Mladi pitaju...

Zašto se mom bratu poklanja sva pažnja?

“Smeta me to što se mojoj braći i sestrama, kad se ružno ponašaju, poklanja puno pažnje — u pozitivnom i negativnom smislu. No budući da sam ja uglavnom poslušna, mene se ne primjećuje” (18-godišnja Kay).a

“Mojoj se braći i sestrama poklanja više pažnje i s njima se bolje postupa. Kad god se meni obrati pažnja, to je uglavnom u obliku ukora. Bilo bi mi lakše da znam da se i njih ukorilo” (15-godišnja Ruth).

“Čini mi se da moja starija braća i sestre imaju više privilegija i da im se poklanja više pažnje” (13-godišnji Bill).

OD DANA kad dođemo na svijet svi mi trebamo pažnju svojih roditelja. A ako smatraš da je ne dobivaš u zasluženoj mjeri, razumljivo je da te to možda vrijeđa i ljuti. Pogotovo ako izgleda da je tvoj brat ili sestra — najstariji, najmlađi, onaj koji se najbolje ponaša ili čak onaj najneposlušniji — uvijek u centru pažnje. Mogao bi se čak osjećati onako kako se osjećao David kada je napisao: “Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud” (Psalam 31:12).

Može biti bolno promatrati kako se tvom bratu ili sestri poklanja pažnja koju bi i ti sam htio. No da li to automatski znači da si ti nevoljen? Nipošto. Ponekad se mladima poklanja posebnu pažnju zato što imaju neke izvanredne sposobnosti ili što su otvoreni po naravi. Jedanaestogodišnji Kenneth kaže: “Premda moj mlađi brat, Arthur, ide tek u treći razred, on svira u jednom bendu iz petog razreda. Također je dobar sportaš i matematičar. Štoviše, on dobiva petice iz svih školskih predmeta. Ponekad mislim da ljudi više vole njega nego mene, no nisam ljubomoran na njega. No dobro, možda samo malo.”

Usto ima mladih koji izgleda dobivaju najviše pažnje svojih roditelja naprosto zato što su najstariji — ili pak najmlađi. Biblija govori o mladiću Josipu: “Izrael ljubljaše Josipa najvećma izmedju svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost” (1. Mojsijeva 37:3, 4). Međutim, 18-godišnji Todd smatrao je da njegov brat uživa naklonost zato što je najstariji. On se prisjeća: “Jednom su nam rekli da za neki školski rad donesemo svoju najdražu fotografiju kad smo bili bebe. Uspio sam pronaći samo nekoliko svojih slika, a primijetio sam da imamo puno više slika mog starijeg brata. Pitao sam se zašto.”

No često se događa da se tvom bratu ili sestri poklanja posebna pažnja zato što ima problema — problema za koje ti možda i ne znaš. “Kad mi je bilo oko 16 godina, moj stariji brat proživljavao je jedan težak period”, objašnjava Cassandra, kojoj su sada 22 godine. “On nije bio načisto želi li stvarno služiti Jehovi, tako da su roditelji gotovo svu svoju pažnju usmjerili na njega. Tada nisam mogla razumjeti razlog tome. Mislila sam da im uopće nije stalo do mene. Zato sam bila tužna i osjećala se zapostavljeno — pa i pomalo srdito.”

Zašto pokazuju pristranost

No roditelji su ponekad krivi jer pokazuju čistu pristranost. Jedna je majka priznala: “Znam da je moj sin, Paul, bolno svjestan toga da se mi veoma ponosimo našom kćerkom. To nam je otvoreno kazao: ‘Ti i tata uvijek pogledavate jedno drugo kad Liz nešto govori.’ Isprva nismo znali o čemu on to govori. Potom smo shvatili da stalno upućujemo jedno drugom poglede koji kažu: ‘Nije li sjajna.’ Budući da nas je upozorio, zbilja se trudimo da to više ne radimo.”

No zašto roditelji uopće pokazuju pristranost? Jedan od faktora može biti njihov vlastiti odgoj. Naprimjer, ako je tvoja majka odrasla kao najmlađe dijete, možda će se više poistovjetiti sa svojim najmlađim djetetom. Mogla bi nesvjesno naginjati tome da staje na njegovu stranu. Roditelj bi također mogao gajiti naklonost prema onom djetetu s kojim ima slične stavove ili zajedničke interese. Obratite pažnju na ono što Biblija kaže o Izaku i Rebeki u vezi s njihovom dvojicom sinova, Jakovom i Ezavom: “Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima. Izaku je Ezav bio draži, jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova” (1. Mojsijeva 25:27, 28, St).

Što bi trebao učiniti ako ti se čini da tvoji roditelji favoriziraju nekog od tvoje braće?b Mogao bi pokušati mirno, bez optuživanja razgovarati s roditeljima o tome (Priče Salamunove 15:22). Budeš li ih saslušao s punim poštovanjem, možda uspiješ sagledati stvari iz njihovog kuta gledanja. To bi moglo ublažiti tvoju frustriranost (Priče Salamunove 19:11). Jedna tinejdžerka kaže: “Zbilja me je smetalo to što je mama bila privrženija mom bratu nego meni. Kad sam je pitala zašto je to tako, objasnila mi je da mu je privržena zato što je veoma sličan tati. A budući da sam ja veoma slična njoj, meni je privržen tata. Isto tako, budući da smo ona i ja veoma slične, idemo jedna drugoj na živce. A budući da su moj otac i brat veoma slični, izluđuju jedan drugoga. Kad mi je to tako objasnila — premda nisam bila presretna zbog toga — mogla sam se pomiriti s tim.”

Nejednako ophođenje — je li to nepravda?

No zašto se roditelji ne mogu jednostavno sa svima ophoditi potpuno jednako? Beth, kojoj je sada 18 godina, kaže: “Kad sam imala oko 13 godina, smatrala sam da bi se s mojim bratom i sa mnom trebalo jednako postupati — potpuno isto. No ja sam bila ta na koju se uvijek vikalo, dok se on uvijek izvlačio. I on je provodio više vremena s tatom radeći oko auta. To mi je izgledalo jako nepošteno.”

No nejednako ophođenje ne mora biti i nepravedno. Razmotri kako se Isus Krist ophodio sa svojim apostolima. On je nesumnjivo volio svu dvanaestoricu, no ipak je samo trojicu njih pozvao da prisustvuju nekim posebnim događajima, uključujući i uskrsnuće Jairove kćeri i preobraženje (Matej 17:1; Marko 5:37). Osim toga, Isus je gajio naročito blisko prijateljstvo s apostolom Ivanom (Ivan 13:23; 19:26; 20:2; 21:7, 20). Je li to bilo nejednako? Svakako. Je li bilo nepravedno? Nipošto. Zato što Isus, premda je bio naročito privržen nekim pojedincima, nije zanemarivao potrebe svojih drugih apostola (Marko 6:31-34).

Slično tome, jednom od tvoje braće možda se poklanja naročita pažnja zbog njegovih talenata, osobnosti ili potreba. To, dakako, može biti bolno promatrati. No pitanje glasi: Da li se uistinu zanemaruje tvoje potrebe? Kad zatrebaš savjet, pomoć ili podršku svojih roditelja, jesu li ti spremni pomoći? Ako je tako, možeš li uistinu reći da si žrtva nepravde? Biblija nas potiče da postupamo s drugima “prema njihovim potrebama” (Rimljanima 12:13, NW). Budući da ste ti i tvoja braća pojedinci s različitim potrebama, vaši se roditelji naprosto ne mogu s vama uvijek jednako ophoditi.

Tako je ranije citirana Beth uvidjela da jednako ophođenje nije uvijek pravedno te da pravedno ophođenje nije uvijek jednako. Ona kaže: “Shvatila sam da smo moj brat i ja dvije različite osobe i da se s nama treba različito ophoditi. Osvrćući se unatrag, ne mogu vjerovati da to nisam mogla razumjeti kad sam bila mlađa. Valjda to ima veze s načinom na koji gledaš na stvari u tim godinama.”

Naučiti biti razuman

Da, ‘način na koji gledaš na stvari’ blisko je povezan s načinom na koji reagiraš u određenoj situaciji. Poput naočala u boji, tvoje emocije mogu obojiti tvoje viđenje stvari. A djeca imaju jaku emocionalnu potrebu za roditeljskom pažnjom i priznanjem. Istraživači Stephen Bank i Michael Kahn primjećuju: “Čak i kad bi roditelji uspjeli postići neostvarivi san da se sa svojom vrlo različitom djecom jednako ophode, svako bi dijete smatralo da roditelji favoriziraju jedno od ostale djece.”

Naprimjer, osvrnimo se opet na ono što je reklo troje mladih koji su bili citirani u uvodu. Njihova bi situacija izgledala sumorno kad ne bi bilo jedne činjenice: Oni su braća! Da, svako od njih zamišlja da se onim drugima poklanja više pažnje i da se baš njega, ili nju, zanemaruje! Dakle, naše gledanje na stvari često je malo iskrivljeno. “Razuman je čovjek mirna duha”, kažu Priče Salamunove 17:27 (St). Biti razuman znači gledati na stvari realno i objektivno, a ne emotivno. Razum ti može pomoći da uvidiš kako tvoji roditelji, premda možda ne postupaju sa svima jednako, ipak svima od srca žele dobro! Kad to shvatiš, lakše ćeš susprezati svoju ljutnju i ogorčenost.

No što ako s pravom smatraš da ti se ne poklanja pažnja koju zaslužuješ? Što možeš poduzeti? To će se razmatrati u jednom od idućih izdanja Probudite se!

[Bilješke]

[Slika na stranici 26]

Nejednako ophođenje može izgledati nepravedno