Lokalni običaji i kršćanska načela — jesu li spojivi?

STEPHEN, Svjedok iz sjeverne Evrope, otišao je služiti kao misionar u jednu afričku zemlju. Dok je s jednim tamošnjim bratom šetao gradom, bio je zaprepašten kad ga je brat uzeo za ruku.

Za Stephena je pomisao da drži za ruku drugog muškarca dok hoda prometnom ulicom bila šokantna. U kulturi iz koje on dolazi takav običaj ima homoseksualni prizvuk (Rimljanima 1:27). Međutim, za tog afričkog brata držanje za ruku bilo je samo prijateljska gesta. Odbiti ruku značilo bi odbiti prijateljstvo.

Zašto bismo se trebali zanimati za razlike u kulturama? Prije svega zato što Jehovin narod nastoji revno izvršiti svoj božanski zadatak da ‘učini učenicima sve narode’ (Matej 28:19, St). Da bi ispunili taj zadatak, neki su se preselili tamo gdje je veća potreba za propovjednicima. Da bi uspjeli u svojoj novoj sredini, oni moraju razumjeti različite običaje na koje nailaze i trebaju im se prilagoditi. Tada će moći skladno raditi sa svojom braćom i sestrama, a također će biti uspješniji u službi propovijedanja.

Osim toga, u ovom nemirnom svijetu mnogi su ljudi pobjegli iz meteža u svojoj domovini zbog političkih ili ekonomskih razloga i nastanili se u drugim zemljama. Dakle, lako bismo se mogli susresti s novim običajima dok propovijedamo tim novim bližnjima (Matej 22:39). Kad se prvi put susretnemo s novim i drugačijim običajima, to nas može zbuniti.

Stvari koje su posve jasne

Kulture su ugrađene u temelj ljudskog društva. Kako bi samo stoga bilo beskorisno postati “suviše pravedan” i provjeravati svaki, pa i najmanji običaj da bi se odredilo je li spojiv s biblijskim načelima! (Propovjednik 7:16).

S druge strane, potrebno je razabrati koji lokalni običaji jasno krše božanska načela. To obično nije teško, budući da imamo Božju Riječ “za ispravno postavljanje stvari” (2. Timoteju 3:16, NW). Naprimjer, u nekim je zemljama uobičajeno imati mnogo žena, no biblijsko je mjerilo za prave kršćane da muškarac, dok mu je žena živa, ne smije imati drugu ženu (1. Mojsijeva 2:24; 1. Timoteju 3:2).

Slično tome, neki pogrebni običaji smišljeni da bi se odvraćalo zle duhove ili oni koji se temelje na vjerovanju u besmrtnost duše bili bi neprihvatljivi za pravog kršćanina. Neki ljudi prinose pokojniku kad ili mu se mole kako bi odagnali zle duhove. Drugi bdiju nad mrtvacem ili ga čak po drugi put pokapaju s ciljem da mu pomognu da se pripremi za život ‘na drugom svijetu’. Međutim, Biblija uči da osoba kad umre ‘nije svjesna ničega’ i da zbog toga ne može nikome činiti ni dobro ni zlo (Propovjednik 9:5, NW; Psalam 146:4).

Naravno postoje i mnogi običaji koji su spojivi s Božjom Riječi. Kako je samo ugodno kad naiđemo na kulture u kojima se još uvijek njeguje duh gostoljubivosti, gdje običaj zahtijeva da se čak i stranca srdačno pozdravi i da su mu, kad je to potrebno, vrata uvijek otvorena! Kada osobno doživiš takvo ophođenje, zar nisi potaknut slijediti taj primjer? Ako jesi, to će zasigurno oplemeniti tvoju kršćansku osobnost (Jevrejima 13:1, 2).

Tko od nas voli da uvijek mora nekog čekati? U nekim se zemljama to rijetko događa budući da se točnosti pridaje velika pažnja. Biblija nam kaže da je Jehova Bog reda (1. Korinćanima 14:33). Zato je odredio ‘dan i čas’ za uništenje zla, i on nam jamči da taj događaj “ne će odocniti” (Matej 24:36; Habakuk 2:3). Kulture koje unapređuju točnost u razumnim granicama pomažu nam da budemo organizirani i da pokazujemo dužno poštovanje prema drugim ljudima i njihovom vremenu, što je sigurno u skladu s biblijskim načelima (1. Korinćanima 14:40; Filipljanima 2:4).

A kako je s bezazlenim običajima?

Dok su neki običaji očito spojivi s kršćanskim načinom života, drugi nisu. No kako je s onim običajima za koje se ne može reći niti da su dobri niti loši? Mnogi su običaji bezazleni ili neškodljivi, a naš stav prema njima može pokazati koliko smo duhovno uravnoteženi.

Naprimjer, postoje mnogi načini pozdravljanja — rukovanje, naklon, poljubac ili čak zagrljaj. Slično tome, postoji velika raznolikost običaja ponašanja za stolom. U nekim zemljama ljudi jedu iz zajedničkog tanjura ili zdjele. Podrigivanje je prihvatljiv — čak i poželjan — izraz zahvalnosti u nekim zemljama, dok je u drugim neprihvatljivo te se svrstava u krajnje nepristojno ponašanje.

Umjesto da utvrđuješ koji ti se od tih “neutralnih” običaja sviđa, a koji ne, nastoj prema njima zauzeti ispravan stav. Biblijski savjet koji ne zastaruje preporučuje nam da ‘ništa ne činimo uz prkos ili za praznu slavu, nego da poniznošću činimo jedan drugoga većim od sebe’ (Filipljanima 2:3). Slično tome, Eleanor Boykin u svojoj knjizi This Way, Please—A Book of Manners kaže: “Prva stvar koja vam je potrebna jest dobro srce.”

Taj ponizan pristup spriječit će nas da omalovažavamo običaje drugih. Potaknut će nas da naučimo kako drugi ljudi žive, da prihvatimo njihove običaje i da probamo njihovu hranu umjesto da se držimo po strani ili da sumnjičavo gledamo na sve što izgleda drugačije. Time što nemamo predrasuda i što smo spremni prihvatiti nove običaje mi dajemo kompliment svojim domaćinima ili bližnjima koji su stranci. A to što ‘širimo’ svoje srce i vidike koristi i nama (2. Korinćanima 6:13, St).

Ako neki običaj sprečava duhovni napredak

Što ako naiđemo na običaje koji sami po sebi nisu nebiblijski, no ipak ne pridonose duhovnom napretku? Naprimjer, u nekim zemljama ljudi su veoma skloni odugovlačenju. Taj ležerni pristup životu može smanjiti stres, no vjerojatno će nam otežati da svoju službu izvršimo “potpuno” (2. Timoteju 4:5, NW).

Kako možemo ohrabriti druge da ne odgađaju važne stvari za “sutra”? Ne zaboravi da ‘prva stvar koja ti je potrebna jest dobro srce’. Potaknuti ljubavlju možemo pružiti primjer i potom ljubazno objasniti zašto je dobro da se ne ostavlja za sutra ono što bi se trebalo učiniti danas (Propovjednik 11:4). U isto vrijeme moramo paziti da zbog produktivnosti ne žrtvujemo obostrano pouzdanje i povjerenje. Ako drugi odmah ne prihvaćaju naše savjete, ne bismo im ih smjeli nametati ili na njima iskaliti svoje razočaranje. Ljubav uvijek mora biti važnija od efikasnosti (1. Petrova 4:8; 5:3).

Uzeti u obzir lokalni ukus

Trebamo biti sigurni da je svaki savjet koji iznesemo valjan, a da nije samo pokušaj da namećemo svoje osobne ukuse. Naprimjer, načini odijevanja vrlo su različiti. U mnogim područjima prikladno je da muškarac koji propovijeda dobru vijest nosi kravatu, no u nekim tropskim zemljama to bi se moglo smatrati pretjeranom formalnošću. Ako uzmemo u obzir lokalni ukus u pogledu toga koja je prikladna odjeća za poslovnog čovjeka koji dolazi u doticaj s drugim ljudima, to će često biti koristan vodič. ‘Zdrave misli’ neophodne su dok se bavimo osjetljivim pitanjem odijevanja (1. Timoteju 2:9, 10, NW).

Što ako nam se neki običaj ne dopada? Treba li ga automatski odbaciti? Ne bezuvjetno. Prethodno spomenuti običaj da se muškarci drže za ruke potpuno je prihvatljiv u toj afričkoj sredini. Kad je misionar zapazio kako i drugi muškarci hodaju držeći se za ruke, bilo mu je mnogo lakše.

Tijekom svojih dugih misionarskih putovanja apostol Pavao je posjećivao skupštine čiji su članovi bili iz različitih sredina. Nesumnjivo je često dolazilo do sukoba kultura. Zato se Pavao prilagođavao običajima kad god je mogao, čvrsto se držeći biblijskih načela. Rekao je: “Ljudima svih vrsta postao sam sve, da bilo kako neke spasim” (1. Korinćanima 9:22, 23, NW; Djela apostolska 16:3).

Nekoliko umjesnih pitanja pomoći će nam da utvrdimo kako bismo trebali reagirati na nove običaje. Kakav dojam stvaramo kod onih koji nas promatraju time što prihvaćamo neki običaj — ili ga odbijamo? Hoće li biti privučeni poruci Kraljevstva kad vide da se pokušavamo uklopiti u njihovu kulturu? S druge strane, ako prihvatimo neki lokalni običaj, da li bi se moglo ‘prigovoriti našoj službi’? (2. Korinćanima 6:3, NW).

Ako želimo postati ‘sve ljudima svih vrsta’, možda trebamo promijeniti neka duboko ukorijenjena gledišta o tome što jest, a što nije ispravno. Često “ispravan” i “pogrešan” način da se nešto učini ovisi samo o tome gdje živimo. Prema tome, međusobno držanje muškaraca za ruke u nekim je zemljama znak prijateljstva, dok bi u mnogim drugima zasigurno odvraćalo od poruke Kraljevstva.

Međutim, postoje i drugi običaji koji su u mnogim krajevima prihvatljivi i koji čak mogu biti prikladni za kršćane; ipak moramo biti oprezni.

Pazi da ne prijeđeš granicu!

Isus Krist je rekao da iako njegovi učenici ne mogu biti uzeti sa svijeta, oni ne smiju biti “od svijeta” (Ivan 17:15, 16). Ipak, ponekad nije lako prepoznati granicu između onog što je sastavni dio Sotoninog svijeta i onog što je samo dio neke kulture. Naprimjer, muzika i ples prisutni su u gotovo svim kulturama, premda im se u nekim zemljama pridaje veća važnost.

Lako bismo mogli donijeti neki zaključak na tom polju — no više na temelju našeg porijekla nego na temelju osnovanih biblijskih razloga. Alex, brat iz Njemačke, došao je služiti u Španjolsku. U njegovoj prijašnjoj okolini ples nije bio tako popularan, no u Španjolskoj je dio kulture. Kad je prvi put gledao kako neki brat i sestra izvode živahni domaći ples, bio je zbunjen. Je li taj ples bio neispravan ili možda svjetovan? Hoće li sniziti svoja mjerila ako prihvati taj običaj? Alex je shvatio da, iako su muzika i ples ovdje drugačiji, nema razloga zaključiti da njegova španjolska braća i sestre snizuju svoja kršćanska mjerila. Zbunjivala ga je razlika u kulturama.

Međutim, Emilio, brat koji voli tradicionalni španjolski ples, priznaje da postoji opasnost. “Zapazio sam da mnoge vrste plesova zahtijevaju da parovi imaju vrlo blizak kontakt”, objašnjava on. “Kao samac, shvaćam da to može štetno djelovati na najmanje jednog partnera u plesu. Ponekad se ples koristi kao priliku da se pokaže naklonost prema nekom tko ti je privlačan. Mora se paziti da je muzika moralno ispravna i da je fizički kontakt sveden na minimum jer je to zaštita. Unatoč tome, moram priznati da kad grupa mlade nevjenčane braće i sestara počne plesati zajedno, veoma je teško održati teokratsku atmosferu.”

Mi sigurno ne bismo smjeli koristiti kulturu u kojoj živimo kao izgovor za uplitanje u svjetovno ponašanje. Pjevanje i ples imali su svoje mjesto u izraelskoj kulturi, i kad su Izraelci bili oslobođeni iz Egipta na Crvenom moru, njihova proslava uključivala je i pjevanje i ples (2. Mojsijeva 15:1, 20). Međutim, njihova vrsta muzike i plesa razlikovala se od one okolnog poganskog svijeta.

Nažalost, dok su čekali da se Mojsije vrati s gore Sinaja, Izraelci su postali nestrpljivi, načinili su zlatno tele i nakon što su jeli i pili ‘stadoše se zabavljati’ (2. Mojsijeva 32:1-6, St). Kad su Mojsije i Jozua začuli njihovo pjevanje, to ih je odmah uznemirilo (2. Mojsijeva 32:17, 18). Izraelci su prešli “granicu” i njihov je način pjevanja i plesanja sada bio nalik onom okolnog poganskog svijeta.

Slično je i danas. Možda su muzika i ples općenito prihvaćeni u našoj sredini i možda ne uznemiruju savjest drugih. No kad se svjetla priguše, reflektori počnu bljeskati ili se počne svirati muzika drugačijeg ritma, ono što je prije bilo prihvatljivo može sada odražavati duh svijeta. “To je samo dio naše kulture”, mogli bismo se izgovarati. Aron se koristio sličnim izgovorom kad je pristao na poganske oblike zabave i obožavanja, krivo ih opisujući kao “praznik Gospodinov”. Taj slabi izgovor nije bio valjan. Pa, na njihovo se ponašanje gledalo čak kao na “sramotu pred protivnicima nj[ih]ovijem” (2. Mojsijeva 32:5, 25).

Kultura ima svoje mjesto

Egzotični običaji mogu nas isprva šokirati, no ne moraju svi oni biti neprihvatljivi. Sa svojim ‘uvježbanim moćima zapažanja’ možemo razlučiti koji su običaji spojivi s kršćanskim načelima, a koji nisu (Jevrejima 5:14, NW). Kad imamo dobro srce puno ljubavi za svog bližnjeg, postupat ćemo na ispravan način kad se suočavamo s bezazlenim običajima.

Dok propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu ljudima u području gdje živimo ili na nekom udaljenijem području, uravnotežen pristup raznovrsnim običajima pomoći će nam da postanemo ‘sve svim ljudima’. I dok se prijateljski odnosimo prema različitim kulturama, naš će život nesumnjivo biti obogaćen, ispunjen i vrlo zanimljiv.

[Slika na stranici 20]

Kršćansko pozdravljanje može se prikladno izraziti na mnogo načina

[Slika na stranici 23]

Uravnoteženo gledište o različitim kulturama obogaćuje i ispunjava naš život