Kakav je naš svijet danas?
JESTE li vi koji imate dovoljno godina da biste se sjećali 1945, zapazili promjene u pogledu mjerila i morala? Milijuni su prihvatili “novi moral” koji, navodno, nudi veću slobodu. No po koju cijenu?
Jedan je 70-godišnjak koji je u drugom svjetskom ratu služio u američkoj mornarici izjavio: “U 1940-ima vladalo je puno veće povjerenje i susjedi su si uzajamno pomagali. U području Kalifornije u kojem smo mi živjeli čak nismo trebali zaključavati vrata. Nije bilo uličnog kriminala i zacijelo nije bilo oružanog nasilja u školama. Od tog vremena povjerenje je praktički nestalo.” Kakva situacija danas vlada u dijelu svijeta u kome vi živite? U New York Cityu navodno polovina tinejdžera iznad 14 godina nosi oružje. U nekim se školama koristi detektore metala u nastojanju da bi se spriječilo unošenje noževa, skalpela i pištolja. U Sjedinjenim Državama godišnje zatrudni oko milijun tinejdžerki, a od njih svaka treća napravi abortus. Mlade tinejdžerke već su majke — djeca imaju djecu.
Moćni homoseksualni i lezbijski lobi tako djelotvorno popularizira svoj način života da sve više ljudi gleda kroz prste takvom načinu života te ga prihvaća. No oni su, zajedno s ostalima, platili visoku cijenu u vidu bolesti i smrti uslijed spolno prenosivih bolesti kao što je AIDS. Epidemija AIDS-a proširila se na heteroseksualno i narkomansko stanovništvo. Ona sije smrt po Africi, Evropi i Sjevernoj Americi. A kraj nije na pomolu.
U knjizi A History of Private Life stoji: “Nasilje, alkoholizam, droga: to su glavni oblici devijantnog ponašanja u švedskom društvu.” Ta se tvrdnja može odnositi i na većinu zemalja zapadnog svijeta. S padom religioznih vrijednosti pojavila se poplava moralne degradacije, čak i kod velikog dijela svećenstva.
Zloupotreba droge — nekad i danas
Davnih 1940-ih većina stanovništva zapadnog svijeta praktički nije ni znala za zloupotrebu droge. Ljudi su, doduše, znali za morfij, opijum i kokain, no samo je relativno mali krug ljudi zloupotrebljavao te droge. Nije bilo baruna droge niti dilera, onako kako ih danas znamo. Na ulicama nije bilo narkomana. A kakva je situacija 1995? Mnogi naši čitaoci znaju odgovor na temelju svog iskustva u vlastitom susjedstvu. Ubojstva povezana s drogom u mnogim svjetskim metropolama postaju stvar svakodnevice. Moćni baruni droge, koji mogu naručiti i postići likvidaciju bilo koje utjecajne osobe koja ne želi surađivati, drže u šaci političare i suce. Dokaz su toga nedavni događaji u Kolumbiji i njeni kanali droge.
Pošast narkomanije samo u Sjedinjenim Državama godišnje ubire oko 40 000 života. Tog problema zacijelo nije bilo 1945. Ne iznenađuje što je Patrick Murphy, bivši policijski komesar iz New York Citya, nakon više desetljeća vladinih nastojanja da iskorijeni narkomaniju napisao članak za Washington Post s naslovom “Rat protiv droge završen — droga je pobijedila!” On piše da “trgovina drogom (...) sada spada u najunosnije djelatnosti u [Sjedinjenim Državama], sa zaradama koje bi ove godine mogle doseći čak 150 milijardi američkih dolara”. Problem je ogroman i nerješiv. Narkomanija ima svoju rastuću klijentelu i, kao što je to slučaj kod mnogih drugih poroka, njeni su klijenti ovisnici. To je industrija koja stoji iza privrede nekoliko država.
Profesor ekonomije John K. Galbraith napisao je u svojoj knjizi The Culture of Contentment: “Preprodavanje droge, pucanje naslijepo iz vatrenog oružja, ostali zločini te dezorijentacija i raspad obitelji danas su svakodnevna pojava.” On kaže da manjinske zajednice u mnogim velikim američkim gradovima “danas predstavljaju središta terora i očaja”. On piše da “valja očekivati još veću mržnju i društvene nemire”. Zbog čega? Zbog toga što se, kaže on, bogati obogaćuju a siromašni, “niža klasa”, koji su sve brojniji, postaju siromašnijima.
Ticala međunarodnog kriminala
Danas ima sve više dokaza da skupine kriminalaca šire svoj utjecaj diljem svijeta. Organizirani je zločin, sa svojim “klanovima kriminalaca”, imao svoje kanale kojima su povezane Italija i Sjedinjene Države. No sada je UN-ov generalni sekretar Boutros Boutros-Ghali upozorio da se “organizirani zločin u međunarodnim razmjerima (...) ismijava granicama i pretvara se u univerzalnu silu”. Rekao je: “Sile mraka djeluju u Evropi, Aziji, Africi i Americi i nijedno društvo nije pošteđeno.” Također je rekao da “međunarodni kriminal (...) potkopava same temelje međunarodnog demokratskog poretka. [On] zagađuje poslovnu klimu, korumpira političke vođe i ugrožava ljudska prava.”
Karta se promijenila
Predsjednik Češke Republike Vaclav Havel rekao je u govoru održanom u Philadelphiji (SAD), kako su pad kolonijalizma i pad komunizma u istočnoj Evropi bila dva najvažnija politička događaja u drugoj polovici 20. stoljeća. Uspoređivanje političkih karata iz 1945. i 1995. odmah pokazuje prevrate koji su se odigrali na svjetskoj sceni, a naročito u Africi, Aziji i Evropi.
Usporedite političku situaciju iz tih dviju godina. U proteklih 50 godina komunizam je dostigao svoj vrhunac, tek da bi na kraju pao u većini bivših komunističkih zemalja. U tim je zemljama totalitarna vladavina bila zamijenjena nekim oblikom “demokracije”. Međutim, mnogi ljudi trpe posljedice preobražaja njihovog društva u društvo s tržišnom privredom. Nezaposlenost uzima maha, a novac je često bezvrijedan. Godine 1989. ruska je rublja vrijedila 1,61 američki dolar. Dok ovo pišemo, za jedan dolar treba vam više od 4 300 rubalja!
Časopis Modern Maturity izvijestio je da danas oko 30 milijuna Rusa živi ispod granice siromaštva. Jedna je Ruskinja rekla: “Ne možemo si priuštiti ni da umremo. Ne možemo si platiti sprovod.” Čak i jeftini sprovod košta oko 400 000 rubalja. Nepokopani leševi gomilaju se u mrtvačnicama. Valja zapaziti da istovremeno preko 36 milijuna Amerikanaca u Sjedinjenim Državama živi ispod granice siromaštva!
Will Hutton, financijski novinski izvjestitelj novina Guardian Weekly, pisao je o problemima u istočnoj Evropi. Pod naslovom “Ulazak u doba tjeskobe”, napisao je: “Pad komunizma i povlačenje Rusije na svoju najmanju veličinu koju je imala još u 18. stoljeću događaji su čije dublje značenje još uvijek teško možemo razumjeti.” Od bivšeg sovjetskog imperija nastalo je 25 novih država. On kaže da se “klicanje kojim je bio pozdravljen pad komunizma sada pretvorilo u rastuću zabrinutost zbog budućnosti. (...) Sve su veći izgledi za zapadanje u privrednu i političku anarhiju — a zapadna Evropa ne može očekivati da ostane imuna na to.”
Imajući u vidu takav pesimističan izgled, nimalo ne čudi da Hutton zaključuje svoj članak riječima: “Svijetu je kompas potrebniji od pukih apela za demokraciju i slobodno tržište — no takvog kompasa nema.” Kome se onda nacije mogu obratiti za rješenje? Sljedeći članak pružit će odgovor.
[Okvir/slika na stranici 10]
UN od 1945.
Zašto je UN, koji je nastao 1945, dosada bio nesposoban spriječiti tolike ratove? Generalni sekretar Boutros Boutros-Ghali u svom je govoru “Plan za mir” izjavio: “Ujedinjeni narodi bili su nemoćni u rješavanju mnogih kriza zbog veta — njih 279 — koliko ih je bilo upućeno Vijeću sigurnosti, a koji su bili jasni pokazatelji podjela u tom periodu [hladnog rata između kapitalističkih i komunističkih vlada].”
Radi li se o tome da UN nije pokušao održati mir među narodima? Pokušao je, ali uz visoku cijenu. “Od 1945. do 1987. godine uvedeno je trinaest operacija za održavanje mira; otad je uvedeno daljnjih 13. Do siječnja 1992. pod zastavom UN-a služilo je, kako se procjenjuje, 528 000 vojnog, policijskog i civilnog osoblja. Preko 800 njih iz 43 zemlje poginulo je služeći toj organizaciji. Ukupna cijena tih operacija do 1992. iznosila je oko 8,3 milijarde američkih dolara.”
[Zahvala]
Tenk i raketa: fotografija U.S. Army
[Okvir na stranici 11]
Televizija
Odgajatelj ili loš utjecaj?
Godine 1945. relativno je malo domova imalo televizor. Televizija je još uvijek bila u svojim prvim povojima crno-bijele slike. Danas je televizor kradljivac kome se gleda kroz prste i nametljivac u gotovo svakom domu u razvijenom svijetu te u svakom selu u zemljama u razvoju. Premda je neki manji dio programa poučan i izgrađujuć, većina programa je degradirajuća u pogledu moralnih vrijednosti i zadovoljava najniži prosječni ukus publike. Uzevši u obzir popularnost videofilmova, eksploatacija pornografije i filmovi koji su zabranjeni za maloljetnike predstavljaju još jedan čavao u lijesu dobrog ukusa i zdravog morala.
[Slika na stranici 9]
Od 1945. ratovi, poput onog u Vijetnamu, stajali su više od 20 milijuna života
[Zahvala na stranici 8]
Patrick Frilet/Sipa Press
[Zahvala na stranici 8]
Luc Delahaye/Sipa Press