Možete li se pouzdati u Božja obećanja?

JEHOVA BOG, naš Stvoritelj, uvijek se držao svoje riječi. “Rekoh (...) i učiniću”, izjavio je (Izaija 46:11). Nakon što je Božji sluga Jozua Izraelce doveo u Obećanu zemlju, napisao je: “Ništa ne izosta od svega dobra što bješe obrekao Gospodin domu Izraelovu; sve se zbi” (Jozua 21:45; 23:14).

Od Jozuinih dana pa do dolaska Mesije ispunile su se stotine proročanstava koja je nadahnuo Bog. Naprimjer, jedno se od njih ispunilo kad je čovjek koji je obnovio Jerihon doživio kaznu prorečenu stoljećima ranije (Jozua 6:26; 1. Carevima 16:34). Daljnji je primjer obećanje koje je naizgled bilo nemoguće ispuniti, naime, da će izgladnjeli stanovnici Samarije dobiti obilje hrane za jelo već sutradan nakon izricanja obećanja. U 7. poglavlju 2. Carevima možete pročitati kako je Bog ispunio to obećanje.

Uspon i pad svjetskih sila

Bog je nadahnuo pisce Biblije da zabilježe detalje o usponu i padu svjetskih sila. Naprimjer, gotovo 200 godina prije samog događaja, Bog je preko proroka Izaije prorekao da će moćni Babilon biti svrgnut. Ustvari, Medijci, koji su postali saveznici Perzijanaca, bili su imenovani kao osvajači (Izaija 13:17-19). Još je značajnije da je Božji prorok perzijskog kralja Kira imenovao kao onog koji će predvoditi osvajanje, i to premda Kir u vrijeme zapisivanja proročanstva još nije bio ni rođen! (Izaija 45:1). No to nije sve.

Prorok Izaija je prorekao i način osvajanja Babilona. Napisao je da će vode koje su štitile grad, vode rijeke Eufrata, biti ‘isušene’ te da ‘vrata [Babilona] neće biti zatvorena’ (Izaija 44:27–45:1). Kao što izvještava povjesničar Herodot, ti su se konkretni detalji i ispunili.

Osim toga, dok je Babilon još uvijek bio glavna sila, Bog je preko proroka Danijela govorio o svjetskim silama koje će uslijediti nakon Babilona. Danijel je u viziji vidio simboličnog dvorogog ovna koji je uspio pobijediti sve druge ‘zvijeri’. Ne ostavljajući nimalo nejasnoće u pogledu identiteta dvorogog ovna, Danijel je napisao da su to “carevi Medski i Persijski” (Danijel 8:1-4, 20). I doista, baš kao što je bilo prorečeno, kad je 539. pr. n. e. osvojila Babilon, Medo-Perzija je postala sljedećom svjetskom silom.

Bog je u toj viziji Danijelu pokazao ‘jarca koji imaše rog znamenit medju očima svojim’. Danijel nastavlja svoj opis: ‘I vidjeh ga gdje dodje do ovna, i udari ovna, te mu slomi oba roga i ne bješe nikoga da izbavi ovna od njega. I jarac posta vrlo velik; a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastoše znamenita četiri roga’ (Danijel 8:5-8).

Božja riječ ne ostavlja nimalo nejasnoće u pogledu značenja svega ovog. Zapazite sljedeće objašnjenje: “A runjavi je jarac car Grčki; i veliki rog što mu bješe medju očima, to je prvi car. A što se on slomi, i mjesto njega narastoše četiri, to su četiri carstva, koja će nastati iz toga naroda, ali ne s njegovom silom” (Danijel 8:21, 22).

Povijest pokazuje da je ovaj “car Grčki” Aleksandar Veliki. Nakon njegove smrti godine 323. pr. n. e., njegovo su carstvo naposljetku razdijelila njegova četiri generala — Seleuk I Nikator, Kasander, Ptolemej I i Lisimah. Baš kao što je Biblija i prorekla, “mjesto njega narastoše četiri”. U skladu s proročanstvom bilo je i to što nijedan od njih nikad nije imao moć kakvu je imao Aleksandar. Doista, takva su se biblijska proročanstva ispunjavala na tako istaknut način da su nazvana “poviješću napisanom unaprijed”.

Obećani Mesija

Mesiju koji će ljude izbaviti od djelovanja grijeha i smrti Bog nije samo obećao već je i pružio stotine proročanstava kako bi se tog Obećanog moglo identificirati. Razmotrite samo neka od njih, proročanstva čije ispunjenje Isus nije mogao unaprijed isplanirati.

Stotinama godina unaprijed bilo je prorečeno da će se Obećani roditi u Betlehemu te da će ga roditi djevica. (Usporedi Mihej 5:2 i Matej 2:3-9; Izaija 7:14 i Matej 1:22, 23.) Bilo je prorečeno da će biti izdan za 30 srebrnjaka (Zaharija 11:12, 13; Matej 27:3-5). Prorečeno je bilo i to da nijedna njegova kost neće biti slomljena te da će za njegove haljine biti bačene kocke. (Usporedi Psalam 34:20 i Ivan 19:36, Psalam 22:18 i Matej 27:35.)

Osobito je značajno da je Biblija pretkazala kada će Mesija doći. Božja je Riječ prorekla: “Od kad izide riječ da se Jeruzalem opet sazida do pomazanika vojvode biće sedam nedjelja [“sedmica”, St], i šezdeset i dvije nedjelje” (Danijel 9:25). Prema Bibliji, riječ da se zidovi Jeruzalema opet sazidaju izišla je u 20. godini vladanja kralja Artakserksa, koju svjetovna povijest smješta u 455. pr. n. e. (Nehemija 2:1-8). Ovih 69 sedmica godinâ završilo je 483 godine kasnije (7 x 69 = 483), godine 29. n. e. To je upravo ona godina u kojoj je Isus bio kršten i pomazan svetim duhom, postajući Mesija, ili Krist!

Značajno je to da su ljudi u Isusovim danima očekivali da se Mesija pojavi u to vrijeme, kako je to zabilježio kršćanski povjesničar Luka (Luka 3:15). Da je ovakvo stanje očekivanja doista vladalo posvjedočili su rimski povjesničari Tacit i Svetonije, židovski povjesničar Josip i židovski filozof Filon Aleksandrijski. Čak i Abba Hillel Silver u svojoj knjizi A History of Messianic Speculation in Israel (Prikaz mesijanskih spekulacija u Izraelu) priznaje da se “Mesiju očekivalo oko druge četvrtine prvog stoljeća n. e.”. On kaže da je to bilo zbog “popularne kronologije iz tog doba”, preuzete djelomično iz knjige Danijela.

Imamo li u vidu te informacije, ne bi nas trebalo iznenaditi da će Biblija ukazati i na vrijeme kad će se Mesija vratiti da bi započeo vladati kao kralj. Kronološki dokazi sadržani u Danijelovom proročanstvu precizirali su vrijeme kad će “višnji” predati vlast nad Zemljom ‘najnižemu izmedju ljudi’, Isusu Kristu (Danijel 4:17-25; Matej 11:29). U tom se proročanstvu spominje i razdoblje od “sedam vremena”, ili sedam proročanskih godina, a to je razdoblje prema proračunima isteklo 1914. godine.a

Datum kraja nepoznat

Međutim, 1914. godina označava jedino početak Kristovog vladanja ‘usred njegovih neprijatelja’ (Psalam 110:1, 2; Jevrejima 10:12, 13). Biblijska knjiga Otkrivenje otkriva da će Krist, kad na nebu započne vladati, zbaciti na Zemlju Sotonu Đavla i njegove anđele. Prije nego što on ove zle duhovne osobe izbriše iz postojanja, kao što kaže Biblija, oni će na Zemlji tokom “vremena malo” uzrokovati veoma mnogo zla (Otkrivenje 12:7-12).

Značajno je da Biblija ne spominje datum kad će isteći to “vremena malo” i kad će Krist u Harmagedonu poduzeti akciju kao Izvršitelj Presude nad Božjim neprijateljima (Otkrivenje 16:16; 19:11-21). Ustvari, kao što je rečeno u prethodnom članku, Isus je rekao da moramo biti spremni jer nijedan čovjek ne zna datum tog događaja (Marko 13:32, 33). Kad netko ide dalje od onog što je rekao Isus, kao što su to išli rani kršćani u Solunu i drugi nakon njih, dolazi do lažnih, to jest netočnih, predviđanja (2. Solunjanima 2:1, 2).

Potreba za ispravljanjem gledišta

Sve do pred kraj 1914, mnogi su kršćani očekivali da će se Krist vratiti u to vrijeme i da će ih uzeti na nebo. Zato je u predavanju održanom 30. rujna 1914. A. H. Macmillan, jedan od Istraživača Biblije, izjavio: “Ovo je vjerojatno posljednje javno predavanje koje ću ikad održati, jer ćemo uskoro krenuti kući [na nebo].” Macmillan je očigledno bio u zabludi, no to nije bilo jedino neispunjeno očekivanje koje su gajili on i njegovi suradnici, Istraživači Biblije.

Istraživači Biblije, od 1931. poznati pod imenom Jehovini svjedoci, očekivali su i da će se 1925. ispuniti divna biblijska proročanstva. Pretpostavljali su da će u to vrijeme započeti zemaljsko uskrsnuće, kad će se u život vratiti vjerni muževi starog doba kao što su Abraham, David i Danijel. U novije doba mnogi su Svjedoci nagađali da bi se zbivanja povezana s početkom Kristove Milenijske vladavine mogla početi odvijati 1975. Njihovo se očekivanje temeljilo na shvaćanju da će tada započeti sedmi milenij ljudske povijesti.

Ta pogrešna gledišta ne znače da su Božja obećanja lažna, da je on načinio pogrešku. Ni u kom slučaju! Isto kao i u slučaju kršćana u prvom stoljeću, do grešaka ili pogrešnih shvaćanja došlo je stoga što oni nisu poslušali Isusovo upozorenje: ‘Vi ne znate kad će vrijeme nastati.’ Pogrešne zaključke nisu donijeli zbog zlobe ili nevjernosti Kristu, nego uslijed gorljive želje da u svoje vrijeme vide ostvarenje Božjih obećanja.

Zato je A. H. Macmillan kasnije objasnio: “Naučio sam da moramo priznati svoje pogreške i nastaviti s istraživanjem Božje riječi kako bismo dobili veće prosvjetljenje. Bez obzira na to kakve smo preinake u svojim gledištima morali poduzimati s vremena na vrijeme, one nisu promijenile velikodušnu pripremu otkupnine i Božje obećanje vječnog života.”

Doista, u Božja se obećanja možemo pouzdati! Ljudi su ti koji su skloni pogrešci. Zato će pravi kršćani zadržati stav čekanja, u poslušnosti Isusovoj zapovijedi. Oni će ostati budni i spremni za Kristov neizbježiv dolazak u ulozi Božjeg Izvršitelja Presude. Oni neće dopustiti da im osjetila otupe uslijed lažnih predviđanja i da ignoriraju istinito upozorenje o kraju svijeta.

A što onda reći o vjerovanju u kraj svijeta? Da li zaista postoje dokazi da će on uslijediti ubrzo, za vašeg života?

[Bilješka]

[Slika na stranici 7]

Specifične pojedinosti vezane za pad Babilona bile su prorečene

[Slike na stranici 9]

Za Isusa su vezana mnoga proročanstva čije ispunjenje on nije mogao unaprijed isplanirati