Strašna suša u južnoj Africi
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AFRIKE
MNOGI su rekli da je to bila najgora suša u ovom stoljeću. Neki su čak rekli da je to bila najgora suša u povijesti južne Afrike. Ova dvogodišnja suša koja je pogodila južnu Afriku ostavila je za sobom katastrofalan trag. “Gore je, mnogo, mnogo gore nego što smo očekivali”, izjavila je voditeljica privatne južnoafričke grupe za pomoć Operation Hunger. “Ekskurzije su otkrivačka putovanja u prethodno neistražene dubine bijede, ljudskih patnji i oskudica.”
“Ništa ne možeš uzgajati. Zemlja je mrtva”, rekao je u očaju jedan seoski poljoprivrednik. U nekim mjestima, gladni seljaci jeli su blato ili korijenje divljih biljaka. Organizacije koje su dobavljale hranu bile su zasute zahtjevima. Prema listu The Guardian Weekly, “južna Afrika izgubila je veći dio svojih usjeva nego Etiopija i Sudan u užasnoj suši 1985. godine”.
Suša je nekih 18 milijuna ljudi dovela na rub gladi. Za Angolu je to bila najgora kriza u njenoj povijesti. Procijenjeno je da je pougibalo milijun grla stoke, a u jednoj godini izgubljeno je oko 60 posto usjeva. Do ljudi koji su bili najjače pogođeni nije se moglo doći kako bi im se dostavila pomoć. Do kolovoza 1992, izgubljeno je dvije trećine zambijskih usjeva te je bilo potrebno uvesti predviđenih milijun tona kukuruza. Gladovalo je oko 1,7 milijuna ljudi.
U Zimbabveu, nekoć zvanom žitnica južne Afrike, četiri milijuna ljudi trebalo je pomoć u hrani — skoro polovina stanovništva. U jednom području, neki nastavnik je rekao: “Imamo malo vode i jedva ponešto preostalih zaliha. Na zemlji nije ostala niti travka.”
U nekim su se selima ljudi uspinjali na drveće kako bi brali lišće te ga kuhali i jeli. Vlada je morala smanjiti svoju pomoć u hrani sa 15 na 5 kilograma po osobi mjesečno. Razina vode u velikom umjetnom jezeru Kariba pala je na najniži nivo uopće, a u Bulawayou je ograničena potrošnja vode.
Tisuće životinja na farmama za uzgoj divljači u Zimbabveu moralo je biti ubijeno, budući da nije bilo dovoljno vode za njih. Jedne novine izvijestile su: “Sa sasušenog drveća padale su uginule ptice, a kornjače, zmije, glodavci i kukci nestali su.”
Mozambik se nalazi među zemljama koje su bile najjače pogođene sušom. Zemlja je 80 posto svoje hrane dobila putem međunarodne pomoći, a prema jednoj procjeni, gladovalo je 3,2 milijuna ljudi. Izbjeglice su pristizale u Malavi, Južnoafričku Republiku, Svazi i Zimbabve. No, kako suša u zadnje vrijeme jenjava, mnoge izbjeglice vratile su se na svoja ognjišta.
Žitelji gradova često nisu svjesni kako suša djeluje na živote seoskog stanovništva. Jedan službenik, povezan s dostavom pomoći u hrani, primijetio je: “Pustošenja koja suša prouzročuje većini ljudi u metropolitanskim područjima, koji su izbjegli žestini nestašica hrane i vode, izgledaju dalekima.”
Iako su kiše mnogim područjima donijele stanovito olakšanje, dijelovi Mozambika, Svazia i Južnoafričke Republike još uvijek trebaju više kiše. Posljedice ove suše nesumnjivo će se još godinama osjećati.
Očigledno, jedan uzrok suše jest pomanjkanje kiše. No, njene posljedice pojačane su drugim problemima koji zaslužuju da im se posveti pažnja.
Druge komplikacije
U Africi je djelovanje suše uvelike povećano političkom nestabilnošću. Zemlje koje su se suočile s najvećim nestašicama hrane jesu one koje su bile pogođene takvom nestabilnošću. Primjeri su Angola, Etiopija, Mozambik i Somalija. Ratovi su poremetili poljoprivredu te mnoge ratare prisilili da bježe, ostavljajući svoja gospodarstva zanemarenima.
Jedan kontroverzni faktor kod suše jest čovjekovo zagađivanje atmosfere te ono za što neki kažu da je rezultirajuće globalno zagrijavanje. Drugi faktor jest porast stanovništva. Prosječna godišnja stopa rasta u Africi iznosi 3 posto, što je jedna od najviših stopa rasta na svijetu. Da bi izašli na kraj sa sve više gladnih usta, poljoprivrednici kultiviraju zemlju koja je neprikladna za poljoprivredu te ne ostavljaju zemlju neobrađenom, kako bi se mogla oporaviti.
Nadalje, šume se uništavaju, uglavnom zato da bi se dobilo više zemlje za ratarstvo. Prema časopisu African Insight, prije 20 godina, šuma je prekrivala 20 posto površine Etiopije; danas ona prekriva samo 2 posto. Neki autoriteti kažu da je od svih ekoloških problema koji prijete Zemlji nestajanje šuma najozbiljniji. Ono utječe na vremenske prilike te doprinosi eroziji tla, kao i širenju pustinjskih predjela.
Kako bi zadobile naklonost gradskih potrošača, neke afričke vlade drže cijene hrane i stoke niskima. To destimulira poljoprivrednike, zbog toga što se ne mogu unosno baviti zemljoradnjom. Vlada Zimbabvea reagirala je povećanjem cijena kukuruza za 64 posto, stimulirajući time zemljoradnike da više proizvode.
Što je rješenje?
Stručnjaci imaju puno prijedloga. No, ponekad su savjetovali afričkim zemljama da usvoje zapadnjačke poljoprivredne metode, koje se u afričkim uvjetima nisu pokazale prikladnima.
Brzo su potrebna izvediva rješenja. Jedan viši afrički službenik UN-ove Ekonomske komisije za Afriku izjavio je: “Na temelju svih gospodarskih planova koje smo dosad vidjeli, Afrika godine 2000. neće biti u glibu u kojem se sada nalazi. Bit će na dnu duboke crne rupe.”
Očigledan zahtjev jest politička stabilnost i okončanje nasilja i ratovanja. Bitna je i suradnja sa susjednim zemljama.
Prema UN-ovoj Organizaciji za prehranu i poljoprivredu, Afrika posjeduje potencijal za prehranjivanje tri puta više stanovnika nego što ih trenutno ima. No, njena proizvodnja već desetljećima opada, a uz trenutnu stopu rasta, njeno bi se stanovništvo u roku od 30 godina moglo udvostručiti.
Pomoć u hrani koju su poslale strane zemlje nesumnjivo je mnoge spasila od gladovanja. Međutim, redovito primanje takve pomoći nije rješenje te negativno djeluje time što destimulira lokalne zemljoradnike s obzirom na proizvodnju. Oni ne mogu prodati svoje proizvode po povoljnim cijenama, a ljudima se često više svidi uvozna hrana te više ne žele mjesne žitarice.
Što se čini?
Treba pohvaliti neumorne napore mnogih koji iskreno žele pomoći afričkom narodu. U nekim su područjima takvi napori donijeli rezultate. U Zimbabveu je jedan međunarodni istraživački tim proveo program sađenja drveća, koje dobro i relativno brzo raste, u sušna područja. Zamisao je da se to drveće zasadi u velikom omjeru kako bi se pomoglo prebroditi krizu goriva, budući da 80 posto ljudi drvo koristi kao gorivo za kuhanje.
U selu Charinge u sušom pogođenom području Masvinga u Zimbabveu, poljoprivrednike se potiče da kao zaštitu za svoje povrće i voćke koriste stijene. Kao rezultat toga, potrebno im je daleko manje vode, a usjevi dobro uspijevaju. Poljoprivrednici su čak bili u mogućnosti prodati hranu onima kojima je bila potrebna.
U Južnoafričkoj Republici, jedno veliko poduzeće učinilo je prilagodbe na svojim petrokemijskim postrojenjima kako bi se gotova sva upotrijebljena voda kasnijim postupkom reciklirala. Iako je pročišćavanje industrijske vode skupo, Južnoafrička Republika namjerava s vremenom pročišćavati 70 posto svoje industrijske vode.
U Luanshyau u Zambiji, kao alternativni hranjivi prehrambeni proizvod uvedena je soja. Jedna radnica koja je radila na dostavi pomoći rekla je: “Većina smrtnih slučajeva prouzročenih pothranjenošću događa se u ožujku i lipnju kada ima malo tradicionalnih proizvoda. Soja se, međutim, bere u travnju te se uskladišćuje bolje od proizvoda kao što su kukuruz i sijerak.”
Koliko god vrijedni bili takvi napori za nadvladavanje problema suše i nestašice hrane, čovjek, uza svu svoju tehnologiju i napredak, nije mogao utažiti sušu u Africi. Samo jedna Osoba razumije sve implikacije, a ona je davno prorekla rješenje. Pod upravom Kraljevstva Jehove Boga preko njegovog imenovanog Kralja, Isusa Krista, riječi proroka Izaije uskoro će se doslovno ispuniti diljem cijelog planeta: “Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno — izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska” (Izaija 35:6, 7, St).
[Slika na stranici 12]
Seljani su se natjecali sa stokom za ono malo vode preostale u blatnjavim rupama.
[Zahvala]
The Star, Johannesburg. JAR.