Neshvaćeno stvorenje — omraženo i voljeno

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KANADE

CANIS LUPUS. Gore je, na goletnoj litici planinskog lanca, izviruje iz tame osvijetljen mjesečinom, glave uzdignute, dugačkog gustog repa svinutog među nogama, ušiju priljubljenih uz glavu, ustiju otvorenih — a njegovo jezovito zavijanje para noćnu tišinu. Pri samoj pomisli na njegovo zavijanje ljudi drhću od straha i uzbuđenja!

MALO je ljudi koji su imali prednost vidjeti ovo prekrasno, ali neshvaćeno stvorenje — obično poznato kao vuk ili kurjak — u divljini. Usprkos tome, ova fascinantna životinja doziva u sjećanje mnogo različitih likova.

Omražen i voljen

Bez obzira na asocijacije riječ “vuk” oduvijek je budila snažne emocije. Bila je u središtu nesporazuma, predrasuda i strahova. Neki ljudi preziru vuka jer je grabežljivac. Vukovi zemljoradnicima i stočarima predstavljaju neprestanu smetnju, jer love njihove ovce, goveda i drugu stoku. Legende i narodne priče doprinjele su lošoj reputaciji koja ga prati. Tko nije čuo za izraze “vuk u ovčjem runu” te “vuk dlaku mijenja ali ćud nikada”. Basne ga prikazuju kao “velikog zločestog vuka”. Jedna takva priča govori o vuku koji prijeti da će pojesti malu djevojčicu. To je kod ljudi stvorilo predodžbu da vukovi napadaju ljude.

Međutim, znanstvenici i biolozi drugačije gledaju na vukove. Smatraju ih krajnje sramežljivim stvorenjima koja pokušavaju što je više moguće izbjegavati ljude. Zapravo, prema jednom članku koji je nedavno objavljen u časopisu GEO, vukovi se ustvari boje čovjeka. Usprkos njihovom zastrašujućem izgledu, čini se da nema osnove za vjerovanje da zdravi, divlji vukovi Sjeverne Amerike predstavljaju opasnost za čovjeka.

Biolog Paul Paquet, koji vrši opširna istraživanja vukova, priznaje da još od djetinjstva gaji ljubav prema ovim divljim stvorenjima. Zabilježio je neka svoja zapažanja. Tvrdi da je često vidio vukove kako izražavaju sreću, usamljenost i humor. Jednom je zapazio starog, hromog vuka koji više nije mogao loviti, no kojemu su drugi iz čopora donosili hranu. Iako je taj vuk nadživio svoju korisnost, čopor je još uvijek cijenio njegov život i održavao ga na životu. Ova karakteristika lova u čoporu, međutim, zaprijetila je samom njihovom postojanju.

Lov u čoporu

Lov u čoporu samo je način na koji vukovi utažuju svoju glad i hrane svoje mlade. Međutim, mora se priznati da je to što vukovi ubijaju ovce i stoku za stočare prava gnjavaža. Kao grabežljivac s odličnim vidom, istančanim osjetilom njuha, odličnim sluhom te nevjerojatno snažnim ugrizom — kao i zbog toga što može prikladno trčati i kasati — vuk je dobro opremljen za lov. On je i oportunist. Bilo bi suludo misliti da ovo lukavo stvorenje ne bi skočilo na bilo koji laki plijen kojeg bi se moglo dočepati ili ga ugrabiti — naročito kad se radi o velikim, debelim ovcama i stoci. Moglo bi se reći da vukovi u divljini nesvjesno “koriste” svojoj lovini time što odabiru lak plijen koji predstavljaju slabi i bolesni, ostavljajući time više hrane drugim, zdravijim životinjama.

Vučja komunikacija

Što je s onim jezovitim zavijanjem koje se može čuti kilometrima daleko te koje onima koji ga čuju tjera strah u kosti? Za vukove to je jednostavno društvena aktivnost čopora — oblik komunikacije. Može se dogoditi da se vuk, koji se izdvojio tijekom lova, popne na liticu i zavija kako bi privukao druge vukove iz čopora. Ili zavijanje može služiti određivanju teritorija. Čini se da vukovi ponekad zavijaju samo da bi izrazili sreću. Kad se čopor skupi da bi zavijao, skoro biste pomislili da uživaju u skupnom pjevanju. Nama bi možda bolje zvučalo da pjevaju u jednoglasju, no čini se da oni više vole višeglasja. Naravno, imaju oni i druga sredstva komunikacije. Postoji ono što se opisuje kao cviljenje, režanje, lajanje, uzajamno cičanje te pištanje malih vučića u jazbini. Komunikacija držanjem tijela također se koristi kako bi se ustanovio društveni položaj i veze unutar čopora.

Prekrasno stvorenje

Promotrite pobliže ovo izrazito lijepo stvorenje. Zapazite njegov debeli krzneni kaput od pretežno sive dlake (neki su crni kao ugljen), koja je na nekim mjestima izmiješana s bijelom, crnom i smeđom dlakom. Usredotočite se na ukočen pogled njegovih prodornih bistrih žutih očiju. Zapazite crte njegovog lica. Sve to vuka čini veličanstvenom životinjom za vidjeti. Međutim, izražena je zabrinutost zbog njegove budućnosti. Ima li razloga za zabrinutost?

Pa, ono što je nekad u većem dijelu Evrope, Azije i Sjeverne Amerike bilo uobičajeno — naime, vidjeti vuka — sada je rijetkost u Kanadi, na Aljasci te u rjeđe naseljenim predjelima Sjedinjenih Država, Evrope i Rusije. Ljudi kažu da u odabranim divljim područjima moraju napraviti mjesta za vukove. Budući da su ljudi naučili živjeti s grabežljivcima kao što su orlovi, medvjedi te planinski lavovi, ima onih koji se pitaju: “Zašto isto tako ne bismo živjeli s vukovima?”

Dopustiti prirodi da ide svojim tokom

Ono što je potrebno nije istrebljenje ili kontrola već zaštita. Na parkove se sada gleda kao na sigurnosne zone za životinje, a ne samo kao na divljinu koja ljudima služi kao igralište. Prema časopisu Canadian Geographic, direktori parkova voljeli bi vidjeti na prirodan način regulirani ekosistem. Nakon 40-godišnje odsutnosti iz Nacionalnog parka Banff u Kanadi, glavni grabežljivac, vuk, sam se 1980-ih vratio u južni predio Stjenjaka — brojno stanje iznosilo je samo 65, no u mislima mnogih to je pozitivan događaj. Francuska izvještava o povratku vukova nakon 50-godišnje odsutnosti.a U Italiji se vuk također vraća, a njegovo zavijanje ponovo se može čuti u Tivoliu, nedaleko Rima.

U Nacionalnom parku Yellowstone u Sjedinjenim Državama razmatra se ponovno uvođenje vukova kao ugrožene vrste. Vukovi su prije više od 40 godina bili dio prirodnog sistema tog predjela, no bili su istrijebljeni. Sada ih mnogi ljudi, a naročito posjetioci parka, žele natrag. Stočarska industrija, međutim, duboko je zabrinuta oko ponovnog uvođenja vukova u njihovo područje. “Kad se vukovi vrate u Yellowstone, njihovo nadziranje izvan parka postat će životna činjenica”, kaže L. David Mech, biolog koji se bavi proučavanjem vukova.

Što će sutra donijeti ovom stvorenju koje živi u svijetu u koji su ljudi tek djelomično zavirili?

Vukova budućnost

Broj ljudi koji podupiru oporavak životinje koja je toliko dugo vremena živjela na rubu ljudske tolerancije pokazuje jasnu promjenu stava. U knjizi The Wolf—The Ecology and Behavior of an Endangered Species kaže se: “Još uvijek ima vremena da se vrsta izvuče iz lošeg stanja u kojem se nalazi. Hoće li to biti učinjeno ili neće, ovisi o čovjekovoj spoznaji ekologije i ponašanja vuka, njegovog neprestanog istraživanja vučjeg načina života te o njegovom učenju da o vuku ne misli kao o konkurenciji već kao o sustvorenju s kojim se mora dijeliti Zemlja.”

Živjeti u miru

Miran suživot između ljudi i vukova proteklih je nekoliko godina poboljšan, no tamo gdje dolazi do sukoba, ne može se postići istinski mir. To se mora ostaviti vremenu koje uskoro dolazi kada će, pod vladavinom Stvoriteljevog Kraljevstva, sva neprijateljstva i strahovi biti zamijenjeni povjerenjem te stavom dijeljenja prema ovom snažnom, ali osjetljivom i sramežljivom stvorenju.

Zanimljivo je da Biblija prikazuje vuka u različitim proročanskim okvirima, dopuštajući nam da ga promotrimo u oprečnim svjetlima. U Djelima apostolskim 20:29, 30, (St) otpadnici su metaforički opisani kao “okrutni vuci” koji će napadati ovcama sličnu kršćansku skupštinu i odvući pojedine članove iz stada.

Proročanstva u biblijskoj knjizi Izaije, koja se tek trebaju ispuniti, opisuju životinje za koje danas znamo da su neprijatelji jedne drugima kako zajedno prebivaju u miru. Zapazite odsutnost odnosa grabežljivac-plijen koja se osjeća u riječima Izaije 65:25: “Vuk i janje zajedno će pasti, i lav će jesti slamu kao vo (...) neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, veli Gospodin.”

I dok čovjekovi napori pokazuju da on pokušava tolerirati vuka, upravo citirani stavak zasigurava nam da Bog za vuka ima mjesto u novom sustavu stvari. Planet Zemlja tada će biti zajednički dom za sve oblike života, uključujući i Canisa Lupusa.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 25]

Thomas Kitchin/Victoria Hurst

[Zahvala na stranici 26]

Thomas Kitchin