Tajne životinjskog sna
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KENIJE
SPAVANJE — oko trećinu svog života provodimo u tom stanju mirovanja. Spavanje, koje je sve samo ne traćenje vremena, očito zadovoljava brojne važne fiziološke i psihološke potrebe. Spavanje se stoga može smatrati dragocjenim darom od Boga. (Usporedite Psalam 127:2.)
Nije neobično da i u životinjskom svijetu san igra važnu ulogu. Itekako, mnoge vrste uspiju zaspati na načine koji su fascinantni, katkada zabavni, a često i neobični. Razmotrimo nekoliko primjera.
Šampioni u spavanju
Tko god je u životu vidio lava kako na vrućem podnevnom afričkom suncu spava trbuhom okrenutim prema gore i šapama usmjerenim uvis prema nebu, lako bi mogao zaključiti da je ta opasna mačka pitoma poput neke domaće mačke. No izgled vara. Književnik Thomas Campion iz 17. stoljeća napisao je: “Tko se usudi izazivati usnulog lava?” Da, čak i silni lav treba spavati — oko 20 sati dnevno — da bi mogao živjeti svojim predatorskim načinom života.
Obratite pažnju i na pilastog premosnika, jako pospanu gušteroliku životinju koja živi na Novom Zelandu. On provodi otprilike pola godine u stanju laganog zimskog sna. Ali pilasti je premosnik toliko trom da čak zaspi dok žvače hranu! No njemu to silno spavanje očito koristi, jer znanstvenici procjenjuju da neki pilasti premosnici znaju poživjeti oko 100 godina!
Poput fiktivnog lika Ripa van Winklea, ima i drugih stvorenja koja provode duge vremenske periode u snu. Mnoga od njih na taj način preživljavaju hladne zime. Pripremajući se za taj san, životinja nakuplja velike naslage sala koje će je hraniti za vrijeme dugog perioda sna. No što čuva usnulu životinju od toga da se ne smrzne? Prema objašnjenju iz knjige Inside the Animal World, mozak inicira kemijske promjene u krvi životinje, uslijed čega nastaje neka vrsta prirodnog antifriza. Dok se tjelesna temperatura životinje spušta na tik iznad nule, broj otkucaja srca smanjuje se na minimum njenog normalnog pulsa; disanje joj se usporava. Nastupa dubok san i on može potrajati nekoliko mjeseci.
Spavanje ‘u letu’
Neke životinje spavaju na veoma neobičan način. Uzmimo, naprimjer, morsku pticu po imenu čađava čigra. Nakon što napusti gnijezdo, mlada čađava čigra odlijeće na otvoreno more i nastavlja neprekidno letjeti idućih nekoliko godina! Budući da nema vodootporno perje niti plivaće kožice na nogama, kakve imaju druge čigre koje mogu slijetati na vodu, čađava čigra kloni se gnjurenja u moru. Ona lovi tako da grabi sitnu ribu s površine vode.
Ali kada spava? Knjiga Water, Prey, and Game Birds of North America piše: “One po svoj prilici ne spavaju na pučini oceana jer bi im se perje natopilo vodom. Neki znanstvenici pretpostavljaju da bi te ptice mogle spavati u letu.”
Podvodna siesta
Da li ribe spavaju? The World Book Encyclopedia kaže da među kralježnjacima “jedino gmazovi, ptice i sisavci spavaju pravim snom, s izmjenama ritma moždanih valova”. Bilo kako bilo, ribe ipak imaju periode odmora slične spavanju — premda većina njih ne može zatvoriti oči.
Neke ribe spavaju na boku; druge su pak okrenute naglavačke ili okomito. Neke ribe plosnatice, kao naprimjer iverak, u budnom stanju obitavaju na samom morskom dnu. Dok spavaju, zauzmu plutajući položaj desetak centimetara iznad dna.
Živobojna papigača ima svoju specifičnu rutinu prilikom odlaska na spavanje: oblači “spavaćicu”. Kad joj dođe vrijeme za počinak, ona izluči mukus, ili sluzavi sekret, kojim obavija čitavo tijelo. A zašto to radi? “Vjerojatno da [je] ne bi otkrili grabežljivci”, kaže prirodoslovni pisac Doug Stewart. Kad se probudi, izvlači se iz svoje sluzave odorice.
Tuljani također imaju zanimljivu rutinu odlaska na spavanje. Oni napuhnu grlo poput balona, stvarajući neku vrstu prirodnog prsluka za spašavanje. Ostajući tako pri površini, mogu spavati dok u okomitom položaju plutaju u vodi, a njuškama izviruju iz vode da bi mogli disati.
S jednim okom otvorenim
Dakako, u divljini se životinja odlaskom na spavanje izlaže većoj opasnosti od grabežljivaca. Zato mnoga stvorenja spavaju, nazovimo to tako, s jednim okom otvorenim. Dok spavaju, njihov mozak zadržava određenu mjeru pozornosti, omogućavajući im da reagiraju na bilo kakav zvuk koji signalizira opasnost. No druga stvorenja preživljavaju tako što redovito kontroliraju sigurnost situacije. Naprimjer, ptice koje spavaju u jatu znaju svako toliko proviriti na jedno oko, provjeravajući postoji li kakva opasnost.
U afričkim krdima antilopa ili zebri životinje isto tako paze jedna na drugu u periodima odmaranja. Nekad se čitavo krdo zna izležavati na tlu, uspravno podignutih glava u stanju pripravnosti. Svako toliko jedna se životinja na tlu ispruži na bok i tako opuštena leži u dubokom snu. Par minuta kasnije, dolazi red na drugog pripadnika krda.
Slonovi na sličan način spavaju u krdu. Međutim, odrasli slonovi obično ostaju na nogama i spavaju lakim snom, pri čemu povremeno otvaraju oči, podižu i šire svoje ogromne uši ne bi li registrirali bilo koji zvuk opasnosti. Pod okriljem tih ogromnih stražara, manji mladunci mogu se slobodno ispružiti na bok te utonuti u dubok san. U svojoj knjizi Elephant Memories, spisateljica Cynthia Moss prisjeća se da je jednom vidjela čitavo krdo kako odlazi na počinak: “Najprije mali mladunci, potom oni veći i najzad odrasle ženke, svi su polijegali i pozaspali. Na mjesečini su izgledali kao ogromne sive kamene gromade, no njihovo duboko, mirno hrkanje razbijalo je tu iluziju.”
Još uvijek imamo mnogo toga učiti o navikama spavanja kod životinja. No kada promislite o relativno malo toga što već sada znamo, ne potiče li vas to na razmišljanje o zadivljujućoj mudrosti Onoga koji je “sazdao sve”? (Otkrivenje 4:11).