Uživajte u džogingu — ali pazite na opasnosti!

OSAMNAESTOGODIŠNJAK je trebao “sve duže i duže pruge da bi zadovoljio svoju žudnju za trčanjem”, izvještavaju njemačke novine Süddeutsche Zeitung. U 2.00 sata ujutro i opet u 6.00 sati, trčao bi “24 kilometra prije no što bi smiren i zadovoljan ponovo otišao u krevet”. Ovo nipošto nije rijedak slučaj, budući da se u zadnje vrijeme znanstveni istraživači u različitim zemljama bave džogerima koji su ovisni o endorfinu. Kako se može razviti takva ovisnost?

Istraživači su otkrili da kontinuiranim i dugačkim fizičkim naprezanjem u mišićnim živcima nastaje endorfin. Endorfini su endogeni (oni koji dolaze iznutra) opioidi koji stvaraju osjećaj euforije — ponekad pružajući gorljivim džogerima osjećaj povišenog raspoloženja. Wildor Hollmann, predsjednik jednog međunarodnog udruženja koje se bavi izučavanjem sportske medicine, tvrdi: “Pitanje mogu li ti derivati morfina dovesti do ovisnosti ili ne dugo je bilo predmet rasprava. Sada je to dokazana činjenica.” Stoga se čini da postoji elementarna opasnost u trčanju ili džogiranju na izvanredno dugačke pruge i, naravno, u bilo kojoj drugoj vrsti ekstremnog naprezanja.

Ima li možda nekih drugih opasnosti po zdravlje u vezi s aktivnostima vrhunskih sportova? Ima. Možda se sjećate priče o grčkom glasniku koji je prije otprilike 2 500 godina trčao od Maratona do Atene. Prema legendi, srušio se i ostao na mjestu mrtav nakon što je u Atenu donio vijest o pobjedi Grka nad Perzijancima. Istraživači u ovoj priči vide primjer endorfinâ u mišićima. Oni kažu da dugi periodi naporne aktivnosti mogu dovesti do smrti izazvane iznenadnim srčanim zastojem zbog toga što endorfini smanjuju percepciju boli. Pod normalnim okolnostima, naprimjer, jaki bolovi u plućima tjeraju trkača da prestane trčati, što, kako kažu stručnjaci, u većini slučajeva omogućava srcu da ponovo uspostavi svoj normalni ritam. Ali tokom ekstremnog fizičkog naprezanja endorfini smanjuju percipiranje boli, čineći da signali koje tijelo odašilje budu neprimjetni trkaču. To može imati kobne posljedice.

S druge strane, uravnoteženo fizičko vježbanje korisno je, a endorfini koji se tada oslobađaju imaju, izgleda, pozitivan učinak. Jedna žena koja redovito džogira objašnjava: “Znala sam uzimati lijekove, ali sada kad sam loše raspoložena, idem na trčanje.” Brza šetnja ili trčanje doista mogu pomoći osobi da rastjera depresiju ili bar da se nosi s njom. Endorfini izgleda igraju ulogu u takvim slučajevima. Fizičko vježbanje opasno je jedino kad se u njemu ode predaleko. (Usporedi 1. Timoteju 4:8.)