INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • g96 8. 6. str. 28–29
  • Pogled u svijet

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Pogled u svijet
  • Probudite se! – 1996
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • Nasilje tone još dublje
  • Dodatno opterećenje žena poslom
  • Religija u “cyberspaceu”
  • Jako velik, jako smrdljiv cvijet
  • Talijanski Lourdes?
  • Brazilski “sveti rat”
  • Ubojstva uzimanjem zakona u svoje ruke
  • Problemi s adolescentnim kondorima
  • Misteriozna teorija o tunelu
  • Najduži cestovni tunel na svijetu
    Probudite se! – 2002
  • Znate li?
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2009)
  • Orijaš među cvjetovima
    Probudite se! – 2012
  • Bitka za tunel
    Probudite se! – 1994
Više
Probudite se! – 1996
g96 8. 6. str. 28–29

Pogled u svijet

Nasilje tone još dublje

Za one koji smatraju da sportske manifestacije poput boksačkih mečeva ili turnira u borilačkim vještinama nisu dovoljno nasilne, pokrovitelji iz Sjedinjenih Država izmislili su novu alternativu nazvanu “borba do kraja”. Prema izvještaju The New York Timesa, koncepcija je jednostavna: “Dva muškarca mlate jedan drugoga sve dok se jedan ne preda ili dok ne padne u nesvijest.” Ne nose rukavice kojima bi ublažili udarce; ne postoje runde niti predasi; uz zabranu grizenja ili kopanja očiju, ima samo nekoliko pravila. Protivnici se koriste tehnikama boksa, džuda, karatea, rvanja ili uličnih tučnjava — što često ima veoma krvave posljedice. Natjecanja se održavaju pred mnoštvima entuzijasta koji urnebesno navijaju, i koji plaćaju karte čak 200 dolara; borbe su također popularne na kablovskoj televiziji i na videokasetama za iznajmljivanje. Međutim, mnoge su savezne države već zabranile te manifestacije.

Dodatno opterećenje žena poslom

Sudjeluju li muškarci i žene podjednako u obavljanju kućanskih poslova? Ne sudjeluju, kaže anketa koju je napravio Njemački državni ured za statistike. Ekonomisti Norbert Schwarz i Dieter Schäfer zamolili su 7 200 obitelji da analiziraju i bilježe koliko vremena provode u obavljanju kućanskih poslova. Anketa je obuhvaćala poslove kao što su pranje suđa, kupovina, briga za bolesne rođake i petljanje oko automobila. “Bez obzira na to jesu li zaposlene ili nezaposlene, žene provode otprilike dvostruko više vremena u obavljanju neplaćenog posla nego muškarci”, izvještava Süddeutsche Zeitung.

Religija u “cyberspaceu”

Oni koji pomoću kompjutera istražuju “cyberspace”, mreže međusobno povezanih kompjuterskih baza podataka, danas imaju na na raspolaganju više religioznih opcija. The World Wide Web sada ima informator o Mariji, u kome znatiželjni mogu pronaći odgovore na deset najčešćih pitanja o Djevici Mariji, kao naprimjer zašto se uvijek prikazuje odjevena u svjetloplavo. Amiši, koji odbacuju tehnologiju kao što je električna energija, zastupljeni su rubrikom nazvanom Pitaj Amiša. Dostavi im se ispis pitanja, oni rukom napišu odgovore, a odgovori se daju putem kompjutera — preko posrednika. The Christian Century piše da sada na Internetu postoji “mjesto” nazvano Ispovjedaonica, gdje kompjuterski svećenik pita: “Što želiš ispovjediti?” Nakon toga se pojavi odgovor s više mogućnosti. “Počinio sam sljedeći grijeh: (ubojstvo) (preljub) (lijenost) (požuda) (pohlepa) (prevara) (proždrljivost) (ponos) (gnjev) (lakomost) (pobrkani prioriteti).”

Jako velik, jako smrdljiv cvijet

Najveći cvijet na svijetu uistinu je neobična kreacija. Ime mu je raflezija i velik je otprilike kao autobusna guma, a dok procvate potrebno mu je toliko vremena koliko čovjek raste od zametka do rođenja. A veličina ovog cvijeta nije jedini razlog zbog kojeg bi bio neprikladan za buket. On zaudara. Raflezija smrdi poput pokvarenog mesa da bi privukla muhe koje su joj potrebne za oprašivanje. U prošlosti su malezijski seljaci, koji žive u tropskim kišnim šumama u kojima ona raste, prozvali rafleziju đavoljom zdjelom te su je znali raskomadati čim bi je ugledali. Međutim, prema South China Morning Postu, malezijski je državni park Kinabalu poduzeo mjere za zaštitu tog rijetkog cvijeta kako bi ga znanstvenici mogli podrobnije proučiti. Tamošnji seljaci sada zarađuju dodatni novac vodeći turiste u šumu da bi fotografirali raflezije. Većina njih zacijelo stoji na sigurnoj razdaljini.

Talijanski Lourdes?

U talijanskom gradu Civitavecchiji kipu Madone nedavno su, navodno, potekle krvave suze, što je imalo za posljedicu dolazak desetaka tisuća znatiželjnih promatrača i hodočasnika. Iz tog je razloga gradonačelnik Pietro Tidei, koji sebe smatra nevjernikom, otputovao u Francusku s jednim katoličkim prelatom. Posjetili su čuveni gradić Lourdes, poznat po svom katoličkom svetištu u kojem se navodno događaju “čuda”. Posjeta nije bila hodočasničke naravi. Naprotiv, njena je svrha bila proučavanje lurdskog “ekonomskog čuda”, očito s namjerom da se prikupe ideje o tome kako organizirati i lansirati Civitavecchiju kao sličnu profitabilnu Meku za turiste i hodočasnike.

Brazilski “sveti rat”

U Brazilu je jedan pentekostalni pastor nedavno pokrenuo nešto što je nacionalna štampa nazvala sveti rat. U programu nacionalne televizije pastor Sergio von Helde osudio je obožavanje likova kod Katoličke crkve. Da bi ilustrirao svoje gledište, pokazao je keramički kip Naše Gospe aparecidske, crne verzije Djevice Marije koja služi kao sveta zaštitnica 110 000 000 brazilskih katolika. Von Helde je nazvao kip “odvratnom, sramotnom lutkom”, te ju je više puta išamarao i izudarao. Na tisuće katolika protestiralo je noseći ulicama likove te svete zaštitnice. Mnoštva ljudi koji su vikali i bacali kamenje okružila su neke hramove Von Heldeove pentekostalne sekte, nazvane Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg. Von Helde, koji je u međuvremenu razriješen dužnosti poglavara ove crkve, optužuje medije za učestalo emitiranje filmskog zapisa tog njegovog napada. “TV Globo [najveća nacionalna televizijska mreža] pretvorila me u monstruma”, tvrdi pastor.

Ubojstva uzimanjem zakona u svoje ruke

U Južnoafričkoj Republici razjarena je svjetina odvela od kuće grupu ljudi za koje se sumnja da su motorizirani pljačkaši, premlatila ih do smrti i polila bojom. Novine Saturday Star komentirale su da porast broja takvih incidenata označava “simptom društva koje je izgubilo vjeru u svoju policiju te koje je i opsjednuto zločinom i histerizira zbog njega”. Mada ne opravdavaju takvo ponašanje, kriminolozi smatraju znakovitim čin bojanja žrtava nakon što su bile ubijene. To je trebalo biti upozorenje ostalim potencijalnim kriminalcima. Jedan je kriminolog prokomentirao: “Sve ukazuje na to da je situacija potpuno izmakla kontroli i da je građanstvo izgubilo sposobnost mirenja s predodžbom da se nalaze pod opsadom kriminalaca.”

Problemi s adolescentnim kondorima

Kalifornijski kondor — ogromna ptica koja se hrani strvinama i koja je u ovom stoljeću gotovo istrijebljena — postavlja posebne izazove borcima za zaštitu prirode koji kondore uzgojene u kavezima nastoje pustiti na slobodu. Ptice koje su u adolescentnoj dobi puštene na slobodu prolaze “kroz svoje istraživačko, mladalačko, znatiželjno razdoblje”, kaže jedna žena-borac za zaštitu prirode citirana u New Scientistu. To što se ne boje ljudi niti električnih vodova nekolicinu je koštalo bilo života bilo slobode. Stoga su borci za zaštitu prirode izmislili nove taktike odgajanja mladih kondora. Služe se blagim elektrošokovima kako bi naučili ptice da se klone električnih vodova. Da bi ih naučili osjećati odbojnost prema ljudima, klone im se s vidika, s iznimkom kada nekoliko ljudi iznenada nahrupi na pticu, uhvati je i drži je polegnutu na leđima. “Kondori to mrze”, piše New Scientist, pa na taj način nauče izbjegavati ljude. Dosad je ta strategija bila donekle uspješna.

Misteriozna teorija o tunelu

Arheolozi se već dugo vremena pitaju zašto Ezehijin tunel, iskopan u osmom stoljeću pr. n. e. da bi Jeruzalem opskrbljivao vodom za vrijeme opsade asirske vojske, prolazi takvim neplanskim, vijugavim putem. Da bi se dobilo ravan, efikasniji put trebalo bi kopati samo 320 metara, umjesto 533 metra koliko je iskopano za tunel. Godine 1880. na zidu tunela pronađen je natpis pisan na starohebrejskom. On objašnjava da su dvije grupe radnika krenule sa suprotnih krajeva tunela iskopanog u stijeni i da su se srele na pola puta. Time je postavljeno dodatno pitanje, naime, kako im je to pošlo za rukom, uzme li se u obzir vijugav put tunela. Geolozi smatraju da sada imaju odgovor. Prema riječima Dana Gilla iz Geological Survey of Israel, radnici su slijedili i proširivali prirodne kanale nastale vijuganjem vode kroz stijene na mjestima gdje su pod seizmičkim pritiscima nastale pukotine ili gdje se spajaju različiti slojevi stijena. S vremenom su se pukotine mogle mjestimično prilično proširiti, čime bi se moglo objasniti zašto visina tunela varira od 1,7 metara do čak 5 metara, a ujedno i to kako su radnici, upotrebljavajući uljane svjetiljke, mogli dobiti dovoljno zraka. Radnici su usto bili vrlo vješti, budući da je djelotvornost tunela ovisila o tome da ima blagi nagib nadolje — svega 31,75 centimetara duž čitavog toka.

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli