Pogled u svijet
‘Posljednji apsolutistički sistem’
“U njemačkoj katoličkoj crkvi raste nezadovoljstvo prema konzervativnoj orijentaciji Vatikana”, izvještava rimski dnevnik La Repubblica nakon što je Ivan Pavao II nedavno imenovao 30 novih kardinala. Poznati disidentski teolog Hans Küng tvrdi da, prilikom izbora sljedećeg pape, postoji “hitna potreba za glasačkim tijelom koje će stvarno predstavljati cijelu Katoličku crkvu”. Küng vjeruje da je “papa jednostavno izgubio povjerenje velikog dijela vjernika”. Küng nastavlja: “Ne može se ignorirati činjenica da je, nakon pada staljinizma, rimokatolički sistem posljednji preostali apsolutistički sistem u zapadnom svijetu.”
Spriječiti rano starenje
“Ljudi adaptiraju kuće za djecu. Zašto ih ne bi adaptirali za starije osobe?” pita gerontolog Wilson Jacob Filho sa Sveučilišta São Paulo. Osim sigurnijih domova za starije, on predlaže da stariji vježbaju kako bi ojačali mišićni sustav i smanjili opasnost od pada. Koji su najveći neprijatelji dugovječnosti? Prema plastičnom kirurgu Rogériu Izaru Nevesu, također sa Sveučilišta São Paulo, neprijatelji su “sjedilački način života, neuravnotežena prehrana (naročito hrana bogata masnoćom), pušenje, prekomjerna upotreba alkoholnih pića, stres, pomanjkanje spavanja”. Jornal da Tarde objašnjava da ekstremni stres slabi imunološki sustav, “koji je blisko povezan s napadom različitih bolesti, a prema tome i sa starošću”. Dr. Neves dalje navodi: “Nezainteresiranost za život glavni je uzrok ranog starenja.”
Zdravstveni rizik bušenja rupa po tijelu
“Ljudi buše dijelove svog tijela koje se nije bušilo prije nekoliko godina”, kaže John Pelton, šef ekološkog zdravlja za Zdravstvene službe Calgarya u Kanadi. To uključuje obrve, usne, jezike i pupkove, prema jednom izvještaju iz The Vancouver Suna. Strahovanja da bi taj rastući modni trend mogao prenijeti AIDS i hepatitis B i C potaknula su Službe za socijalno zdravlje na Zdravstvenoj školi u Alberti da uvedu smjernice za kontroliranje bušenja rupa po tijelu. “Novi standardi konačno će pokriti cijeli raspon nereguliranih osobnih usluga, kao što su žigosanje, depilacija voskom, tetoviranje, elektroliza i senzorna deprivacija”, a prijedlog tih propisa razmotrit će službenici javnog zdravstva i predstavnici industrije, dodaje izvještaj. Što se tiče opreme za bušenje uši koja se koristi za bušenje rupa po tijelu, jedna osoba koja provodi taj postupak priznaje: “Vidjeli smo ljude koji odlaze u bolnicu zbog infekcija. To je stvarno zastrašujuće.”
Crkva u opadanju
Najveća protestantska denominacija u Kanadi, Ujedinjena crkva Kanade, “ima članstvo koje sve brže stari i opada, a njeni vođe i župljani ne slažu se oko toga što bi trebali biti njeni prioriteti”, kaže The Toronto Star. Iako se preko 3 000 000 ljudi poistovjećuje s crkvom, u župnim matičnim knjigama nalazi se samo 750 000. Većina njenih najboljih podupirača ima više od 55 godina, a djeca i unuci njenih članova ne osjećaju joj se privučenima. Crkva je upozorena da odmah mora poduzeti korake kako bi ispravila svoj pristup ili će umrijeti. Članovi crkve žele da se prioritet daje obožavanju i duhovnosti, dok crkveni vođe žele da se više pažnje pridaje socijalnim i globalnim pitanjima. Ako se crkva sruši, “to će također značiti da ono što je bilo važno Ujedinjenoj crkvi nije bilo važno Kanađanima”, upozorava Reginald Bibby, sociolog iz Alberte. “To nije bilo vrijedno njihovog vremena, novca niti pažnje.”
Nasljeđe rata
Sedam tisuća veterana savezničke invazije na Evropu, koja se odigrala prije 51 godinu, vratilo se na normandijske plaže u lipnju 1994. No sjećanja su bila preteška za stotine njih kojima se morala pružiti psihijatrijska pomoć kako bi izašli na kraj s tjeskobom koju im je donijela proslava. “Neki veterani postali su krajnje uznemireni nakon Dana D”, objasnio je dr. Graham Lucas, govoreći za Combat Stress, dobrotvornu instituciju koja pomaže bivšim vojnicima. “Oni su imali osjećaje krivice, da nisu zaslužili da budu pošteđeni kad su drugi umrli, i patili su od noćnih mora i slabog sna.” Takvi osjećaji koji su godinama potiskivani doveli su do čireva, astme i kožnih oboljenja, izvještava londonski The Sunday Times. Jedan stari vojnik, kome sjećanja još uvijek donose noćne more, ovako je to izrazio: “Možete pretjerati s tim stvarima. Ljudi koji nisu bili tamo ne mogu razumjeti kako je to izgledalo.”
Parazitska riba
Kandiru je parazitska riba koja se razmnožava u rijekama bazena Amazone. To poluprozirno stvorenje slično jegulji, dugačko oko dva i pol centimetra, obično se može pronaći u škrgama većih riba, gdje se hrani njihovom krvlju. Također može ući u ljudske otvore i kod žrtve prouzročiti upalu, krvarenje i ponekad smrt. Nedavno je u Brazilu otkrivena manja i proždrljivija verzija ove ribe, upola manje duljine. Na donjoj strani usta ima dva zuba nalik udici koji joj omogućavaju da se snažno uhvati, tako da je žrtva ne može otresti. Za “naselja pokraj rijeka, koja imaju malo medicinskih objekata ili ih uopće nemaju, to može voditi do ozbiljnih infekcija”, izvještava New Scientist.
Sveučilišta u nevolji
“Zapuštena sveučilišta u Africi nalaze se na rubu kolapsa”, izvještava johanesburški WeekendStar. Zbog pomanjkanja gotovine, postoji malo kompjutera, a u nekim slučajevima telefoni su isključeni. Jedno sveučilište ima 35 000 upisanih studenata, ali je prvobitno bilo planirano samo za 5 000. Na jednom ranije prestižnom sveučilištu u Ugandi popunjena je samo polovica profesorskih mjesta. Plaća jednog profesora u tom studentskom centru izgleda da iznosi oko 19 američkih dolara mjesečno. Neka su sveučilišta već mjesecima zatvorena zbog štrajka profesora ili studenata. Jedan kenijski profesor primijetio je: “Akademsko samouništenje u Africi ide sa zla na gore.”
Tko obavlja kućanske poslove?
“Izgleda da jednakost [između muškaraca i žena] još uvijek nije ušla u obiteljski krug”, kaže Corriere della Sera, izvještavajući o anketi o korištenju vremena u talijanskim obiteljima koju je proveo Centralni institut za statistiku. Bez obzira na to da li žena ima posao izvan kuće ili nema, još je uvijek ona ta koja mora “preuzeti teret obiteljske organizacije”, posvećujući kućanskim poslovima — ako ima djecu — prosječno 7 sati i 18 minuta, u usporedbi s 1 satom i 48 minuta koliko im posvećuje njen partner. Paradoksalno je da majke bez muževa izgleda prolaze bolje, jer uspiju svakog dana kućanskim poslovima posvetiti dva sata manje. “Majke već od nježnih godina ‘predodređuju’ svoje male curice za obavljanje kućanskih poslova”, dodaje La Repubblica.
Gubljenje bitke s tuberkulozom
U ratu protiv bolesti, bitka s tuberkulozom bila je “potpuni neuspjeh u svjetskom omjeru”, prema profesoru Jacquesu Grossetu, šefu bakteriološko-virološkog odjela bolnice La Pitié-Salpétrière u Parizu. Ako se pacijente ne liječi, stopa smrtnosti za tuberkulozu iznosi oko 50 posto. Iako dijagnoze i liječenje nisu dostupni približno polovici oboljelih od TBC-a u svijetu, profesor Grosset je istaknuo da se prava katastrofa sastoji u tome što u tehnološki razvijenim zemljama, gdje su antibiotici lako dostupni, samo polovica onih koji imaju tu bolest nastavlja sa svojim liječenjem sve dok nisu potpuno izliječeni. “Druga polovica ne provodi svoje liječenje, ili ga provodi vrlo neredovito, što prouzročuje mnogo višu stopu smrtnosti (25 posto liječenih) a stvara i vrstu bacila tuberkuloze koji je otporan na antibiotike.”
Venezuela i AIDS
Venezuela ima treću po redu najveću učestalost AIDS-a u Latinskoj Americi, iza Brazila i Meksika, kaže El Universal iz Caracasa u Venezueli. Dr. Arellano Médici procjenjuje da u zemlji ima 350 000 ljudi koji su zaraženi smrtonosnim virusom, iako će Ministarstvo zdravstva priznati samo 3 000. Činjenica da na svaku zaraženu osobu vjerojatno dolazi još stotinu onih koji su zaraženi ali nisu toga svjesni, pripisuje se, prema Médiciju, “napadnom promiskuitetu u našem društvu”. Médici ističe da bi zaražene osobe trebale živjeti moralno čistim životom, ne samo zbog opasnosti da zaraze druge nego i zbog postojanja različitih virusa AIDS-a. Zaražene osobe lako se mogu zaraziti različitim virusom, pogoršavajući tako svoj postojeći zdravstveni problem. Jedan izvor procjenjuje da će do 2000. godine u svakoj obitelji na svijetu jedan član imati AIDS.