Pouka iz rimske povijesti

“AKO sam se, poput ljudi, borio sa zvijerima u Efezu.” Neki smatraju da ove riječi zapisane u 1. Korinćanima 15:32 znače da je apostol Pavao bio osuđen na borbu u rimskoj areni. Dogodilo se to ili ne, u to su vrijeme u arenama borbe do smrti bile uobičajene. Što nam povijest otkriva o arenama i onome sto se u njima odigravalo?

Budući da smo kršćani, svoju savjest nastojimo oblikovati prema Jehovinom načinu razmišljanja, a to nam pomaže donositi ispravne odluke u pogledu suvremenih oblika zabave. Naprimjer, razmotri Božje gledište o nasilju izraženo sljedećim riječima: “Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova” (Priče Salamunove 3:31). Rani su kršćani živjeli među ljudima koji su većinom uživali u rimskim gladijatorskim natjecanjima, pa im je ovaj savjet pružao potrebno vodstvo. Dok budemo razmatrali što se odvijalo na tim natjecanjima, razmislimo koju jasnu pouku današnji kršćani izvlače iz toga.

Dva naoružana gladijatora prilaze jedan drugome u rimskoj areni. Čuju se prvi udarci mačem po štitu, a mahnito mnoštvo uzvikuje bodreći svog favorita. Borba je žestoka. Jedan je gladijator ubrzo ranjen i nije sposoban nastaviti borbu, pa baca oružje te klekne, a time pokazuje da priznaje poraz i moli za milost. Publika sve glasnije viče. Jedni dovikuju da ga se poštedi, drugi da ga se ubije. Sve su oči uprte u cara. Uzimajući u obzir želje mnoštva, car može osloboditi poraženog borca ili narediti da ga se ubije, okrećući palac prema dolje.

Rimljani su sa strašću promatrali gladijatorske spektakle. Možda će te iznenaditi da su se ovakve borbe prvobitno odvijale na pogrebima istaknutih ličnosti. Smatra se da su ta natjecanja vukla korijene iz žrtvovanja ljudi koja su vršili Oski i Samnićani, narodi koji su živjeli na području današnje središnje Italije. Takvim se žrtvama navodno umirivalo duhove umrlih. Borbu se nazivalo munus, odnosno “dar” (množina glasi munera). Prema povijesnim zapisima, prve igre u Rimu održane su 264. pr. n. e. na sajmu goveda, a borila su se tri para gladijatora. Na pogrebu Marka Emilija Lepida borila su se 22 para. A na pogrebu Publija Licinija sukobilo se 60 parova. Godine 65. pr. n. e. Julije Cezar poslao je u arenu 320 parova.

“Pogrebi istaknutih ličnosti služili su unapređivanju političkih interesa”, kaže povjesničar Keith Hopkins, “a igre na pogrebima imale su politički prizvuk (...) jer su bile omiljene među građanima, koji su bili birači. Ustvari, povod sve raskošnijim gladijatorskim priredbama bila je borba ambicioznih uglednika za političku prevlast.” Za vrijeme Augustovog carevanja (27. pr. n. e. do 14. n. e.) bogati su državnici u želji da napreduju u političkoj karijeri davali naročito bogate munera, darove, kako bi se mnoštvo zabavilo.

Učesnici i njihovo obučavanje

Možda se pitaš: ‘Tko su bili gladijatori?’ To su mogli biti robovi, zločinci osuđeni na smrt, ratni zarobljenici te slobodni ljudi koji su bili željni uzbuđenja ili su se nadali da će kao gladijatori steći slavu i bogatstvo. Sve njih obučavalo se u posebnim školama koje su nalikovale zatvorima. Knjiga Giochi e spettacoli (Igre i spektakli) piše da su gladijatori za vrijeme vježbanja “bili pod stalnim nadzorom stražara, živjeli su rigoroznim načinom života po najstrožim pravilima, a kažnjavalo ih se naročito okrutno (...). Zbog takve su torture gladijatori često znali napraviti samoubojstvo, dizati pobune i buniti se.” Najveća rimska gladijatorska škola imala je ćelije za najmanje tisuću zatvorenika. Svaki je gladijator imao svoj stil borbe. Neki su se borili u oklopu, sa štitom i mačem, drugi s mrežom i trozupcem. Drugi su pak bili obučavani za drugačiju omiljenu vrstu zabave — borbu s divljim životinjama, odnosno lov. Je li Pavao možda govorio upravo o takvoj borbi?

Organizatori priredbi mogli su se obratiti za pomoć poduzetnicima koji su prikupljali mladiće od 17 ili 18 godina i obučavali ih za gladijatore. Trgovina ljudima bila je unosan posao. Car Trajan je jednu vojnu pobjedu proslavio organiziravši posebnu priredbu u kojoj je sudjelovalo 10 000 gladijatora i 11 000 životinja.

Tipičan dan u areni

Arena je prijepodne bila rezervirana za lov. U njoj se moglo vidjeti divlje životinje svih vrsta. Publika je naročito voljela borbu bika i medvjeda. Životinje su obično bile svezane jedna za drugu i borile se do smrti, nakon čega bi životinju koja je pobijedila ubio lovac. Omiljeni su bili i dvoboji lava i tigra te slona i medvjeda. Lovci su pokazivali svoja umijeća ubijajući egzotične životinje koje se bez obzira na troškove dopremalo iz svih krajeva carstva — leoparde, nosoroge, vodenkonje, žirafe, hijene, deve, vukove, divlje svinje i antilope.

Posebno uređeno borilište doprinosilo je tome da prizori lova budu nezaboravni. Stijene, jezerca i drveće podsjećali su na pravu šumu. U nekim su arenama životinje pristizale na borilište podzemnim dizalima i skrivenim otvorima, pa je izgledalo kao da se čudom pojavljuju. Lov je bio uzbudljiv i zbog nepredvidivog ponašanja životinja, no izgleda da je naročito bio fascinantan zbog okrutnosti.

U programu su zatim bila smaknuća. Bilo je veoma važno da se to učini na jedinstven način. Prikazivale su se mitske drame u kojima su akteri doista umirali.

Tijekom poslijepodneva odvijale su se borbe raznih vrsta gladijatora, koji su se razlikovali po naoružanju i načinima borbe za koje su bili obučeni. Neki od onih koji su uklanjali leševe bili su odjeveni poput boga podzemlja.

Utjecaj borbi na gledatelje

Mnoštvo je bilo prožeto nezasitnom strašću za borbom, pa se borce koji su oklijevali boriti se tjeralo na to bičem i užarenim željezom. Mnoštvo bi dovikivalo: “Zašto se tako kukavički suprotstavlja maču? Zašto se bori tako mlitavo? Zašto se ne [preda] i umre? Ošini ga da se bori! Neka se golih prsa suprotstavi maču i primi udarac za udarac!” Rimski državnik Seneka napisao je da je za vrijeme jedne pauze bila dana obavijest: “U pauzi će biti još malo ubijanja, dakle, još malo zabave!”

Ne iznenađuje da je Seneka priznao kako se kući vratio “okrutniji i bezdušniji”. Trebali bismo ozbiljno razmisliti o ovim iskrenim Senekinim riječima koje je rekao kao gledatelj. Mogu li neka današnja sportska događanja jednako tako utjecati na gledatelje, prouzročujući da budu “okrutniji i bezdušniji”?

Neki su se mogli smatrati sretnima što su se uopće vratili kući. Kad se jedan gledatelj našalio na račun cara Domicijana, car je poslao po njega i bacio ga psima. Jednom kad je uzmanjkalo zločinaca za borbu, Kaligula je naredio da se dio publike baci zvijerima. A kad mehanizmi za izmjenu scene na borilištu nisu radili kako je to car Klaudije želio, osobi koja je bila odgovorna za to naredio je da se bori u areni.

Zanesenost gledatelja dovodila je i do nesreća i nereda. Jedan amfiteatar nešto sjevernije od Rima urušio se i pritom su navodno stradale tisuće ljudi. Nered je izbio i na jednom spektaklu u Pompejima 59. n. e. Prema Tacitovom izvještaju sukob između domaće publike i gledatelja iz obližnjeg grada na drugoj strani započeo je uvredama i gađanjem kamenjem, a završio je upotrebom mačeva. Više ih je bilo osakaćeno ili ranjeno, a mnogi su poginuli.

Jasna pouka

Izložba pod nazivom Sangue e arena (“Krv i pijesak”) nedavno održana u Koloseumu u Rimu ukazala je na suvremene pandane munera. Značajno je spomenuti da su bili prikazani videoisječci borbi bikova, mečeva profesionalnih boksača, teških sudara na automobilskim i motociklističkim utrkama, neobuzdanih tučnjava sportaša na natjecanjima i sukoba razularenih gledatelja. Na kraju je prikazan Koloseum snimljen iz zraka. Što misliš, do kakvog su zaključka došli posjetitelji? Koliko ih je izvuklo pouku?

Danas su borbe pasa, pijetlova i bikova te nasilni sportovi u nekim zemljama uobičajeni. Da bi brojni gledatelji automobilskih i motociklističkih utrka osjetili uzbuđenje, riskiraju se životi. A razmisli i o svakodnevnom televizijskom programu. Studije provedene u jednoj zapadnoj zemlji pokazuju da dijete koje gleda televiziju može do svoje desete godine prosječno vidjeti 10 000 ubojstava i 100 000 prizora nasilja.

Uživanje u tim spektaklima bilo je “nespojivo s pravom religijom i istinskom poslušnošću pravom Bogu”, rekao je Tertulijan, pisac iz trećeg stoljeća. Ljude koji su posjećivali te spektakle smatrao je jednakima onima koji su ubijali. Kako je danas? Mogao bi se pitati: ‘Zabavljam li se tako da na televiziji ili Internetu gledam krvave scene ubijanja ili nasilje?’ Korisno je zapamtiti riječi iz Psalma 11:5 (NS): “Jehova ispituje i pravednoga i zloga, a onoga tko ljubi nasilje mrzi duša njegova.”