Zvali su to zabava
U AMFITEATRU je vladalo veliko uzbuđenje. Deseci tisuća ljudi okupili su se zbog jednog od najuzbudljivijih drevnorimskih spektaklâ. Arena je bila živo dekorirana zastavicama, ružama i tapiserijama u boji. Fontane su raspršivale mirišljavu vodu, puneći zrak ugodnim mirisima. Bogataši su bili odjeveni u svoju najraskošniju odjeću. Žamor gomile prekidale su provale smijeha, no bezbrižnost tog mnoštva bila je u opreci s užasom koji se uskoro trebao odigrati.
Nedugo zatim zloslutno su zatrubile tube i pozvale dvojicu gladijatora na borbu. Svjetina je pomahnitala kad su suparnici počeli nemilosrdnom žestinom zamahivati mačem jedan na drugoga. Zveket mačeva jedva se mogao čuti od zaglušujućeg navijanja gledalaca. Odjednom, brzim potezom, jedan od boraca srušio je svog suparnika na zemlju. Sudbina oborenog gladijatora ležala je sada u rukama promatrača. Ako bi mahnuli svojim rupčićima, ostao bi na životu. Jednim jedinim pokretom svog palca, okupljeni su ljudi — među njima žene i djevojke — naredili zadavanje smrtnog udarca. Beživotno tijelo koje je ležalo na tlu arene začas su odvukli, prekopali lopatama zemlju natopljenu krvlju, posuli novi pijesak, a svjetina se pripremila za ostatak krvoprolića.
Mnogi koji su živjeli u drevnom Rimu smatrali su to zabavom. “Čak i najstroži moralisti nisu se protivili tom uživanju u krvoproliću”, kaže knjiga Rome: The First Thousand Years. A gladijatorske igre bile su samo jedan oblik dekadentne zabave koju je nudio Rim. Pomorske bitke iz stvarnog života također su se izvodile na pozornici da bi se zabavilo krvožedne gledaoce. Čak su se održavala i javna pogubljenja, prilikom kojih se osuđene kriminalce vezalo za stup, a potom bi ih rastrgale izgladnjele divlje zvijeri.
Onima koji nisu imali tako krvoločan ukus, Rim je nudio izbor kazališnih komada. U mimovima — kratkim igrokazima o događajima iz svakodnevnog života — “preljub i ljubavne afere bile su glavne teme”, napisao je Ludwig Friedländer u djelu Roman Life and Manners Under the Early Empire. “Govor je obilovao vulgarnim izrazima i prostačkim humorom, uz mnoštvo grimasa, nepristojnih gesti i, povrh svega, grotesknih plesova uz flautu.” Prema djelu The New Encyclopædia Britannica, “postoje dokazi da su se u mimovima u vrijeme Rimskog Carstva scene bluda stvarno izvodile”. Friedländer je s dobrim razlogom mim nazvao “najotvorenije neobuzdanom vrstom farse u pogledu nemorala i opscenosti” te dodao: “Najbesramnije scene dobivale su najveći aplauz.”a
Kako danas stoje stvari? Da li se čovjekov ukus u zabavi promijenio? Razmotrite dokaze o kojima je riječ u sljedećem članku.
[Bilješka]
a Ponekad bi se smaknuće izvodilo na sceni kako bi dramski komad djelovao realnije. Knjiga The Civilization of Rome zapaža: “Nije bilo neobično da kriminalac osuđen na smrt u kobnom trenutku preuzme glumčevu ulogu.”
[Zahvala na stranici 3]
The Complete Encyclopedia of Illustration/J. G. Heck