Ce-ce muha — afričko prokletstvo?

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIGERIJE

BILI SMO se nedavno doselili u ruralno područje zapadne Afrike. Okruživala nas je tropska šuma. Jednog poslijepodneva moja je supruga otvorila ugrađeni ormar i povikala: “Obad je unutra!”

Muha je izletjela iz ormara i odletjela u kupaonicu. Zgrabio sam bocu insekticida i krenuo za njom, zatvarajući vrata za sobom. Od muhe ni traga. A onda je odjednom nasrnula na moje lice. Napada me! Mlatarajući rukama, bezuspješno sam je pokušavao oboriti. Jurnula je prema prozoru. Zaštitna mreža zapriječila joj se u bijegu. Muha je sletjela na nju.

Naciljao sam i muhu zasuo insekticidom. Obično bi direktan pogodak poput ovog odmah ubio gotovo svakog insekta. Ali ne i ovu muhu. Ona je odletjela i nastavila zujati po kupaonici.

Ovo stvorenje je žilavo! Bio sam uvjeren da će insekticid učiniti svoje i da će muha uskoro pasti na pod. Ali nije pala. Sljedeći put kad je sletjela, poprskao sam je drugi put. Ponovo je odletjela.

Kakva je ovo supermuha? Nakon još dva izravna pogotka napokon je uginula.

Stavio sam naočale i pomno ispitao stvorenje. Bilo je veće od kućne muhe, ali ne tako veliko kao obad. Krila su mu bila prekrižena na leđima, dajući mu aerodinamičniji izgled od obične muhe. Dugačko rilce poput igle pružalo se iz regije njegovih usta.

Viknuo sam svojoj supruzi: “Nije to obad. To je ce-ce muha.”

Ovaj mi je okršaj snažno predočio poteškoće u pokušaju da se iskorijeni muha sa svog afričkog posjeda od 11,7 milijuna kvadratnih kilometara, područja koje je veće od Sjedinjenih Država. Zašto je ljudi žele iskorijeniti? Terete je tri optužbe. Optužba broj jedan:

Hrani se krvlju

Postoje 22 različite vrste ce-ce muha. Sve žive u subsaharskoj Africi. Sve, i mužjaci i ženke, pohlepno se hrane krvlju kralježnjaka, a jednim ubodom posišu čak tri puta veću količinu krvi od vlastite težine.

Obilno se goste krvlju velikog broja životinja koje pasu — i afričkih autohtonih životinja i onih koje to nisu. Grizu i ljude. Njihov ugriz duboki je ubod na temelju kojeg može sisati krv te koji je oštar i bolan. Istovremeno i svrbi i boli. Prouzročuje oteklinu.

Ce-ce muhe vješte su u svom poslu. Ne troše vrijeme zujeći oko vaše glave. Mogu nasrnuti na nekog poput metka te nekako zakočiti i sletjeti na lice tako nježno da ih se ne osjeti. Mogu biti poput lopova; ponekad i ne znate da su vam ukrale nešto krvi sve dok ne nestanu — kad sve što vam preostaje da učinite jest da ustanovite štetu.

Obično idu na otkrivene dijelove tijela. (Izgleda da im se sviđa moj potiljak!) Ponekad, međutim, odluče upuzati u nogavicu od hlača ili u rukav košulje prije nego što načnu krvnu žilu. Ili ako odluče, mogu gristi i kroz odjeću — to nije problem za kukca koji može probušiti čak i tvrdu kožu nosoroga.

Ljudi optužuju ce-ce muhu da je ne samo mudra već i lukava. Jednom kad sam jednu pokušao ubiti insekticidom, ona je odletjela u moj ugrađeni ormar i sakrila se u mojim kupaćim gaćama. Kad sam ih dva dana kasnije obukao dvaput me je ugrizla! Drugom se prilikom ce-ce muha sakrila u torbicu moje supruge. Ona je ponijela torbicu u ured i kad je posegnula rukom u nju, muha ju je ugrizla za ruku. Potom je letjela po sobi, unoseći zbrku među radnike u uredu. Svi su prestali raditi kako bi je pokušali zgnječiti.

Dakle prva optužba protiv ce-ce muhe jest ta da je krvopija koja ima bolan ugriz. Optužba broj dva:

Ubija životinje

Neke vrste ce-ce muha prenose bolest koju uzrokuju sićušni paraziti zvani tripanosomi. Kad ce-ce muha siše krv životinje koja ima bolest, guta krv koja sadrži parazite. Oni se razviju i razmnože unutar muhe. Kad muha ugrize drugu životinju, paraziti prijeđu iz muhe u krvotok životinje.

Bolest se naziva tripanosomijaza. Oblik koji se pojavljuje kod životinja zove se nagana. Nagana paraziti bujaju u krvotoku mnogih afričkih autohtonih životinja, posebice antilope, afričkog bivola, bradavičastih svinja, crvenih riječnih svinja, malih afričkih antilopa i močvarne antilope. Paraziti ne ubijaju ove životinje.

No paraziti desetkuju domaće životinje koje ne potječu iz Afrike — deve, pse, magarce, koze, konje, mazge, volove, svinje i ovce. Prema časopisu National Geographic, nagana ubija tri milijuna grla stoke svake godine.

Stočari, poput plemena Masai iz istočne Afrike, naučili su kako izbjegavati područja koja najviše obiluju ce-ce muhama, ali suša i pomanjkanje pašnjaka ponekad to čine nemogućim. Tijekom nedavne suše, četiri obitelji koje su svojih 600 grla stoke držale zajedno, svakog su dana zbog muhe gubile jednu životinju. Lesalon, stariji član između njih, rekao je sljedeće: “Mi Masai hrabri smo ljudi. Kopljem probadamo lava i suočavamo se s bivolom koji juriša na nas. Batinom ubijamo crnu mambu i suprotstavljamo se gnjevnom slonu. Ali što kad je orkimbai [ce-ce muha] u pitanju? Bespomoćni smo.”

Postoje lijekovi kojima se može izliječiti nagana, ali neke vlade dozvoljavaju da se upotrebljavaju samo pod nadzorom veterinara. Za to postoji dobar razlog, budući da djelomične doze ne samo da su pogubne za životinju već i proizvode parazite koji su otporni na lijekove. Stočaru koji se nalazi u divljini može biti teško na vrijeme pronaći veterinara kako bi liječio svoje životinje koje su na putu da uginu.

Dvije optužbe protiv ce-ce muhe nepobitne su činjenice — hrani se krvlju i širi bolest koja usmrćuje životinje. No postoji još nešto. Optužba broj tri:

Ubija ljude

Nagana tripanosom ne napada ljude. No ce-ce muha prenosi jedan drugi oblik tripanosoma s čovjeka na čovjeka. Ovaj oblik tripanosomijaze naziva se bolest spavanja. Nemojte misliti da osoba koja ima bolest spavanja samo mnogo spava. Bolest ne predstavlja blaženo spavanje. Počinje malaksalošću, umorom i blagom groznicom. Nakon toga dolazi do dugotrajne pospanosti, jake groznice, bolova u zglobovima, otečenosti tkiva i povećanja jetre i slezene. U završnom stadiju, kad parazit prodre u središnji živčani sustav, pacijent doživljava psihičke poremećaje, napadaje, komu i smrt.

Početkom ovog stoljeća, provale bolesti spavanja poharale su afrički kontinent. Između 1902. i 1905, bolest je usmrtila oko 30 000 ljudi u blizini Viktorijinog jezera. U desetljećima koja su slijedila, bolest se proširila na Kamerun, Ganu i Nigeriju. U mnogim je selima trećina ljudi bila zaražena, što je zahtijevalo evakuaciju ljudi u velikim razmjerima iz mnogih riječnih dolina. Ambulantni timovi liječili su stotine tisuća ljudi. Tek je krajem 1930-ih epidemija splasnula i nestala.

Danas bolest svake godine pogađa nekih 25 000 ljudi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, preko 50 milijuna ljudi u 36 subsaharskih zemalja u opasnosti je da dobije bolest. Bolest spavanja smrtonosna je ako se ne liječi, ali postoje lijekovi kojima se može izliječiti. Nedavno je napravljen novi lijek za liječenje ove bolesti nazvan eflornitin — prvi takav lijek u 40 godina.

Ljudi su dugo vodili rat protiv ce-ce muhe i bolesti koju ona prenosi. Godine 1907, Winston Churchill pisao je o kampanji kojom se trebalo istrijebiti ce-ce muhu: “Gusta se mreža nemilosrdno plete oko nje.” Gledajući unazad, očito je da je Churchillova ‘gusta mreža’ imala u sebi velike rupe. Knjiga Foundations of Parasitology navodi: “Dosadašnjih 80 godina iskorjenjivanja ce-ce muhe imalo je malo utjecaja na njeno širenje.”

Riječ u obranu

Američki književnik Ogden Nash napisao je sljedeće: “Bog u Svojoj mudrosti stvorio je muhu a potom nam zaboravio reći njenu svrhu.” Iako je točno da je Jehova Bog Stvoritelj svih stvari, nije ni u kom slučaju točno da je zaboravljiv. On dozvoljava da mnoge stvari otkrijemo sami. Što je onda s ce-ce muhom? Ima li se što reći u obranu ovog očitog podlaca?

Možda najsnažnija obrana dosada jest da njena uloga u uništavanju stoke djeluje u smjeru zaštite živućih afričkih autohtonih divljih životinja. Ogromna područja Afrike slična su pašnjacima na zapadu Sjedinjenih Država — sama zemlja može prehranjivati domaću stoku. Ali zahvaljujući ce-ce muhi, domaće životinje ugibaju od tripanosoma koji ne ubija autohtone životinje koje se hrane pašom.

Mnogi su uvjereni da bi bez ce-ce muhe, velik broj živućih divljih životinja Afrike već odavno bio zamijenjen krdima stoke. “Ja populariziram ce-ce muhu”, rekao je Willie van Niekerk, vodič u rezervatu divljih životinja u Botswani. “Uklonite ce-ce muhu i stoka će navaliti a stoka je pljačkaš Afrike, temeljito uništava kontinent i pretvara ga u jednu veliku pustoš.” Dodao je: “Muha mora ostati.”

Svi se, naravno, ne slažu s tim. Ovo obrazloženje malo je uvjerljivo za čovjeka koji gleda kako mu djeca ili pak stoka pate od tripanosomijaze. Nije uvjerljivo niti za one koji prigovaraju da je Africi potrebno više stoke kako bi se prehranila.

No unatoč svemu, nedvojbeno je da postoji još mnogo toga za otkriti o ulozi koju ce-ce muha igra u prirodi. Iako djeluje da je terete uvjerljive optužbe, možda je još prerano da se donese presuda.

Kad već govorimo o muhama, jedna mi je upravo uletjela u sobu. Ispričajte me dok se uvjerim da se ne radi o ce-ce muhi.

[Zahvala na stranici 11]

Ce-ce muha: ©Martin Dohrn, The National Audubon Society Collection/PR