Zidovi koji sprečavaju komunikaciju
ROBERT je misionar Društva Watch Tower koji živi u državi Sierra Leone (zapadna Afrika). Jednog dana, ubrzo nakon njegova dolaska u zemlju, dok je hodao putem, zamijetio je kako su djeca iz tog mjesta neprestano izvikivala: “Bijelac! Bijelac!” Robert, koji je američki crnac, ogledavao se tražeći bijelca, ali nije bilo nikoga osim njega. Onda je shvatio da su povici djece bili upućeni njemu!
Nije bilo zlobe u tim opetovanim povicima. Djeca su samo pokazivala kako prepoznaju da je Robert došao iz kulture koja se razlikovala od njihove. Nazivati Roberta bijelcem bio je najbolji način kojeg su se mogli sjetiti kako bi izrazili tu razliku.
Kako kultura utječe na to tko smo
Kultura se općenito definira kao “skup zajedničkih nazora, (...) običaja, vjerovanja i znanja koji karakteriziraju određen način života”. Mnoge kulturne vrijednosti naučimo putem izravne pouke, no mnoge stvari i usvajamo a da toga nismo ni svjesni. Jedan je istraživač rekao: “Od trenutka [djetetova] rođenja, običaji u kojima se rodi oblikuju njegovo iskustvo i ponašanje. Do vremena kad nauči govoriti, ono već biva mali proizvod svoje kulture, a kad odraste i postane sposobno da sudjeluje u njenim aktivnostima, njene navike već postanu njegove navike, njena vjerovanja njegova vjerovanja, a ono što je njoj neprihvatljivo i njemu biva neprihvatljivo.”
Kultura nam na mnoge načine olakšava život. Kao djeca brzo naučimo kako ugađati svojim roditeljima. Spoznaja o tome što je prihvatljivo u našem društvu a što nije, vodi nas prilikom donošenja odluka o tome kako ćemo postupati, kako ćemo se odijevati i kako ćemo se ponašati prema drugima.
Naravno da ono što jesmo kao pojedinci ne ovisi samo o našem kulturnom porijeklu. Unutar svake kulture postoje razlike među ljudima. Tko smo mi također određuje genetika, naša životna iskustva i mnoštvo drugih faktora. Ipak, kultura predstavlja leću kroz koju vidimo svijet.
Naša kultura, naprimjer, ne određuje samo jezik kojim govorimo već i kako se njime služimo. U nekim područjima Srednjeg istoka, ljudi cijene svoju sposobnost vještog izražavanja s mnogo riječi, korištenjem ponavljanja i metafora. Nasuprot tome, ljudi iz nekih zemalja Dalekog istoka verbalnu komunikaciju svode na najmanju moguću mjeru. Jedna japanska poslovica odražava ovo gledište: “Tvoja će te usta upropastiti.”
Naša kultura određuje naš pogled na vrijeme. Ako u Švicarskoj zakasnite deset minuta na sastanak, od vas se očekuje da se ispričate. U drugim zemljama možete zakasniti sat ili dva i gotovo nitko neće ni očekivati da se ispričate.
Naša nas kultura uči i vrijednostima. Pomislite kako biste se osjećali ako bi vam netko rekao: “Dobili ste puno kila. Zaista ste se udebljali!” Da ste odrasli u nekoj afričkoj kulturi gdje se cijeni debljina, vjerojatno biste bili sretni zbog te opaske. No da ste odgojeni u zapadnoj kulturi gdje se visoko cijeni vitkost, takav iskreni komentar vjerojatno bi vas uzrujao.
‘Naš je način najbolji!’
Ono što često koči komunikaciju među ljudima različitih kultura jest činjenica da su ljudi posvuda skloni umišljati da je njihova kultura bolja. Većina nas smatra da su naša vjerovanja, vrijednosti, ustaljeni običaji, stil odijevanja i nazori o ljepoti ispravni, odgovarajući i bolji od bilo koje alternative. Također smo skloni druge kulture suditi prema vrijednostima društvenog kruga kojem mi pripadamo. Takvo se razmišljanje naziva etnocentrizam. The New Encyclopædia Britannica zapaža: “Za etnocentrizam (...) može se reći da je gotovo univerzalan. Članovi gotovo svih svjetskih kultura smatraju da je njihov način života bolji čak i od načina života susjeda s kojima su usko povezani.”
Prije dvjesto godina, jedan je engleski štitonoša otvoreno postavio stvari, rekavši sljedeće: “[Po] mom mišljenju, stranci su budale.” Izdavač knjige citatâ u kojoj se ove riječi pojavljuju napisao je sljedeće: “[Ovo] gotovo sigurno predstavlja univerzalan stav.”
Primjeri netoleriranja onih koji su drugih kultura bujaju. Iako je to izvorno napisao jedan njemački romanopisac u 1930-ima, sljedeći navod često se pripisuje nacističkom vođi Hermannu Göringu: “Kad čujem riječ kultura, mašim se revolvera.”
Snažni etnocentrički pogledi mogu dovesti do diskriminacije, koja pak zauzvrat može dovesti do neprijateljstva i sukoba. Richard Goldstone tužilac je na Međunarodnom sudu za ratne zločine koji istražuje ratne zločine počinjene u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji. U pogledu barbarskih postupaka u oba sukoba rekao je sljedeće: “Ovakva se stvar može bilo gdje dogoditi. Ovdje je riječ o dvije zasebne zemlje, s različitim kulturama i poviješću, a ipak je slična zvjerstva počinio susjed susjedu. Ova vrsta brutalnih etničkih ili vjerskih ratova nije ništa drugo do diskriminacija koja je poprimila nasilnu fazu. Grupu koja postaje žrtvom nasilja mora se dehumanizirati ili demonizirati. Kad se takav stav jedanput usvoji, on obične ljude oslobađa moralnih ograda koje bi im normalno branile [da] učine takve užasne stvari.”
Širenje našeg vidika
Ljudi koje obično biramo za prijatelje jesu oni koji su vrlo slični nama, ljudi koji imaju jednake stavove i vrijednosti kao i mi. Vjerujemo im i razumijemo ih. Osjećamo se opušteno u njihovom društvu. Ako ponašanje neke druge osobe smatramo čudnim ili abnormalnim, naši će se prijatelji vjerojatno s nama složiti zato što i oni gaje iste predrasude kao i mi.
Što onda možemo postići ako komuniciramo s drugima koji se razlikuju od nas zbog svog kulturnog porijekla? Kao prvo, dobra komunikacija pomoći će nam da shvatimo razloge za njihovo takvo razmišljanje i postupanje. Kunle, stanovnik iz zapadne Afrike, kaže: “Mnogu se djecu u Africi snažno odgovara od razgovora prilikom jela. U nekim se evropskim zemljama međutim hrabri na razgovor za vrijeme obrokâ. Što se događa kad Evropljanin i Afrikanac jedu zajedno? Evropljanin se pita zašto Afrikanac za vrijeme obroka izgleda kao da mozga bez riječi. Dotle se Afrikanac pita zašto Evropljanin neprestano cvrkuće poput ptice!” Očito da u takvim situacijama obostrano shvaćanje međusobnog kulturnog porijekla može mnogo toga učiniti u pogledu odstranjivanja društvenih predrasuda.
Kako upoznajemo ljude drugih kultura, mi ne samo da bolje razumijemo druge već i bolje razumijemo sebe. Jedan je antropolog napisao: “Posljednja stvar koju bi stanovnik morskih dubina otkrio bila bi voda. Njenog bi postojanja mogao postati svjestan samo ako bi ga neka nezgoda dovela na površinu i upoznala sa zrakom. (...) Sposobnost da se kulturu vlastitog društva promatra kao cjelinu (...) zahtijeva stupanj objektivnosti koji se postiže rijetko kad, ako ne i nikad.” Ipak, izlažući se drugim kulturama, bivamo poput stanovnika morskih dubina koji se upoznaje sa zrakom; postajemo svjesni kulturnih “voda” u kojima živimo. Pisac Thomas Abercrombie lijepo je to izrazio sljedećim riječima: “Onaj koga nikad nije opila neka strana kultura nikada neće moći razumjeti spone vlastite kulture.”
Ukratko, cijenjenje drugih kultura može obogatiti naše živote širenjem našeg vidika kako bismo mogli bolje razumjeti i sebe i druge. Iako kulturno nasljeđe i etnocentričko razmišljanje mogu predstavljati zidove u komunikaciji, oni ipak to ne moraju biti. Ti se zidovi mogu probiti.
[Istaknuta misao na stranici 6]
“Članovi gotovo svih svjetskih kultura smatraju da je njihov način života bolji čak i od načina života susjeda s kojima su usko povezani” — (The New Encyclopædia Britannica).
[Slika na stranici 7]
Možemo naučiti da uživamo u dobrim stvarima drugih kultura
[Zahvala na stranici 6]
Zemaljska kugla: Mountain High Maps® Copyright © 1995 Digital Wisdom, Inc.