Globalno selo a još uvijek razjedinjeno
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIGERIJE
JESTE li ikada čuli priče o rasi ljudi koji nisu imali usta te stoga nisu mogli ni jesti ni piti? Govorilo se da preživljavaju mirišući, i to većinom jabuke. Smrad bi ih usmrćivao.
Bilo je i priča o narodu iz zapadne Afrike koji je trgovao zlatom. Tadašnji zapovjednik jednog portugalskog broda ispripovijedao je sljedeće: “Dvije stotine morskih milja iza kraljevstva [Mali], možete pronaći zemlju čiji stanovnici imaju pseću glavu i zube te rep poput pasa. To su crnci koji odbijaju upuštati se u razgovor budući da ne žele vidjeti druge ljude.” To su neke od čudnovatih predodžbi koje su ljudi imali prije mnogo godina, prije doba velikih putovanja i otkrića.
Ljudi međusobno dolaze u doticaj
Takve su se priče stoljećima shvaćale ozbiljno. No kako su istraživači putovali i izrađivali kartu planete, nisu nailazili ni na kakve ljude bez usta koji su mirisali jabuke a niti na ljude sa psećim glavama. Danas postoji jako malo nepoznanica o onima koji žive izvan naših granica. Svijet je postao globalno selo. Televizija nam strane zemlje i narode dovodi u dnevni boravak. Vožnja avionom omogućava nam da za samo nekoliko sati posjetimo te zemlje; milijuni ljudi čine to svake godine. Drugi mijenjaju boravište iz ekonomskih ili političkih razloga. Izvještaj Fonda Ujedinjenih naroda za populacijska pitanja navodi sljedeće: “U omjeru koji je velik kao nikad dosad u povijesti — i koji će posve sigurno još rasti — ljudi širom svijeta napuštaju svoje korijene i migriraju u potrazi za boljim životom.” Oko 100 milijuna ljudi živi izvan zemlje u kojoj su rođeni.
Nacije sve više dolaze u stanje međusobne ekonomske ovisnosti. Globalna komunikacijska mreža, poput divovskog centralnog živčanog sustava, povezuje sve nacije na Zemlji. Kako se ideje, informacije i tehnologija razmjenjuju, kulture se stapaju te prilagođavaju jedna drugoj. Ljudi širom svijeta više se nego ikad slično odijevaju. Gradovi svijeta imaju mnogo toga zajedničkog — policiju, luksuzne hotele, promet, dućane, banke, zagađenost. Tako, dok ljudi cijelog svijeta dolaze međusobno u doticaj, postajemo svjedoci onog što neki opisuju kao svjetsku kulturu koja se pomalja.
Zašto ljudi ostaju razjedinjeni
No iako se narodi i kulture miješaju, očito je da se ne gledaju svi međusobno kao braća. “Svatko je brzo spreman optužiti tuđinca”, napisao je grčki dramatičar prije više od 2 000 godina. Nažalost, isto vrijedi i danas. Dovoljno je da samo pogledamo novinske izvještaje koji govore o netrpeljivosti, mržnji prema strancima, “etničkom čišćenju”, rasnim sukobima, vjerskim nemirima, masakru civila, poljima smrti, logorima za masovno silovanje, torturi ili genocidu.
Naravno, većina nas može malo ili čak ništa učiniti kako bi promijenila tok etničkih sukoba. Možda čak nismo ni izravno njima pogođeni. Međutim, za većinu nas problemi proizlaze iz nedovoljne komunikacije sa strancima s kojima dolazimo u kontakt — sa susjedima, kolegama na poslu ili pak iz škole.
Ne izgleda li čudno da je ljudima koji su različitih etničkih grupa tako često teško imati povjerenja jedni u druge te cijeniti jedni druge? Napokon, sama naša planeta primjer je ogromne raznolikosti i beskrajne raznovrsnosti. Većina nas cijeni to što postoji obilje raznorazne hrane, glazbe i boja kao i mnoge vrste biljaka, ptica i životinja. No iz nekog se razloga naše cijenjenje raznovrsnosti ne prenosi uvijek na ljude koji razmišljaju i postupaju različito od nas.
Umjesto da gledaju na pozitivne aspekte raznolikosti među narodima, mnogi su skloni usredotočiti se na razlike i napraviti od njih spornu stvar. Zašto se to događa? Kakvu korist uživamo ako se potrudimo doprijeti do ljudi čija se kultura razlikuje od naše? Kako možemo srušiti komunikacijske zidove i zamijeniti ih mostovima? Sljedeći članci pokušat će odgovoriti na ova pitanja.