Olimpijske igre u Norveškoj — jesu li ideali bili dovoljni?

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NORVEŠKE

KAD je prije sto godina osnovan Međunarodni olimpijski komitet (MOK), imao je velike vizije. Namjera je bila unapređivati bratstvo i mir tako da se svake četvrte godine bez financijske dobiti na sportskim terenima okupe mladi iz čitavog svijeta. Očekivalo se da će pošteno natjecanje dovesti do solidarnosti i pomirenja među narodima. Na tom su temelju u suvremeno doba obnovljene antičke Olimpijske igre.

Od skromnog početka 1896. u Ateni (Grčka), Ljetne olimpijske igre prerasle su u najveću sportsku svečanost na svijetu s najvećim brojem sudionika od 11 000 iz više od 170 zemalja. Prve Zimske olimpijske igre bile su održane 1924. u Chamonixu (Francuska), i one su uvijek bile “mlađi brat” Ljetnih olimpijskih igara. Međutim, na Zimskoj olimpijadi od 12. do 27. veljače 1994. u Lillehammeru (Norveška), okupilo se oko 2 000 sportaša iz gotovo 70 zemalja.a

Izgleda da je zamisao o bratstvu i prijateljstvu, što ih simboliziraju čuveni olimpijski krugovi, te o “zdravom duhu u zdravom tijelu” potrebnija nego ikada. Kakvu su ulogu odigrali ovi ideali na Olimpijskim igrama u Lillehammeru?

Olimpijada i veliki biznis

Opširno izvještavanje u vijestima stvorilo je u javnosti enorman interes za Olimpijadu. U Lillehammeru je bilo prisutno četiri puta više novinara nego sportaša, a rekordan broj od oko dvije milijarde ljudi pratio je Zimske olimpijske igre posredstvom televizije. Stoga je Olimpijada postala unosan posao za moćne komercijalne interese pa se televizijske mreže i sponzori bore za posebne povlastice i ugovore.

Na Igrama u Lillehammeru bilo je trgovačkih i industrijskih zastupnika iz čitavog svijeta i mnogi su od njih u ovom masovnom međunarodnom skupu vidjeli priliku da unapređuju poslovne odnose te priređuju seminare i konferencije. Velike i male kompanije pokazale su naizgled bezgraničan dar inventivnosti kroz razne nebrojene olimpijske proizvode koji su bili na prodaju — sve, od bedževa i razglednica do kuhinjskih potrepština i odjeće.

Naravno, mještanima je za vrijeme Olimpijade život bio pravi kaos. Ogroman priliv olimpijskih radnika, sudionika i vođa momčadi udvostručio je stanovništvo Lillehammera, koje inače broji dobrih 20 000. Pored toga bila je tu svakodnevna “invazija” od 100 000 gledalaca. Neki od mještana odlučili su otići na odmor kako bi umakli tom metežu i u šali ih se nazivalo “sportskim izbjeglicama”.

A što reći o sportskom aspektu Igara te o olimpijskim idealima?

Citius, altius, fortius

U skladu s olimpijskim motom — Citius, altius, fortius (brže, više, snažnije) — olimpijac nastoji oboriti rekorde i nadmašiti svoje protivnike. Danas olimpijci uviđaju kako za postizanje toga obično nije dovoljno učiniti sport aktivnošću u slobodno vrijeme. To je posao s punim radnim vremenom, a mnogim olimpijcima sredstvo za život, budući da njihova zarada od reklamiranja u velikoj mjeri ovisi o rezultatima koje postižu. Prvobitni amaterski ideal morao je ustuknuti pred novcem i profesionalizmom.

Publika zauzvrat dobiva koliko god želi dramatike i zabave. Nekoliko rekorda postavljenih na nedavnoj Olimpijadi svjedoči o dostignućima koja su prije nekoliko desetljeća bila nezamisliva. Razlog tome nije samo povećano treniranje i veća specijalizacija nego i kvalitetnija oprema i bolji objekti. Naprimjer, na Olimpijskim igrama u Lillehammeru, u pet natjecanja u brzom klizanju za muškarce postavljena su četiri svjetska i pet olimpijskih rekorda. Neke od zasluga pripisalo se novoj klizačkoj dvorani, za koju su bili korišteni znanstveni proračuni kako bi se napravio led idealan za profesionalno klizanje.

Neki se sportaši nažalost ističu po tome što se ne takmiče “u pravom sportskom duhu, za slavu sporta”, kao što obećaju u olimpijskoj zakletvi. Na ovogodišnjim Zimskim olimpijskim igrama bilo je nekih koji su teško podnosili poraz a nekoliko je sportaša pokušalo sabotirati druge natjecatelje. Zadnjih godina bilo je nužno boriti se protiv droga i steroida. U Lillehammeru, jedan je sudionik radi dopinga poslan kući na dan otvaranja. No za vrijeme Igara nitko od sportaša nije se na testiranju pokazao pozitivnim.

S obzirom na Olimpijske igre u Lillehammeru bilo je nekih novih pristupa olimpijskim idealima.

Zaštita okoliša, humanitarna pomoć i nastojanja za postizanje mira

Ogroman pothvat kao što je to Olimpijada, koji uključuje obimne građevinske radove i stvaranje ogromnih količina otpada, “niti štedi prirodna bogatstva niti je uviđavan prema okolišu” (Miljøspesial, bilten za zaštitu okoliša na Olimpijadi u Lillehammeru). Mnogo je ljudi smatralo kako to nije u skladu s duhom Olimpijskih igara te su predložili da se Zimske olimpijske igre 1994. učine izložbom zaštite okoliša. Ta je ideja bila prihvaćena, pa su Olimpijske igre u Lillehammeru počele privlačiti međunarodnu pažnju kao “prve Olimpijske igre ‘zelenog’ profila”. Što je to podrazumijevalo?

U namjeri da se štetne utjecaje na okoliš smanji na najmanju moguću mjeru, pomno se razmišljalo o položaju, obliku i dugoročnom funkcioniranju novih sportskih objekata. Na svim se područjima obimno koristilo materijale koji ne zagađuju okoliš i koji se mogu reciklirati, kao naprimjer drvo, kamen i karton, a svim sponzorima i dobavljačima bili su postavljeni visoki standardi za zaštitu okoliša. Pušenje je u zatvorenim prostorima bilo potpuno zabranjeno.

Istraživanje Olimpijskih ciljeva također je dovelo do osnivanja akcije humanitarne pomoći Lillehammer Olympic Aid. Započevši kao sabirna akcija za pomoć djeci bivšeg olimpijskog grada Sarajeva u Bosni i Hercegovini, kasnije je prerasla u pomoć djeci žrtvama rata širom svijeta. Akcija je dobila ogroman zamah nakon što je jedan nosilac zlatne medalje dao kao prilog sav novac od pobjedničke nagrade u jednom od natjecanja (oko 30 000 dolara). Inicijatori se nadaju da će se Olympic Aid nastaviti i na budućim Olimpijskim igrama.

Tradicionalno puštanje golubova na svečanosti otvaranja Olimpijskih igara uputilo je svijetu simboličnu poruku mira. Povrh toga ideal o miru nadalje je doveden u središte pažnje u vezi sa Zimskim olimpijskim igrama 1994. dok je predsjednik MOK-a, Katalonjanin Juan Antonio Samaranch, u više navrata govorio o miru za sve ljude na Zemlji.

Ideali koji će biti ostvareni

Olimpijski ideali odražavaju želju koja je duboko usađena u sve ljude — želju za bratstvom, mirom, pravednošću, radošću te fizičkim i mentalnim zdravljem. Ovogodišnje su Zimske olimpijske igre dobile velike pohvale zato što su vratile pažnju prvobitnim ciljevima Olimpijskih igara i o njima se govorilo kao o “dosad najboljim Zimskim olimpijskim igrama”. Pa ipak, olimpijski je pokret još jednom iznevjerio svoje ideale.

Prestiž i komercijalizam često su imali prednost pred temeljnim idealima sporta. Natjecanje se često pretvaralo u žestoko rivalstvo koje je rezultiralo samoisticanjem i nacionalizmom umjesto bratstvom i pomirenjem.

Postoji li način da se olimpijske težnje ostvare? Biblija pokazuje da ljudski napori za postizanje idealnog svijeta neće uspjeti. Međutim, Božje Kraljevstvo uskoro će poduzeti korake da na Zemlji uspostavi savršene, rajske uvjete (Jeremija 10:23; 2. Petrova 3:13). Takav svijet ne temelji se niti na atletskom razvoju niti na lojalnosti olimpijskim principima i tradicijama, već na istinskoj odanosti Stvoritelju. Apostol Pavao je rekao: “Tjelesno je vježbanje korisno za malo; a odanost Bogu korisna je za sve, jer sadrži obećanje sadašnjeg života i onoga koji treba doći.” Tako će za one koji se danas vježbaju “u odanosti Bogu kao svom cilju” rezultat uistinu biti zdrav duh u zdravom tijelu (1. Timoteju 4:7, 8, NW).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 26]

Olimpijski spoj religija

Olimpijske igre vuku porijeklo iz grčke religije. Nastale su kao religiozna svečanost u čast Zeusu, najvišem među grčkim bogovima. Različita obilježja suvremenih Olimpijskih igara obavijena su religioznošću: svečani obredi oko olimpijske zastave, “sveti” plamen i olimpijska zakletva. Skoro sto godina stara grčka himna koja se pjeva na otvaranju Olimpijskih igara bila je prevedena na norveški za svečanost otvaranja u Lillehammeru. Ova olimpijska himna ima snažne religiozne prizvuke. Smatra se da je to himna posvećena Zeusu. Tekst uključuje sljedeće izjave: “Besmrtni drevni duše,/Oče istine, ljepote i dobra,/Siđi, pojavi se, osvijetli nas svojim svjetlom/ (...) Podaj život i duh ovim plemenitim igrama!/ (...) Svi narodi sakupljaju se da te obožavaju,/O, besmrtni drevni duše!”

Norveška se luteranska crkva, putem vlastitog olimpijskog komiteta, pobrinula za opširan muzički i religiozni program. U jednom velikom međuvjerskom projektu bile su zastupljene sve veće crkvene organizacije. U Olimpijskom selu u Lillehammeru stajali su na usluzi službeni olimpijski kapelan te jedan međunarodni i ekumenski svećenički tim.

[Slike na stranicama 24 i 25]

Gore: Natjecatelj u brzom klizanju juriša na zlatnu medalju u trci na 10 000 metara

U sredini: Akrobatsko skijanje slobodnog stila predstavlja novi olimpijski sport

Dolje: Natjecanje u spustu — pri brzinama većim od 120 kilometara na sat

[Zahvala]

Fotografije: NTB