Hrana za sve — samo san?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE
“SVAKI čovjek, žena i dijete ima pravo biti pošteđen gladi i pothranjenosti”, proglašeno je na Svjetskoj konferenciji o prehrani održanoj još 1974. pod pokroviteljstvom Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO). Tada je bio upućen poziv na globalno iskorjenjivanje gladi “u roku od jednog desetljeća”.
Međutim, kad su se potkraj prošle godine u FAO-vom sjedištu u Rimu okupili predstavnici 173 države povodom petodnevnog Svjetskog summita o prehrani, njihov cilj bio je pitati: “Što je pošlo naopako?” Ne samo da se nije uspjelo osigurati dovoljno hrane za sve ljude već je sada, više od dva desetljeća kasnije, situacija još teža.
Hitno se treba pozabaviti važnim prehrambenim i populacijskim pitanjima te pitanjem siromaštva. Kao što se priznaje u dokumentu objavljenom na tom summitu, ukoliko se ti problemi ne riješe, “mogla bi se ozbiljno ugroziti društvena stabilnost mnogih zemalja i regija, a možda se naruši čak i svjetski mir”. Jedan je promatrač bio još određeniji: “Bit ćemo svjedoci uništenja civilizacije i nacionalnih kultura.”
Prema riječima FAO-vog generalnog sekretara Jacquesa Dioufa, “danas si preko 800 milijuna ljudi ne može osigurati primjerenu prehranu; među njima je 200 milijuna djece”. Računa se da će današnje svjetsko stanovništvo, koje broji 5,8 milijardi, do 2025. godine porasti na 8,3 milijarde, s tim da porast većim dijelom slijedi u zemljama u razvoju. Diouf se žali: “Već je i sam broj muškaraca, žena i djece koji su lišeni svog neotuđivog prava na život i dostojanstvo neprihvatljivo velik. Vapaji gladnih popraćeni su nijemom strepnjom zbog degradiranog tla, ogoljenih šuma i sve siromašnijih ribarskih lovišta.”
Kakvo se rješenje predlaže? Diouf kaže da odgovor leži u “odvažnoj akciji” kojom bi se zemljama koje oskudijevaju u hrani pružila “prehrambena sigurnost”, kao i praktično znanje, investicije i tehnologiju, čime će im se omogućiti da se same prehranjuju.
“Prehrambena sigurnost” — zašto je tako neostvariva?
Prema jednom dokumentu objavljenom na summitu, “prehrambena sigurnost postoji onda kad je svim ljudima, u svako doba, i fizički i ekonomski dostupna dovoljna količina zdrave i hranjive hrane koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i ukuse, tako da mogu voditi aktivan i zdrav život”.
Zairska izbjeglička kriza pokazala je kako se može ugroziti ta prehrambena sigurnost. Dok je milijun ruandskih izbjeglica gladovalo, UN-ove agencije raspolagale su zalihama hrane kojima bi se mogli prehraniti. No organiziranje transporta i raspodjele zahtijevalo je političke dozvole i suradnju tamošnjih vlasti — ili pak lokalnih vojnih lidera, ukoliko su izbjeglički logori bili pod njihovom kontrolom. Kriza u Zairu još jednom pokazuje da je međunarodnoj zajednici teško nahraniti gladne, čak i kad ima hrane. Jedan je promatrač prokomentirao: “Prije provedbe bilo kakve akcije morate se konzultirati i urgirati kod čitavog niza organizacija i pojedinaca.”
Kao što je naglašeno u dokumentu američkog Ministarstva za poljoprivredu, prehrambenu sigurnost mogu ozbiljno potkopati brojni korjeniti uzroci. Osim prirodnih katastrofa, u te uzroke spadaju rat i građanski nemiri, loša državna politika, neadekvatni znanstveno-istraživački rad i tehnologija, uništavanje okoliša, siromaštvo, rast stanovništva, nejednakost među spolovima te loše zdravlje.
Postignuti su i izvjesni uspjesi. Od 1970-ih prosječna energetska vrijednost hrane, pokazatelj unosa hrane, porasla je u zemljama u razvoju s 2 140 na 2 520 kalorija dnevno po osobi. No prema FAO-u, računajući s porastom stanovništva od nekoliko milijardi do 2030. godine, “samo da bi se zadržala sadašnja razina opskrbljenosti hranom bit će potreban brz i održiv porast proizvodnje, kojim bi se zalihe povećale za preko 75 posto, a da se pritom ne uništava prirodne resurse o kojima svi mi ovisimo”. Stoga zadatak osiguravanja hrane za izgladnjela pučanstva djeluje sumorno.
‘Treba nam akcija, a ne daljnji summiti’
Brojne kritike upućene su na račun događanja na Svjetskom summitu o prehrani, kao i danih obećanja. Jedan latinoamerički predstavnik osudio je “skromnost” obećanja o smanjenju broja pothranjenih ljudi na samo polovinu sadašnjeg, proglasivši ga “sramotnim”. Petnaest država razmimoilazilo se u interpretaciji prijedloga usvojenih na tom summitu. Samo za izradu nacrta jedne nepretenciozne deklaracije i plana djelovanja, pisale su talijanske novine La Repubblica, “morale su proći dvije godine sukobljavanja i pregovaranja. Vagalo se svaku pojedinu riječ, svaki zarez, samo da se otvorene rane (...) ne bi ponovo raskrvarilo.”
Mnogi koji su sudjelovali u pripremi samitskih dokumenata bili su nezadovoljni rezultatima. “Krajnje smo skeptični u pogledu sprovedbe dobrih prijedloga koji su bili izneseni”, rekao je jedan od njih. Kamen smutnje bilo je pitanje treba li dostupnost hrane definirati kao “međunarodno priznato pravo”, budući da se “pravo” može braniti na sudu. Jedan je Kanađanin objasnio: “Bogate su se države bojale da će biti prisiljene na pružanje pomoći. Upravo su zato inzistirale na razvodnjavanju teksta deklaracije.”
Imajući u vidu beskonačne debate na summitima pod pokroviteljstvom UN-a, jedna je evropska državna ministrica izjavila: “Budući da smo sve to izglasali već na Kairskoj konferenciji [o stanovništvu i razvoju, održanoj 1994], došli smo dotle da na svakoj narednoj konferenciji pretresamo stare teme.” Ona je preporučila: “Naš prioritet mora biti provedba planova djelovanja za dobro naših bližnjih, a ne daljnji summiti.”
Promatrači su također naglasili da je već i prisustvovanje summitu predstavljalo velik izdatak za neke države koje si to teško mogu priuštiti. Jedna mala afrička država poslala je 14 delegata i 2 ministra, koji su ostali u Rimu preko dva tjedna. Talijanske novine Corriere della Sera izvijestile su da je supruga jednog afričkog predsjednika, u čijoj zemlji prosječni osobni godišnji dohodak ne prelazi 3 300 dolara, potrošila silne 23 000 dolara, kupujući u najotmjenijoj rimskoj trgovačkoj četvrti.
Ima li razloga vjerovati u uspjeh Plana djelovanja usvojenog na summitu? Jedan novinar odgovara: “Sada se samo možemo nadati da će ga vlade ozbiljno shvatiti i pobrinuti se za sprovođenje njegovih prijedloga u djelo. Hoće li one to učiniti? (...) Povijest ne daje puno razloga za optimizam.” Taj isti komentator istaknuo je razočaravajuću činjenicu da je, premda je na Summitu o planeti Zemlji u Rio de Janeiru 1992. dogovoreno povećanje izdvajanja za pomoć u razvoju na 0,7 posto bruto nacionalnog dohotka, “tek šačica zemalja postigla taj neprezahtjevan cilj”.
Tko će nahraniti gladne?
Povijest obilno pokazuje da unatoč svim dobrim namjerama čovječanstva, “put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Stoga nema izgleda da će ljudi vlastitim snagama ikada osigurati dovoljno hrane za sve. Pohlepa, loše gospodarenje i egoizam doveli su čovječanstvo do ruba propasti. Generalni sekretar FAO-a, g. Diouf, primijetio je: “Kad se sve zbroji i oduzme, ono što je potrebno jest preobrazba srca, uma i volje.”
To je nešto što može ostvariti jedino Božje Kraljevstvo. Prije mnogo stoljeća Jehova je zapravo i prorekao s obzirom na svoj narod: “Metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod” (Jeremija 31:33).
Kad je Jehova Bog uredio vrt koji je bio prvobitni dom čovječanstva, čovjeku je za hranu dao “sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme” (1. Mojsijeva 1:29). Te je hrane bilo u izobilju, bila je hranjiva i lako dostupna. Njome je čovječanstvo moglo u potpunosti zadovoljiti svoje prehrambene potrebe.
Božji se naum nije promijenio (Izaija 55:10, 11). Bog je odavno zajamčio da će jedino on, posredstvom svog Kraljevstva kojim će vladati Krist, zadovoljiti sve potrebe čovječanstva, time što će osigurati dovoljno hrane za sve ljude, iskorijeniti siromaštvo, preuzeti kontrolu nad prirodnim katastrofama i stati na kraj sukobima (Psalam 46:8, 9; Izaija 11:9; usporedite Marka 4:37-41; 6:37-44). Tada će ‘zemlja dati plod svoj, blagosiljat će nas Bog, Bog naš’. “Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino” (Psalam 67:6; 72:16).
[Zahvala na stranici 12]
Dorothea Lange, FSA Collection, Library of Congress