Odgajati nesnosno dijete
“JESI li lijepo proveo dan?” Susan pita svog sina Jimmya dok ulazi u auto kad dođe po njega pred školu. On je ignorira mršteći se. “O, sigurno si imao loš dan”, kaže ona suosjećajno. “Želiš li razgovarati o tome?”
“Ostavi me na miru”, on promrmlja odgovor.
“Samo se brinem za tebe. Izgledaš tako nezadovoljno. Želim ti pomoći.”
“Ne želim tvoju pomoć!” viče on. “Ostavi me na miru! Mrzim te. Da sam barem mrtav!”
“Jimmy!” uzvikne Susan, “da nisi tako sa mnom razgovarao ili — ili ću te istući! Samo sam nastojala biti ljubazna. Ne razumijem što se s tobom dešava. Ništa što kažem ili učinim nije ti po volji.”
Uzrujana i iscrpljena zbog svog posla tog dana, Susan se probija kroz prometnu gužvu pitajući se kako je uopće uspjela dobiti takvo dijete. Osjeća se zbunjeno, bespomoćno i ljutito, također i mrzovoljno spram svog sina, i muče je osjećaji krivnje. Susan strahuje od toga da ga dovede kući — vlastito dijete. Gotovo da i ne želi znati što se danas dogodilo u školi. Učiteljica će sigurno opet telefonirati. Susan se ponekad jednostavno nije mogla boriti s tim.
Tako iz naizgled obične zgode može buknuti snažno emocionalno iskušenje puno napetosti. Za djecu koja pate od PMP/HPMP-a, ili ih se pak opisuje kao “nesnosnu”, karakteristično je da vrlo naglo reagiraju kad su suočena s problemima. Sklona su brzo dostići eksplozivno stanje, zbog čega se roditelji rasrde, zapanjeni su i krajnje iscrpljeni.
Prosuđivanje i interveniranje
Tipično je za tu djecu da su inteligentna, kreativna i krajnje osjetljiva. Važno je uvidjeti da su to zdrava djeca s neuobičajenim potrebama, što ima za posljedicu da zahtijevaju naročito duboko razumijevanje. Slijede neka načela i ideje za koje su roditelji takve djece otkrili da su uspješne.
Prvo je nužno naučiti prepoznavati situacije i poticaje koji uznemiravaju dijete. (Usporedi Priče Salamunove 20:5.) Neophodno je važno da roditelj kod djeteta promatra znakove koji prethode emocionalnim sukobima te da intervenira bez odlaganja. Ključni je pokazatelj izraz lica koji odražava rastući osjećaj frustriranosti i nesposobnost da izađe nakraj s određenom situacijom. Možda će biti od pomoći uputiti djetetu ljubazne riječi opomene o tome da se treba kontrolirati ili, ukoliko je to nužno, udaljiti ga iz situacije. Kratki predasi, naprimjer, djelotvorni su, ne toliko kao oblik kazne već kao mogućnost da se i djetetu i roditelju pruži prilika da povrate mirnoću i zatim razumno nastave.
U iznijetom primjeru Jimmy je neprimjereno reagirao na obična pitanja. To je za Jimmyja tipično svakidašnje ponašanje. Iako bi roditelj lako mogao tu ljutnju i mrzovoljnost shvatiti osobno, najvažnije je da shvati kako takva djeca često izgube sposobnost shvaćanja (razumijevanje) kad jednom prijeđu prag do kojeg mogu tolerirati stres. Zato je važno postupati s uvidom (Priče Salamunove 19:11). U Jimmyevom slučaju, Susan je mogla smiriti situaciju tako što se povukla i dala svom sinu vremena da se svlada, pa su kasnije možda mogli razgovarati o događajima toga dana.
Djeca iscrpljena stresom
Ljudska obitelj još nikad nije bila suočena s tako ogromnim problemima, pritiscima i napetostima kao što su problemi koji pogađaju moderan svijet. Došla su druga vremena, postoje veći zahtjevi i od djece se više traži. Knjiga Good Kids, Bad Behavior iznosi po tom pitanju: “Mnogi problemi koje djeca izgleda doživljavaju mogu biti uzrokovani izmijenjenim društvenim očekivanjima ili pod njihovim utjecajem.” Djeci koja pate od PMP/HPMP-a škola može predstavljati noćnu moru. Dok se bore kako bi izašla na kraj s vlastitim nedostacima, djeca su prisiljena prilagoditi se provali tehnoloških izuma koji se brzo nastavljaju mijenjati u atmosferi koja se čini kako neprijateljskom tako i opasnom, što pridonosi njihovoj napetosti. Djeca su emocionalno previše nezrela da bi svladala sve te probleme. Potrebna im je pomoć njihovih roditelja.
Smanjiti trvenja
Da biste imali sretniju, zdraviju djecu, važno je osigurati ambijent mira i stabilnosti. Djelotvoran plan za smanjivanje trvenja u domu mogao bi započeti pojednostavljenim načinom života. Budući da su ta djeca impulzivna, lako im se može odvratiti pažnju i prekomjerno su aktivna, nužno je smanjiti negativan učinak prekomjerne stimulacije. Smanjite broj igračaka s kojima se takva djeca smiju istovremeno igrati. Bavite se istovremeno samo jednim poslom ili planom sve dok ga ne završite. Takva su djeca često i sama neorganizirana, pa organiziranost smanjuje osjećaj frustriranosti. Što je manje predmeta s kojima trebaju rukovati i što su im dostupniji, to će im biti lakše uspjeti u onom što je važno.
Jedan daljnji djelotvoran način da se smanji stres u kući jest uvesti plansku, ne krutu, rutinu, koja djeci pruža osjećaj stabilnosti. Vremenski plan nije toliko presudan koliko je to slijed, red po kojem se događaji odvijaju. To bi se moglo postići primjenjivanjem praktičnih prijedloga kao što su sljedeći. Osigurajte dobru ishranu s jednostavnim raznovrsnim obrocima i međuobrocima u redovitim terminima. Učinite da uobičajene radnje prije odlaska na spavanje budu obavljene srdačno, s ljubavlju i da budu relaksirajuće. Odlasci u kupovinu mogu prekomjerno stimulirati hiperaktivnu djecu, pa stoga planirajte unaprijed i nastojte da ne idete u suviše mnogo trgovina. A kad idete u izlazak, objasnite kakvo ponašanje očekujete. Točno određene rutine pomažu djetetu s posebnim potrebama da kontrolira vlastito impulzivno ponašanje. To nadalje pomaže djetetu da zna što roditelj od njega očekuje u danom trenutku.
Pored osjećaja organiziranosti, korisno je stvoriti sustav pravila i uključiti posljedice za kršenje pravila o kojima nema pogovora. Jasno određena pravila koja su dosljedna, kao i prihvatljiva za oba bračna partnera, postavljaju djeci granice prihvatljivog ponašanja — i također uče odgovornosti. Ukoliko je to potrebno (da bi se podsjetilo roditelja, a isto tako i dijete), na istaknutom mjestu postavite popis pravila. Dosljednost je ključ za emocionalnu sigurnost.
Razumijevanje onoga što dijete preferira, što voli a što ne voli, te prilagođavanje tome može u velikoj mjeri pomoći da se ublaži nepotrebni pritisak u domu. Budući da je posebna narav ove djece često hirovita i impulzivna, njihovo ophođenje s drugom djecom može biti vrlo neprijatno iskustvo. Dijeljenje, naročito igračaka, moglo bi biti specifično područje sukoba, pa bi roditelji stoga mogli dozvoliti takvoj djeci da odaberu najdraže predmete koje se može dijeliti s drugima. Nadalje, kontroliranje stupnja njihove stimulacije tako što im se dopusti igranje s malom grupom djece i tako što se kreiraju aktivnosti koje ih neće prekomjerno uzbuđivati, moglo bi također pomoći pri kontroliranju njihovog niskog praga osjetljivosti.
Važno je da roditelji svakom djetetu dopuste da raste na svoj vlastiti način te da izbjegavaju vršiti na njega pritisak ili ga oblikovati prema nepotrebnom konformizmu. Ako dijete ne podnosi određenu hranu ili komad odjeće, izostavite to. Te male bodlje srdžbe jednostavno nisu vrijedne sukobljavanja. U biti, nemojte pokušavati vršiti kontrolu nad svime. Budite uravnoteženi, ali kad jednom donesete odluke o tome što je prihvatljivo za kršćansku obitelj, onda ih se držite.
Nadzor nad ponašanjem
Nepredvidljiva djeca često zahtijevaju veći stupanj nadzora. Kao posljedica toga, mnoge roditelje muči osjećaj krivnje ako ih često moraju kažnjavati. No važno je napraviti razliku između kažnjavanja i maltretiranja. Prema knjizi A Fine Line—When Discipline Becomes Child Abuse, navodno 21 posto svih fizičkih maltretiranja dešava se kad djeca ispolje agresivno ponašanje. Stoga istraživanje zaključuje da kod djece koja pate od PMP/HPMP-a postoji “veća opasnost od fizičkog maltretiranja i zanemarivanja”. Neosporivo je da odgajanje djece koja imaju posebne potrebe može biti tegobno, ali njihovo nadgledavanje mora biti zdravo i uravnoteženo. Budući da su obično jako inteligentna i vrlo kreativna, ova djeca predstavljaju roditeljima izazov da se nose sa situacijama koje zahtijevaju razložno dokazivanje. Takva djeca često znaju prstom upirati na pogreške u najbriljantnijoj roditeljevoj logici. Nemojte im to dopustiti! Sačuvajte autoritet kao roditelj.
Na prijateljski način, ali odlučno, dajte kratka obrazloženja; drugim riječima, nemojte previše objašnjavati, i nemojte raspravljati o pravilima o kojima nema pogovora. Neka vaše “da” znači da i vaše “ne” znači ne. (Usporedi Matej 5:37.) Djeca nisu diplomati; stoga raspravljanja s njima dovode do svađa, srdnje i osjećaja frustriranosti a mogu čak prerasti u vikanje i nasilje (Efežanima 4:31). Slično tome, izbjegavajte previše upozoravati. Ukoliko je potrebna kazna, valja je dati bez odlaganja. Knjiga Raising Positive Kids in a Negative World potiče: “Mirnoća, sigurnost i čvrstina — to je sva bit autoriteta.” Nadalje, zapazite izvanredne prijedloge u The German Tribune: “Uvijek razgovarajte s djetetom na takav način da zaokupite njegovu pažnju: često upotrebljavajte njegovo ime, održavajte vizualni kontakt i služite se jednostavnim govorom.”
Do maltretiranja dolazi kad roditelji izgube kontrolu. Ako roditelj viče, već je izgubio kontrolu. Priče Salamunove 15. poglavlje govori o odgajanju djeteta i stezi. Naprimjer, 4. stavak kaže: “Zdrav je jezik [“blaga besjeda”, St] drvo životno, a opačina s njega kršenje od vjetra”; 18. stavak: “Čovjek gnjevljiv zameće raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svadju”; i konačno 28. stavak: “Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti”. Stoga je važno obratiti pažnju ne samo na to što kažemo nego i kako to kažemo.
Pohvala, a ne pokuda
Budući da djeca koju je teško odgajati čine stvari koje su kreativne, čudnovate, pa čak i mahnite, roditelji se lako prepuštaju tome da im nalaze greške, ismijavaju ih, grde te da se u gnjevu okomljuju na njih. Biblija, međutim, u Efežanima 6:4, prema Today’s English Version, upućuje roditelje da odgajaju djecu s “kršćanskom stegom i poukom”. Kako je Isus provodio stegu nad onima koji su griješili? Isus se, postupajući s ljudima pravedno i čvrsto, služio poučnom stegom koja je odgajala i poučavala ljude. Stega je proces, metoda pouke koja, kad su u pitanju djeca, obično mora uvijek iznova primjenjivati. (Vidi članak “Što kaže Biblija?” ‘Šiba pouke’ — je li zastarjela? iz Probudite se! od 8. prosinca 1992.)
Ispravna stega stvara ambijent povjerenja, topline i stabilnosti; stoga, kad je stega nužna, treba je primijeniti uz obrazloženja. Kod odgajanja djece ne postoje trenutačna rješenja, budući da djeca uče postupno, s vremenom. Potrebno je mnogo brige i ljubavi, mnogo vremena i rada da bi se ispravno odgojilo bilo koje dijete, a naročito dijete koje je teško odgajati. Moglo bi biti korisno upamtiti sljedeću kratku izreku: “Recite ono što mislite, stojte iza onoga što kažete, i učinite ono što kažete da ćete učiniti.”
Jedna od stvari koje najviše frustriraju kod problema koji se javljaju pri ophođenju s djecom problematičnog ponašanja jest njihova pretjerana žudnja za pažnjom. Pažnja koja im se posvećuje vrlo je često prije negativna nego pozitivna. No, budite brzi da zapazite, pohvalite ili nagradite lijepo ponašanje ili dobro obavljen posao. To je za dijete vrlo ohrabrujuće. Vaši napori mogli bi vam u početku izgledati pretjeranima, no njihovi su rezultati itekako vrijedni truda. Djeca trebaju male, ali neposredne nagrade.
Iskustvo jednog oca s Gregom
“Kod našeg je sina Grega u dobi od pet godina kad je bio u dječjem vrtiću bio dijagnosticiran HPMP. U ono smo vrijeme otišli kod pedijatra specijalista za razvoj djece koji je potvrdio da Greg nesumnjivo pati od HPMP-a. Rekao nam je: ‘To nije njegova krivnja, a nije ni vaša. On si ne može pomoći, ali mu vi možete pomoći.’
Često se sjetimo tih riječi, jer nam one jasno predočavaju da kao roditelji imamo veliku odgovornost pomagati svom sinu da se nosi s HPMP-om. Toga dana liječnik nas je otpravio kući davši nam na čitanje literaturu, i uvjereni smo da je znanje koje smo stekli u posljednje tri godine bilo veoma važno u ispunjavanju naših roditeljskih dužnosti prema Gregu.
Kod odgoja djeteta koje pati od HPMP-a od velike je važnosti stimulirati dobro ponašanje te dati upozorenja i, ukoliko je nužno, kaznu za loše ponašanje. Što više možete biti organizirani i dosljedni, to ćete imati bolje rezultate. Ove su jednostavne izjave vjerojatno među ključnim faktorima u odgajanju djeteta koje pati od HPMP-a. No, to je ipak lakše reći nego učiniti, budući da toliko mnogo puta dnevno trebate tako postupati.
Metoda za koju smo ustanovili da je vrlo djelotvorna jest kratki predah. Uvijek kad koristimo kratke predahe da bismo promijenili loše ponašanje, također uvodimo program stimulacije kako bismo ohrabrili na pozitivnije ponašanje. Taj stimulans može biti izraz odobravanja, zagrljaj, ili čak neki simboličan dar ili prednost. Otišli smo u trgovinu i kupili pano za naljepnice. Na vrh smo napisali što je ispravno ponašanje. Svaki put kad vidimo Grega da se ispravno ponaša, dajemo mu naljepnicu da stavi na svoj pano. Kad je pano popunjen, recimo 20 naljepnica, onda dobije nagradu. Obično je to nešto što on jako voli raditi, kao naprimjer ići u park. To je korisno, budući da ga motivira da se lijepo ponaša. On stavlja naljepnice i može vidjeti kako napreduje i koliko je blizu nagrade.
Još jedna metoda za koju smo ustanovili da je uspješna jest pružiti Gregu mogućnosti izbora. Umjesto izravne naredbe, dajemo mu mogućnost izbora. Može se ili ispravno ponašati ili dobiti ono što logično slijedi. To ga uči odgovornosti te donošenju ispravnih odluka. Ako se radi o nečem što konstantno predstavlja problem, kao naprimjer pravljenje ispada u trgovini ili restoranu, možemo koristiti pano s naljepnicama i nagradu. Tako on vidi prednost u ispravnom ponašanju, a mi pokazujemo da primjećujemo njegov napredak.
Većina ljudi ne uviđa da HPMP utječe na sposobnost djeteta da upravlja svojim ponašanjem i reakcijama. Mnogi ljudi smatraju da bi ta djeca mogla kontrolirati svoj raspon pozornosti i svoje ponašanje kad bi se više trudila, a onda kad ne uspiju, okrivljuje se roditelje.
Fizički je nemoguće da dijete koje pati od HPMP-a dva sata mirno sjedi na skupštinskom sastanku u Dvorani Kraljevstva. Nikad nećemo zaboraviti kako je Greg, kad mu je bilo tek pet godina, znao plakati prije svakog sastanka i pitati nas: ‘Je li to dugačak ili kratak sastanak?’ Kad je bio dvosatni sastanak jako bi plakao zato što je znao da ne može tako dugo sjediti na miru. Moramo imati uviđavnosti s obzirom na poremećaj i ograničenja koja on donosi. Znamo da Jehova bolje nego itko drugi razumije taj poremećaj i to je izvor utjehe. Greg sada ne uzima lijek i pohađa razred primjeren svojoj dobi.
Ako učinimo Jehovu svojom nadom i držimo oči usredotočene na novi svijet to nam daje snagu. Gregu već mnogo znači naša nada. On se jako uzbudi, čak mu se i oči zasuze, kad razmišlja o tome kako će Jehova na rajskoj Zemlji otkloniti HPMP.”
[Okvir na stranici 9]
Moguće nagrade za dobro ponašanje:
1. POHVALA — verbalno priznanje za dobro obavljen posao; izraženo cijenjenje za dobro ponašanje, popraćeno ljubavlju i zagrljajima i toplinom u izrazima lica.
2. SISTEM PANOA — izvješen na istaknutom mjestu, s naljepnicama privlačnog izgleda ili zvjezdicama, da bi se potaklo na lijepo ponašanje.
3. POPIS DOBRIH STVARI — ugodnih i hvalevrijednih postignuća. Svaki put kad dijete nešto dobro napravi, bez obzira koliko to u početku bilo neznatno, napišite to i pročitajte nekom članu obitelji.
4. POKAZATELJ PONAŠANJA — ovisno o djetetovoj dobi, dodavanje zrna ili bombona u zdjelicu kad dijete nešto dobro napravi (perceptivna stimulacija). Cilj je uspostaviti sustav stjecanja poena za dodjeljivanje nagrade koja može uključivati nešto što je obitelj ionako planirala učiniti, kao naprimjer odlazak u kino, na klizanje, ili u restoran. Umjesto da djetetu naglašavate: “Ako se ne budeš lijepo ponašao, nećemo ići”, probajte: “Ako se budeš lijepo ponašao, onda ćemo ići.” Ključ je u tome da se negativno razmišljanje promijeni u pozitivno, dopuštajući istovremeno razuman vremenski period da dođe do te promjene.
[Slika na stranici 7]
Razgovori se ponekad mogu emocionalno razbuktati
[Slika na stranici 8]
Kad donosite odluke, obrazložite ih i ustrajte na njima
[Slika na stranici 10]
On ponosno stavlja novu naljepnicu na svoj pano