskih vrsta, sedmopruge usminjače ugrožene su usljed zagađene okoline i ljudske pohlepe. Sredinom 1970-ih pronađeno je stotine — uginulih — ne potpuno odraslih kornjača koje su se nasukale na obalu susjedne države Pahang! A kornjačina jaja beskrupulozno se sakupljaju kako bi se zadovoljili egzotični apetiti.
Sretna okolnost za te kornjače jest to što je u Maleziji duboka zabrinutost za opadajući broj kornjača dovela do prihvaćanja Uredbe o kornjačama godine 1951. Privatno sakupljanje jaja stavljeno je izvan zakona. Međutim, pohlepni pojedinci ne pokoravaju se ovom zakonu, jer profit predstavlja preveliko iskušenje. Pa ipak, napori za očuvanje nisu bili uzaludni.
Radost je na plaži kod Rantau Abanga vidjeti redove malenih natpisa zabodenih u pijesak. Svaki označava mjesto na kojem je zakopana mala količina jaja sedmopruge usminjače. Natpis sadrži broj jaja, datum polaganja te šifrirani broj koji pokazuje iz kojeg su prvobitnog legla jaja uzeta. Otprilike 45 dana nakon polaganja, oko svakog natpisa postavi se žičana ograda, kako bi se mlade spriječilo da pobjegnu. Vrijeme inkubacije traje od 52 do 61 dan. Kad se mladi izlegu, što se obično događa uvečer nakon zalaska Sunca, zapiše se koliko ih se izleglo iz svake rupe. Zatim ih se stavi u kutije te kasnije pusti na morskom žalu.
Program očuvanja uspješno je podigao mnoge tisuće mladih i vratio ih u njihov vodeni dom. No, niska stopa preživljavanja, kao i opadajući broj sedmoprugih usminjača koje dolaze na Rantau Abang, i dalje predstavljaju izvor zabrinutosti.
[Slike na stranici 18]
Sedmopruga usminjača, čija dužina od glave do repa iznosi nešto manje od dva metra, polaže desetke jaja. Mladi se izlegu oko osam tjedana kasnije
[Zahvala]
Rebrasta kornjača. Lydekker
C. Allen Morgan/Peter Arnold
David Harvey/SUPERSTOCK
[Zahvala na stranici 17]
C. Allen Morgan/Peter Arnold