Usvajanje — kako se ja u to uklapam?

NIJE ni potrebno govoriti da se problemi mogu pojaviti ako se roditelji koji usvoje dijete razvedu ili ako jedan od supružnika umre. No upravo je usvojeno dijete to koje bi moglo osjećati veći pritisak. Zašto?

Većina nas zna tko su naši biološki roditelji. Čak i ako ih izgubimo rano u životu, imamo sjećanja ili po svoj prilici neke fotografije, kako bismo popunili prazninu. No što je s bebom koju se ubrzo nakon što se rodi da na usvajanje? Društvo za usvajanje djece zadržava pojedinosti o majci, no informacija često ne biva dostupna sve dok dijete ne postane punoljetno. U drugim slučajevima, majka upiše vlastito ime u rodni list ali ispusti očevo. Neke su bebe nahočad — koja bivaju pronađena nakon što ih njihovi nepoznati roditelji napuste. U svim ovim situacijama djeci nedostaju korijeni — možda se osjećaju kao da su odrezana od svog zaleđa ili porijekla.

Koliko je postojano?

Drveću je potreban dobar sustav korijenja kako bi čvrsto stajalo. Nova mladica nakalemljena na razvijeno stablo možda će dobro napredovati, ali može i uvenuti i ne dati ploda. Slično tome, iako roditelji koji usvoje dijete možda pokažu svu moguću pažnju i privrženost punu ljubavi, neka se djeca nikad ne oporave od šoka odsjecanja od svojih pravih korijena.

Razmotrite Katein slučaj.a Rođena od roditelja iz Zapadne Indije, bebu Kate usvojio je bračni par bijelaca koji je bio pun ljubavi i brige, no ona se nije mogla uspješno uhvatiti ukoštac sa svojom novom sredinom. U dobi od 16 godina, napustila je dom i više se nikada nije vratila. Gorčina je s vremenom prerasla u nerazumnu mržnju. “Zašto me moja majka prepustila tebi?” uporno je pitala. Nažalost, ova obitelj nije mogla premostiti taj jaz.

Mervyn je prilikom rođenja bio predan na brigu mjesnim vlastima a potom roditeljima hraniteljima. S devet mjeseci bio je usvojen. Njegovo u početku neizvjesno porijeklo, zajedno s gorućom srdžbom zbog toga što je bio miješane rase, razvilo se u buntovnički stav koji mu je donosio mnogo problema a i duboku tugu roditeljima koji su ga usvojili, koji su tako puno učinili za njega. “Ako bi me itko pitao za savjet u vezi s usvajanjem”, rekla je njegova majka, “sada bih rekla: ‘Dvaput razmisli o tome.’”

Nasuprot tome, razmotrite iskustvo Roberta i Sylvie. Imali su jednog sina i nisu više mogli imati djece. “Jeste li razmišljali o djetetu druge nacionalnosti?” pitali su ih. Uskoro je došlo do toga da su usvojili Mak-Chai, devetomjesečnu djevojčicu iz Hong Konga. “Često se pitam zašto sam bila ostavljena”, kaže Mak-Chai, “te imam li još braće ili sestara. Ali vjerujem da sam ja prisnija sa svojom mamom i tatom koji su me usvojili nego mnoga djeca sa svojim pravim roditeljima. Kad bih znala tko su moji biološki roditelji, to mi ne bi mnogo značilo, osim što bih možda neke svoje osobine malko bolje razumjela.” Da li njeni roditelji koji su je usvojili preporučuju usvajanje? “Da”, kažu oni, “budući da mi u pogledu toga imamo izvanredno iskustvo!”

Razlozi za oprez

Graham i Ruth usvojili su dvoje djece dok su još bila bebe, i to djevojčicu i dječaka, kako bi se uklopili s njihovim vlastitim sinom i kćeri. Sve četvero djece odraslo je kao jedna ujedinjena obitelj u sretnom ambijentu. “Sva su naša djeca već odavno napustila dom i otišla svojim putem. S njima redovito kontaktiramo i sve ih volimo”, kaže Ruth. No nažalost, oba usvojena djeteta imala su ozbiljnih problema. Zašto?

“Naš nam je liječnik rekao da je za dijete najvažnija sredina”, kaže Graham, koji sad smatra da su naslijeđene karakterne crte jedan od važnih faktora. On dodaje: “A što je i sa zdravljem majke dok je nosila bebu? Sada znamo da droge, piće i duhan mogu štetno utjecati na nerođeno dijete. Preporučujem da se netko prije nego što se upusti u usvajanje, detaljno informira o oba roditelja te čak i o djedovima i bakama, ako je to ikako moguće.”

Peterova se majka preudala, a Peter je trpio fizičko i mentalno zlostavljanje od svog očuha. U dobi od tri godine, dan je na usvajanje. “Istog trenutka kad sam izašao iz sudnice odbacio sam roditelje koji su me usvojili”, rekao je Peter. Dodao je: “Uništavao sam sve što mi je dolazilo pod ruku. A kad sam pak spavao imao sam užasne noćne more. Sad kad pogledam unazad, uviđam kako sam silno bio uznemiren. Kad su se i moji roditelji koji su me usvojili razveli, došlo je do još gorih stvari — droge, krađa, vandalizam i svakodnevne orgije.

U dobi od 27 godina nisam više imao razloga da nastavim živjeti i ozbiljno sam razmišljao o samoubojstvu. Onda mi je jednog dana neka nepoznata osoba uručila traktat temeljen na Bibliji koji je tvrdio da će ova Zemlja uskoro postati raj. Poruka mi se svidjela. Zvučala je istinito. Počeo sam čitati i proučavati Bibliju te poduzimati promjene u svom životu i karakteru, ali sam se uvijek iznova vraćao svojim starim putevima. Sada, nakon mnogo ohrabrenja i korisnog kršćanskog druženja, osjećam se sretnije i sigurnije kad služim Bogu nego što sam prije nekoliko godina mogao i zamisliti. Također sam uspio obnoviti srdačne odnose sa svojom majkom, što je oduševljavajuće.”

Suočavanje sa stvarnošću

Kad se radi o usvajanju, u pitanju su snažne emocije. Ekstremna ljubav i zahvalnost miješaju se s gorčinom i nezahvalnošću. Edgar Wallace, naprimjer, nikad nije oprostio svojoj majci što ga je napustila, i to je bio njegov način ocjene njenih postupaka. Ona ga je u svojoj zadnjoj godini života otišla posjetiti, nerado tražeći neku financijsku pomoć, ali ju je Edgar, iako je u to vrijeme bio imućan, grubo otjerao. Ubrzo nakon toga, kad je saznao da bi mu majka bila pokopana na groblju za sirotinju da nije bilo dobrih prijatelja koji su platili njen pogreb, duboko je zažalio zbog svog bezosjećajnog postupanja.

Ljudi koji razmišljaju o tome da nekoga usvoje moraju biti spremni da se realno suoče s problemima i izazovima koji bi se mogli pojaviti. Djeca nisu uvijek zahvalna za ono što njihovi roditelji — bilo usvojitelji bilo biološki — čine za njih, čak ako im pruže i najbolje okolnosti. Ustvari, Biblija govori o pojedincima koji žive u našem vremenu kao o ljudima koji su “bez prirodne naklonosti” te koji su “nezahvalni” i “nelojalni” (2. Timoteju 3:1-5, NW).

S druge strane, otvoriti svoj dom — i svoje srce — djetetu koje treba roditelje može biti pozitivno, obogaćujuće iskustvo. Cathy je, naprimjer, svojim roditeljima koji su je usvojili duboko zahvalna što su joj pružili kršćanski dom i brinuli se za njene fizičke i duhovne potrebe. (Pogledajte okvir “Za nas je to bio uspjeh”, 8. stranica.)

Kada opisuju ono što osjećaju prema svojim usvojenim sinovima i kćerima, roditelji takve djece s pravom bi mogli dozvati u misli riječi psalmista: “Djeca su dar od Gospodina; ona su pravi blagoslov” (Psalam 127:3, Today’s English Version).

[Bilješka]