Zadržati obrazovanje na njegovom mjestu

VJEŠT slikar zna kako prikazati dubinu. Detalji u prvom planu istaknutiji su od onih u drugom ili trećem planu. Slično je i s našim prioritetima u životu. Neki od njih zaslužuju istaknutije mjesto od drugih.

Isus Krist je rekao: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe, jer kraljevstvo nebesko pripada njima” (Matej 5:3, NW). Stoga bi duhovne vrijednosti trebale biti u prvom planu. Nasuprot tome, materijalni bi posjedi trebali biti manje važni.

Kako se u tu sliku uklapa obrazovanje? Ono za kršćanina zasigurno nije nevažan detalj. Obično je potreban određeni stupanj svjetovnog obrazovanja kako bi se udovoljilo biblijskoj obavezi koju je spomenuo apostol Pavao: “Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika” (1. Timoteju 5:8, St). Nadalje, zadatak koji je Isus dao svojim sljedbenicima da čine učenike, “učeći ih da drže sve što [im je] zapovijedao”, zahtijeva “usvajanje spoznaje” te djelotvorno poučavanje drugih (Matej 28:19, 20; Ivan 17:3, NW; Djela apostolska 17:11; 1. Timoteju 4:13).

Ipak, obrazovanje treba zadržati na njegovom mjestu. Ne bismo se trebali obrazovati samo zato da bismo se mogli isticati svojom naobrazbom ili da bismo mogli steći zadivljujuće akademske stupnjeve. Pridati težnji za obrazovanjem pretjeranu važnost samoporažavajuće je. Istina, ono može pružiti neke privremene materijalne koristi. No, kao što je zapazio mudri kralj Salamun: “Radiš za nešto svom svojom mudrošću, znanjem i umješnošću, a onda sve to moraš ostaviti nekome tko nije morao raditi za to” (Priče Salamunove 2:21, Today’s English Version).

Jehovini svjedoci nisu zainteresirani za obrazovanje zbog same naobrazbe, već zbog toga da bi povećali svoju korisnost u Božjoj službi te zbog toga da bi se mogli izdržavati. Budući da je njihova služba posao koji ne donosi zaradu, mnogi se moraju osloniti na svjetovno zaposlenje kako bi mogli zarađivati za život. To naročito može predstavljati izazov za punovremene sluge Jehovinih svjedoka, zvane pioniri. Oni se u svojoj službi moraju držati intenzivnog rasporeda te se istovremeno na adekvatan način u financijskom pogledu brinuti za sebe i, ako su oženjeni, svoju obitelja (Priče Salamunove 10:4).

Nakon što odvagnu različite u to uključene faktore, neki Jehovini svjedoci odlučuju se za dodatno obrazovanje. Dakako, moraju biti oprezni kako bi obrazovanje zadržali na njegovom mjestu. Što im pomaže da to učine? “Pomoglo mi je nekoliko činitelja”, kaže mladi Brazilac po imenu John. “Čak i kad sam morao učiti noću, nisam propuštao kršćanske sastanke. Također sam od samog početka dao do znanja svojim kolegama da sam Jehovin svjedok.”

Eric, također iz Brazila, iskoristio je priliku da za vrijeme produljivanja svog obrazovanja razgovara s drugima o svojoj vjeri. “Fakultet sam smatrao svojim specijalnim područjem”, kaže on. “Bio sam u mogućnosti voditi biblijske studije s nekoliko profesora i studenata, od kojih je petoro sada kršteno, a dvojica njih služe kao starješine.”

Richard se vratio u školu, večernju, kako bi dobio stupanj potreban za tehničkog crtača. “Školovanje mi je pomoglo pronaći posao kojim sam mogao izdržavati sebe i svoju suprugu”, kaže on, “no otvorilo mi je i druge mogućnosti. Kad sam putovao na građevinske projekte brze gradnje Dvorana Kraljevstva te razgovarao s odgovornima, saznao sam da postoji potreba za tehničkim crtačima. Moja je naobrazba sada u tim projektima dobro iskorištena.b K tome, moja supruga i ja nadamo se da ćemo s vremenom služiti ili u svjetskoj centrali ili na međunarodnim građevinskim projektima Jehovinih svjedoka.”

U isto vrijeme, mnogi Jehovini svjedoci udovoljili su izazovu da u financijskom pogledu priskrbljuju za sebe i svoje obitelji bez dodatnog školovanja. “Izdržavam se time što dva puta tjedno obavljam kućanske poslove”, objašnjava Mary. “Ironično je to da po satu zarađujem više od nekih ljudi za koje radim. No, na svoj posao gledam kao na sredstvo za ostvarivanje cilja. Omogućava mi da ostanem u pionirskoj službi, i ne žalim zbog toga.”

Slično misli i Steve. “Kad sam krenuo u pionirsku službu”, kaže on, “neki su mi govorili: ‘Što ćeš učiniti ako se oženiš i dobiješ obitelj? Hoćeš li moći sklapati kraj s krajem?’ Ispalo je da sam radio toliko mnogo različitih poslova da sam stekao iskustva u skoro svačemu što možete zamisliti. Sada kad imam ženu koju moram izdržavati, shvatio sam da zarađujem više od nekih koji su završili fakultet, a koji rade u našoj agenciji.”

Nevjerujući očevi mogu od svoje maloljetne djece zahtijevati da se dodatno obrazuju, a Pisma im daju autoritet da to i učine. Međutim, u takvim slučajevima, a u skladu s Matejem 6:33, mladi mogu upisati smjerove koji će im pomoći da postanu korisniji u Jehovinoj službi ili im čak omogućiti da za vrijeme pohađanja škole budu u punovremenoj službi.

Najveće obrazovanje

Svi Jehovini svjedoci, bez obzira na stupanj svog obrazovanja, imaju nešto zajedničko. Oni priznaju da najvažnije obrazovanje koje danas stoji na raspolaganju ima svoj izvor u Božjoj riječi, Bibliji. Ivan 17:3 kaže: “Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu” (NW). Bez obzira na to kakvu svjetovnu naobrazbu kršćanin stječe, usvajanje spoznaje o Jehovi i njegovom sinu, Isusu, mora biti na prvom mjestu.

Taj su uzor postavili kršćani prvoga stoljeća. Manaen je bio “odgojen zajedno s Herodom, tetrarhom”, a ipak je bio prisutan i aktivan među prorocima i učiteljima skupštine Antiohija (Djela apostolska 13:1, St). Slično njemu, Pavao je imao ono što bi se danas moglo usporediti s fakultetskom naobrazbom. Unatoč tomu, nakon što je postao kršćaninom držao je svoje obrazovanje na njegovom mjestu. Umjesto da ga koristi kako bi izazivao strahopoštovanje kod drugih, svoje je znanje sociologije, prava i povijesti koristio kako bi propovijedao svim vrstama ljudi (Djela apostolska 16:37-40; 22:3; 25:11, 12; 1. Korinćanima 9:19-23; Filipljanima 1:7, St).

Kršćani prvoga stoljeća nisu bili poznati prvenstveno po stupnju svog obrazovanja. Mnogi su bili “nepismeni i neuki”, budući da nisu bili školovani u rabinskim školama. No to ne znači da nisu bili obrazovani. Upravo suprotno, ti muškarci i žene bili su opremljeni za obranu svoje vjere — što je osobina koja pruža dokaz dobro utemeljenog učenja (Djela apostolska 4:13).

Dakle, svi kršćani živo su zainteresirani za obrazovanje. U isto vrijeme, nastoje “prosuditi ono što je bolje”, držeći obrazovanje — kao i sva druga nastojanja — na mjestu koje mu pripada (Filipljanima 1:9, 10, St).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 7]

Dobro zarađena preporuka

Godinu dana prije mature, Matthew je ozbiljno razmišljao na koji bi se način mogao izdržavati u svojoj karijeri punovremenog sluge Jehovinih svjedoka. Nakon što su u molitvi razmotrili stvar, Matthew i njegovi roditelji smatrali su da bi daljnje obrazovanje predstavljalo pomoć u dostizanju tog cilja. Stoga se prijavio za stipendiju. Matthewov školski savjetnik dodao je pismenu preporuku, koja je glasila:

“Imao sam zadovoljstvo u ove protekle dvije i pol godine biti Matthewov savjetnik i prijatelj. Matt je stabilna osoba (...). Snažne je vjere i dubokih uvjerenja, koja prožimaju njegove odnose i postupke.

Tijekom godina, Matthew se obučavao za službu. Propovjednik u njegovoj vjeri ne prima nikakvu novčanu naknadu. To je uistinu rad iz ljubavi. Matt je nesebičan mladić, obziran i obazriv. Ova stipendija može ovom čovjeku vjere pružiti sredstvo potpore kako bi mogao nastaviti sa svojim obučavanjem i dobrovoljnim radom.

Kad već govorim o dobrovoljnom radu i službi zajednici, spomenuo bih da je Matt proveo bezbrojne sate u propovijedanju od vrata do vrata vikendima i nakon škole i tokom ljeta. On radi unutar zajednice i to sa širokim krugom ljudi. Matt je pokazao predvodničke sposobnosti i umješnost u vođenju biblijskih studija kako s mladima tako i sa starima. (...) Sposoban je da nadahne ljude i pomogne im dostići njihove istinske potencijale. Učitelji su komentirali da on uvijek unutar učionice vrši pozitivan utjecaj. Predvodi razredne diskusije te je snažan diskutant. (...).

Matt je jedan od najdivnijih mladića koje sam imao zadovoljstvo savjetovati. Njegovi ga vršnjaci i učitelji veoma vole i poštuju. Njegova besprijekornost najvećeg je kalibra.”

[Slike na stranici 9]

Jehovini svjedoci zainteresirani su za obrazovanje prvenstveno zato da bi postali djelotvorniji Božji sluge