Da li afrički bubnjevi doista govore?
Od dopisnika Probudite se! iz Nigerije
GODINE 1876-77, tijekom svog putovanja niz rijeku Kongo, istraživač Henry Stanley nije baš imao prilike da razmišlja o dobrim stranama mjesnog bubnjanja. Za njega i njegove suputnike poruka bubnjeva obično se mogla sažeti u jednu riječ: rat. Prigušena buka koju su čuli značila je da će ih uskoro napasti okrutni ratnici naoružani kopljima.
Tek kasnije, u mirnijim vremenima, Stanley je saznao da se bubnjevima može izraziti puno više od poziva na oružje. Opisujući jednu etničku skupinu koja je živjela uz rijeku Kongo, Stanley je napisao sljedeće: “Još nisu prihvatili električne signale, no svejedno posjeduju jako djelotvoran sistem komunikacije. Njihovi ogromni bubnjevi u koje udaraju, i to u različite dijelove bubnja, posreduju jezik koji je onome koji ga razumije jasan kao govorni jezik.” Stanley je primijetio da su bubnjari odašiljali puno više nego što se zvukom roga ili sirene moglo odaslati; bubnjevima su se mogle prenositi specifične poruke.
Takve poruke mogle su se prenositi od sela do sela. Neke se bubnjeve moglo čuti na udaljenosti od 8 do preko 11 kilometara, pogotovo ako se u bubnjeve udaralo noću s plutajuće splavi ili s vrha brežuljka. Udaljeni bubnjari slušali su, razumjeli i prenosili poruke drugima. Engleski putnik A. B. Lloyd je 1899. napisao sljedeće: “Rekli su mi da se od jednog sela do drugog, na udaljenosti većoj od 160 kilometara, poruka mogla poslati za manje od dva sata, a ja sam uvjeren da se to može postići i za puno kraće vrijeme.”
Bubnjevi su još duboko u 20. stoljeću nastavili igrati važnu ulogu u prenošenju informacija. U knjizi Musical Instruments of Africa, objavljenoj 1965, navedeno je sljedeće: “Bubnjevi za prenošenje poruka koriste se kao telefoni ili telegrafi. Šalju se sve moguće vrste poruka — obavijesti o rođenju, smrti i vjenčanju; sportskim događajima, plesnim zabavama, ceremonijama inicijacije i ratu te državne poruke. Ponekad bubnjevi prenose tračeve i šale.”
Ali kako se bubnjevima komuniciralo? U Evropi i drugim područjima poruke se slalo u obliku električnih impulsa preko telegrafskih žica. Svako slovo abecede imalo je vlastiti kod, tako da se riječi i rečenice moglo prenositi slovo po slovo. Međutim, narodi centralne Afrike nisu imali pisani jezik tako da bubnjevi nisu slovo po slovo prenosili riječi. Afrički bubnjari koristili su drugi sistem.
Jezik bubnjeva
Ključ za razumijevanje komunikacije putem bubnjeva leži u samim afričkim jezicima. Mnogi jezici centralne i zapadne Afrike uglavnom su dvotonski — svaki pojedini slog bilo koje izgovorene riječi ima dva osnovna tona, ili visoki ili niski. Mijenjanjem tona mijenja se riječ. Razmotrite, naprimjer, riječ lisaka, na kele jeziku u Zairu. Kad se sva tri sloga izgovore u niskom tonu, riječ tada znači “lokva ili močvara”; izgovor slogova nisko-nisko-visoko znači “obećanje”, a s intonacijom nisko-visoko-visoko riječ znači “otrov”.
Afrički bubnjevi s prorezom, koji se koriste za prijenos poruka, imaju također dva tona, visoki i niski. Slično tome, kad se poruka šalje bubnjevima presvučenim kožom, koristi se par bubnjeva tako da jedan bubanj ima viši a drugi niži ton. Tako vješti bubnjar komunicira oponašajući tonalne obrasce riječi koje sačinjavaju govorni jezik. U knjizi Talking Drums of Africa navodi se sljedeće: “Ovaj takozvani jezik bubnjeva u osnovi je isti kao govorni jezik plemena.”
Naravno, dvotonski jezik obično ima puno riječi koje imaju identične tonove i slogove. Naprimjer, u kele jeziku oko 130 imenica ima isti tonalni obrazac (visoko-visoko) kao imenica sango (otac). Više od 200 ima isti obrazac (nisko-visoko) kao imenica nyango (majka). Da bi se izbjegla zbrka, bubnjari pružaju kontekst za takve riječi, uključujući ih u kratke dobro poznate fraze koje sadrže dovoljno varijacija da bi omogućile slušatelju da razumije ono što se kaže.
Govor pomoću bubnjeva s prorezom
Jedan tip bubnjeva za prenošenje poruka jest drveni bubanj s prorezom. (Pogledajte sliku na 23. stranici.) Takvi se bubnjevi izrađuju od izdubljenog dijela debla. Ni jedan ni drugi kraj bubnja nije presvučen kožom. Iako bubanj na slici ima dva proreza, mnogi imaju samo jedan dugački prorez. Udarac po rubu proreza s jedne strane, proizvodi visoki ton; a udarac po rubu s druge strane, proizvodi niski ton. Bubnjevi s prorezom obično su metar dugački iako mogu biti kratki svega pola metra ili dugački čak dva metra. Promjer im se može kretati od 20 centimetara pa sve do 1 metra.
Bubnjevi s prorezom nisu se samo koristili za slanje poruka iz sela u selo. Kamerunski pisac Francis Bebey opisao je ulogu ovih bubnjeva u natjecanjima u hrvanju. Dok su se dva natjecateljska tima pripremala za susret na seoskom trgu, šampioni su plesali uz ritam bubnjeva s prorezom, dok su im bubnjevi pjevali hvalospjeve. Bubanj na jednoj strani možda bi objavljivao: “Šampione, jesi li ikada susreo sebi ravnoga? Tko ti se može suprotstaviti, reci nam tko? Ova uboga stvorenja (...) misle da te mogu pobijediti pomoću nekog ubogog [stvora] kojeg zovu šampion (...), ali tebe nitko nikad ne bi mogao pobijediti.” Muzičari u suprotnom taboru razumjeli bi ovo dobronamjerno zadirkivanje te bi na brzinu odbubnjali uobičajen odgovor: “Mali majmun (...) mali majmun (...) želi se uspeti na drvo, ali svi misle da će pasti. Ali mali majmun je uporan, neće pasti s drveta, uspet će se na sam vrh, ovaj mali majmun.” Bubnjevi bi nastavili zabavljati ljude tokom čitavog natjecanja.
Bubnjevi koji najbolje govore
Bubnjevi s napetom membranom idu korak dalje. Bubanj koji vidite na desnoj strani naziva se dundun; to je poznati bubanj za prenošenje poruka plemena Yoruba iz Nigerije. Ovaj bubanj u obliku pješčanog sata ima na svakom kraju membranu napravljenu od tanke štavljene kozje kože. Membrane su pričvršćene pomoću kožnih remena. Stezanjem remena povećava se napetost membrane, tako da bubanj može proizvoditi tonove u rasponu od oktave ili više. Koristeći zavinutu palicu te mijenjajući visinu i ritam zvukova, vješti bubnjar može oponašati podizanje i spuštanje ljudskog glasa. Na taj način bubnjari mogu voditi “konverzaciju” s drugim bubnjarima koji razumiju i govore jezik bubnjeva.
U svibnju 1976. dvorski muzičari poglavice plemena Yoruba demonstrirali su ovu izvanrednu sposobnost bubnjara da komuniciraju pomoću bubnjeva. Dobrovoljci iz publike šaptali su niz uputa glavnom bubnjaru koji je zatim bubnjao upute drugom muzičaru koji se nalazio daleko od dvorišta poglavičine palače. Reagirajući na odbubnjane upute, muzičar se premještao s jedne lokacije na drugu i izvodio svaku radnju koja se od njega zahtijevala.
Nije lako naučiti slati poruku pomoću bubnjeva. Zapazite što je pisac I. Laoye rekao: “Bubnjanje pripadnika plemena Yoruba komplicirana je i teška vještina koja zahtijeva mnogo godina truda. Od bubnjara se ne zahtijeva samo vješt rad ruku i osjećaj za ritam već i dobro pamćenje poezije i povijesti tog mjesta.”
Posljednjih desetljeća afrički bubnjevi ne govore toliko koliko su prije govorili, iako još uvijek igraju važnu ulogu u muzici. U knjizi Musical Instruments of Africa kaže se sljedeće: “Naučiti odbubnjati poruke izrazito je teško; zato ova umjetnost brzo iščezava iz Afrike.” Medijski stručnjak Robert Nicholls dodaje: “Ogromni bubnjevi iz prošlosti, čiji su zvuci putovali kilometrima i čija je jedina funkcija bila da prenose poruke, osuđeni su na nestanak.” Većini ljudi danas je jednostavnije poslužiti se telefonom.
[Slika na stranici 23]
Bubanj s prorezom
[Slika na stranici 23]
Bubanj za prenošenje poruka plemena Yoruba