U potrazi za prihvatljivim rješenjima

MOTORNA VOZILA nisu jedina koja zagađuju. Privatna domaćinstva, industrijska postrojenja i elektrane također moraju snositi odgovornost za to. Ipak, dio koji motorna vozila igraju u kreiranju globalne zagađenosti vrlo je velik.

Ustvari, knjiga 5000 Days to Save the Planet usuđuje se izjaviti: “Da se cjelokupna cijena morala uzeti u obzir — pogotovo cijena koju plaća naša klima zbog ispuštanja ugljičnog dioksida — automobili se vjerojatno nikada ne bi izrađivali.” Ona unatoč tomu priznaje: “No to je mogućnost o kojoj ni proizvođači automobila ni cestogradnja, ni državne agencije a uistinu ni ljudi općenito, čiji životi sve više ovise o vlastitom prijevozu, nisu spremni ozbiljno razmišljati.”

Ne bi li tehnologija koja je čovjeka poslala na Mjesec trebala biti u stanju proizvesti automobil koji ne zagađuje okoliš? Učiniti to nije nikada tako lako kao to reći, zato sve dok se ne svladaju prepreke koje proizvodnji automobila koji ne zagađuje okoliš stoje na putu, potraga za drugim prihvatljivim rješenjima se nastavlja.

Reduciranje polutanata

U 1960-ima Sjedinjene Države donijele su zakon kojim se zahtijeva instaliranje regulatora na motorna vozila kako bi se ograničilo ispuštanje polutanata. Otad su i druge zemlje i vlade isto učinile.

Katalizatori koji zahtijevaju korištenje bezolovnog benzina sada imaju široku primjenu u profiltriravanju štetnih polutanata. Između 1976. i 1980, nakon što su vozači uvelike počeli koristiti bezolovni benzin, razina olova u krvi Amerikanaca opala je za jednu trećinu. I dobro da je opala, budući da prekomjerna količina olova može štetno djelovati na živčani sustav i kočiti sposobnost učenja. Međutim, dok u mnogim zemljama razvijenog dijela svijeta dolazi do opadanja razine olova, dotle se to nažalost ne može reći i za manje razvijene zemlje.

Uspjeh katalizatora razveseljava, ali njihova upotreba i dalje ostaje kontroverzna. Zbog smanjenja efektivnosti koje je došlo kao posljedica izbacivanja olova, promijenila se smjesa ugljikovodika u benzinu. To je pak imalo za posljedicu povećano ispuštanje drugih karcinogena, kao što su benzen i toluen, čije ispuštene količine katalizatori ne reduciraju.

Osim toga, katalizatori zahtijevaju upotrebu platine. Prema profesoru Iainu Thorntonu, s Imperial Collegea u Britaniji, jedna od njihovih nuspojava jest porast količine platine deponirane u prašini uz ceste. Upozorio je na mogućnost “da topivi oblici platine uđu u hranidbeni lanac”.

Unatoč bilo kakvom uspjehu koji su “katalizatori postigli u Sjevernoj Americi, Japanu, Južnoj Koreji i nekoliko evropskih zemalja”, knjiga 5000 Days to Save the Planet realistično priznaje da je “ogroman rast broja automobila širom svijeta potpuno izbrisao koristi koje se postižu za kvalitetu zraka”.

Usporavanje

Još jedna metoda smanjivanja ispušnih plinova automobila jest sporija vožnja. No neke su države u Sjedinjenim Državama nedavno povećale dozvoljene brzine. U Njemačkoj je nametanje ograničenja nepopularno. Naravno da se proizvođači automobila, kojima je jaka strana to što mogu izraditi snažne motore koji lako omogućuju putne brzine koje prelaze 150 kilometara na sat, suprotstavljaju tome, kao i velik broj vozača. Međutim, čini se sada da su Nijemci sve više spremni prihvatiti ograničenja brzine vožnje ne samo iz ekoloških već i iz sigurnosnih razloga.

U nekim se zemljama od vozača zahtijeva da uspore kada zagađenost dostigne neprihvatljive razine — ili da možda u potpunosti prestanu voziti. Anketa iz 1995. otkrila je da bi se 80 posto Nijemaca složilo s uvođenjem ograničenja brzine ako bi koncentracije ozona postale previsoke. Brojni gradovi po cijelom svijetu, uključujući i Atenu i Rim, već su poduzeli korake prema ograničavanju vožnje pod određenim okolnostima. I drugi razmišljaju da to učine.

Korištenje bicikala

Kako bi smanjili promet, neki su gradovi uveli niže cijene za vožnju autobusom. Drugi osiguravaju besplatan prijevoz autobusom za vozače koji plaćaju neznatnu pristojbu za parkiranje svojih automobila na dostupna parkirališta. Drugi gradovi imaju prometne trake koje su rezervirane samo za autobuse i taksije kako bi unaprijedili ove vrste prijevoza.

Nov način suzbijanja problema nedavno je zabilježio The European: “Nadahnuti kampanjom koja se vodila krajem 1960-ih u Nizozemskoj, domišljati Danci napravili su plan da smanje zagađenost zraka i zakrčenost prometa tako što će nagovoriti ljude da koriste dva kotača umjesto četiri.” Bicikle se smješta na različite lokacije širom ulica Kopenhagena. Ubacivanjem kovanice u napravu oslobađa se bicikl za upotrebu.

Polog se može povratiti kad se bicikl kasnije vrati na prikladnu lokaciju. Vrijeme će pokazati da li je ova zamisao praktična i da li će postati popularna.

Kako bi potaknuli na upotrebu bicikala umjesto automobilâ, neki njemački gradovi dozvoljavaju biciklistima da se u jednosmjernim ulicama voze u pogrešnom smjeru! Budući da je trećina svih putovanja po gradu i više od trećine svih onih u ruralnim područjima kraće od tri kilometra, mnogi bi građani lako mogli većinu njih obaviti ili pješke ili biciklom. To bi pomoglo u smanjivanju zagađivanja, a vozači bi se istovremeno više kretali, što im je i potrebno.

Redizajniranje

Rad na dizajniranju automobila koji ne zagađuje okoliš i dalje se nastavlja. Proizvedeni su električni automobili koji rade na baterije, ali su u pogledu brzine i duljine vožnje ograničeni. Isti je slučaj i s automobilima na solarnu energiju.

Druga mogućnost koja se istražuje jest korištenje vodika kao goriva. Vodik izgara gotovo bez otpuštanja polutanata, ali mu je cijena previsoka.

Uviđajući potrebu za izumom novog automobila, američki je predsjednik Clinton 1993. najavio da će vlada i američka automobilska industrija surađivati u dizajniranju automobila budućnosti. On je rekao sljedeće: “Pokušat ćemo pokrenuti tehnološku avanturu koja će biti ambicioznija od bilo koje avanture koju je naša nacija ikad poduzela.” Da li će biti moguće “kreirati savršeno efikasno i ekološki prihvatljivo vozilo za 21. stoljeće” o kojem je on govorio, ostaje da se vidi. Svrha tih planova je da se za deset godina proizvede prototip — ali uz ogromne troškove.

Neki proizvođači automobila rade na modelima koji rade na kombinaciji benzina i električne energije. U Njemačkoj je već dostupan — ali uz visoku cijenu — električni sportski automobil koji brzinu od 100 kilometara na sat dostigne za devet sekundi od trenutka kretanja, napredujući do maksimalne brzine od 180 kilometara na sat. No nakon 200 kilometara, nestane mu energije pa je prisiljen na najmanje tri sata stati dok mu se baterije ponovo ne napune. Istraživanje se nastavlja i očekuje se daljnji napredak.

Samo dio problema

Kako se riješiti otrovnih ispušnih plinova samo je dio problema. Automobili također uzrokuju zagađenost bukom, nešto što je svakome tko živi uz prometnu cestu dobro poznato. Budući da neprestana prometna buka može ozbiljno naškoditi zdravlju, time je i to sastavni dio problema koji zahtijeva rješenje.

Ljubitelji prirode također će istaknuti da su mnoga područja prirodnih ljepota narušena kilometrima ružnih autocesta, zajedno s neprivlačnim poslovnim lokacijama i velikim plakatima koji možda stoje uz rubove autocesta. Ali kako broj automobila raste, tako raste i potreba za sve više cesta.

Neki automobili, nakon što su godinama zagađivali okoliš u službi svojih vlasnika, nastavljaju svoj život zagađivača čak i “poslije smrti”. Ostavljene krntije, koje služe jedino kao trn u oku, postale su tako velik problem da se u nekim mjestima morao donijeti zakon kako bi se spriječilo njihovo nedozvoljeno gomilanje u prirodi. Hoće li se ikada izraditi idealni automobil, koji će biti od materijala koji se može lako reciklirati? Takvog vozila nema na vidiku.

“Većina Nijemaca jako je zabrinuta za okoliš”, zapažaju nedavne novine i nastavljaju, “no malo njih dosljedno tome postupa.” Jedan je vladin službenik rekao sljedeće: “Nitko o sebi ne razmišlja kao o krivcu, niti tko želi biti smatran odgovornim.” Da, teško je riješiti probleme u svijetu koji karakteriziraju ljudi koji su “ljubitelji sebe samih” i koji su “nepristupačni bilo kakvom dogovoru” (2. Timoteju 3:1-3, NW).

Potraga za prihvatljivim rješenjima ipak se nastavlja. Može li se uopće pronaći idealno rješenje za zagađivanje i automobile?

[Slika na stranici 7]

Može li se zagađivanje smanjiti ako upotrebljavamo javni prijevoz, zajednički se vozimo u automobilu ili ako vozimo bicikl?