Mladi pitaju...

Kako mogu izaći na kraj s pristranošću?

“Moja je sestra dvije godine mlađa od mene i njoj se poklanja sva pažnja. (...) Mislim da to nije pravedno” (Rebecca).a

ŠTO se više pažnje poklanja tvom bratu ili sestri, to se više možda ti osjećaš zanemareno. I ako netko od tvoje braće ili sestara ima neke izvanredne sposobnosti, doživljava ozbiljne probleme ili ima interese ili karakterne crte slične kao i tvoji roditelji, možda se moraš svim silama boriti da dobiješ uopće imalo pažnje! Što više razmišljaš o tome, to se možda više osjećaš povrijeđeno i srdito.b

Međutim, Biblija upozorava: “Gnjeveći se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite” (Psalam 4:4). Kada si uzrujan i srdit, daleko je vjerojatnije da ćeš reći ili učiniti nešto zbog čega bi kasnije mogao požaliti. Sjeti se kako je Kain bio uzrujan zbog povlaštenog položaja koji je njegov brat Abel uživao kod Boga. Bog ga je upozorio: “Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti” (1. Mojsijeva 4:3-16, St). Kain se nije odupro svojim osjećajima i posljedice su bile katastrofalne!

Istina, ti nisi na rubu toga da postaneš ubojica poput Kaina. No ipak, pristranost može pobuditi neugodne osjećaje i emocije. Stoga opasnosti mogu vrebati i na tvom pragu! Koje su neke od tih opasnosti? I kako možeš zavladati tom situacijom?

Zadržavaj svoj jezik!

Kad je Beth imala 13 godina, smatrala je da njeni roditelji favoriziraju njenog brata, a s njom se ophode nepravedno. Beth se prisjeća: “Moja mama i ja mnogo smo vikale jedna na drugu, ali to uopće nije koristilo. Ja nisam slušala što ona govori, a ni ona nije slušala što ja govorim, tako da nismo ništa postigle.” Možda si i ti isto otkrio da vikanje samo pogoršava ionako lošu situaciju. U Efežanima 4:31 stoji: “Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću.”

Ne moraš se derati da bi rekao ono što misliš. Miran pristup ionako obično postiže bolje rezultate. Priče Salamunove 25:15 kažu: “Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.” Zato ako ti se čini da su tvoji roditelji pristrani, nemoj vikati i optuživati ih. Pričekaj da dođe prikladno vrijeme, a zatim razgovaraj s njima na smiren način, pokazujući poštovanje. (Usporedi Priče Salamunove 15:23.)

Ako se usredotočiš na nedostatke svojih roditelja ili ako im predbacuješ zbog toga što su “nepravedni”, time će se samo u njima stvoriti otpor ili ćeš ih primorati da zauzmu obrambeni stav. Umjesto toga, usredotoči se na to kako njihovi postupci utječu na tebe. (‘Stvarno me boli to što me ignorirate.’) Tada će vjerojatnije biti potaknuti da te shvate ozbiljno. Isto tako, ‘budi brz čuti’ (Jakov 1:19). Vrlo je lako moguće da tvoji roditelji imaju opravdane razloge za to što tvom bratu ili sestri poklanjaju posebnu pažnju. Možda doživljava probleme kojih ti nisi ni svjestan.

No što ako si sklon planuti i govoriti nepromišljeno kad si ljut? U Pričama Salamunovim 25:28 se onoga “ko nema vlasti nad duhom svojim” uspoređuje s gradom “bez zidova”; postoji mogućnost da ga poraze njegovi vlastiti nesavršeni nagoni. S druge strane, sposobnost kontroliranja svojih osjećaja jest oznaka prave snage! (Priče Salamunove 16:32). Zašto, stoga, ne bi pričekao dok se ne smiriš prije nego što izraziš svoje osjećaje, možda čak do sljedećeg dana? Možda ćeš također ustanoviti da je korisno udaljiti se od situacije, naprimjer tako da prošetaš ili malo vježbaš (Priče Salamunove 17:14). Ako zadržiš kontrolu nad svojim usnama, možeš izbjeći da kažeš nešto štetno ili nerazborito (Priče Salamunove 10:19; 13:3; 17:27).

Podmukla neposlušnost

Još jedna zamka koju treba izbjegavati jest neposlušnost. Šesnaestogodišnja Marie primijetila je da se njenog malog brata nikada nije kažnjavalo kad je prekidao obiteljski biblijski studij. Frustrirana zbog te naizgledne pristranosti, počela je “štrajkati”, odbijajući sudjelovati u studiju. Jesi li ti ikada koristio taktiku nijemog ignoriranja ili pokrenuo kampanju odbijanja suradnje kad si imao osjećaj da se s tobom postupalo nepravedno?

Ako jesi, tada moraš shvatiti da je takva podmukla taktika suprotna biblijskoj zapovijedi da svojim roditeljima iskazuješ čast i da im budeš poslušan (Efežanima 6:1, 2). Nadalje, neposlušnost nagriza tvoj odnos s roditeljima. Bolje je da pronađeš rješenje svojih problema tako što razgovaraš sa svojim roditeljima. Priče Salamunove 24:26 (St) pokazuju da onaj “tko odgovara pošteno” stječe poštovanje drugih ljudi. Kad je Marie raspravila stvar sa svojom majkom, došle su do zajedničkog sporazuma i stvari su se počele poboljšavati.

Opasnost izoliranja

Još jedan štetan način kako se netko može boriti protiv pristranosti jest povući se od svoje obitelji ili tražiti pažnju kod nevjernikâ. To se dogodilo Cassandri, koja kaže: “Povukla sam se od svoje obitelji i okrenula svjetovnim prijateljima koje sam upoznala u školi. Čak sam imala i momke, a moji roditelji to nisu znali. A onda sam postala jako potištena i imala sam grižnju savjesti, jer sam znala da ne radim ono što je ispravno. Željela sam se izvući iz te situacije, ali jednostavno nisam vidjela način kako da to kažem svojim roditeljima.”

Opasno je izolirati se od svoje obitelji i suvjernika — naročito onda kad si uzrujan i kad ne razmišljaš trezveno. Priče Salamunove 18:1 (NW) upozoravaju: “Onaj tko se osamljuje tražit će svoju vlastitu sebičnu čežnju; planut će protiv svake praktične mudrosti.” Ako ti je sada teško pristupiti svojim roditeljima, potraži nekog kršćanskog prijatelja poput onog koji je opisan u Pričama Salamunovim 17:17: “U svako doba ljubi [“pravi”, NW] prijatelj, i brat postaje u nevolji.” Obično se takav ‘pravi prijatelj’ najlakše može pronaći među zrelim članovima skupštine.

Cassandra je pronašla ‘pravog prijatelja’ onda kad joj je bilo potrebno: “Kada je pokrajinski nadglednik [putujući propovjednik] posjetio našu skupštinu, roditelji su me ohrabrili da surađujem s njim. On i njegova supruga bili su toliko realni i pokazali su istinski interes za mene. Stvarno sam mogla razgovarati s njima. Nisam imala osjećaj da će me osuđivati. Uviđali su da sama činjenica da si odgojen kao kršćanin ne znači da si savršen.” Njihovo ohrabrenje i zreli savjeti bili su baš ono što je Cassandri bilo potrebno! (Priče Salamunove 13:20).

Zavist predstavlja opasnost

Priče Salamunove 27:4 upozoravaju: “Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko će odoljeti zavisti?” Zavist i ljubomora prema bratu ili sestri koje se favorizira potaknula je neke mlade da učine nepromišljene postupke. Jedna je žena priznala: “Kad sam bila mala, imala sam tanku, čupavu smeđu kosu, a moja je sestra imala prekrasnu bujnu zlatnu kosu koja joj je sezala do struka. Moj je otac uvijek hvalio njezinu kosu. Zvao ju je svojom ‘Rapunzel’. Jedne noći dok je spavala, uzela sam majčine krojačke škare, došuljala se na prstima do njenog kreveta i odrezala što sam više mogla njene kose” (Siblings Without Rivalry, Adele Faber i Elaine Mazlish).

Stoga ne čudi to što je zavist u Bibliji opisana kao jedno od zlih “djela tijela” (Galaćanima 5:19-21, St; Rimljanima 1:28-32). Međutim, “sklonost prema zavisti” postoji u svima nama (Jakov 4:5, NW). Zato ako se uhvatiš kako kuješ planove da bi nekoga od svoje braće ili sestara uvalio u neprilike, da bi ga ocrnio ili na neki drugi način spustio na zemlju, tada je sasvim moguće da zavist ‘vreba na pragu’ i nastoji zavladati tobom!

Što učiniti ako ustanoviš da gajiš takve štetne osjećaje? Kao prvo, pokušaj se moliti Bogu za njegov duh. U Galaćanima 5:16 kaže se: “Po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.” (Usporedi Titu 3:3-5.) Također može biti od pomoći ako razmišljaš o tome što stvarno osjećaš prema svom bratu ili sestri. Možeš li uistinu reći da ne osjećaš niti malo ljubavi prema njemu ili njoj — unatoč svojoj srdžbi? Pa, Pisma nam kažu da “ljubav ne zavidi” (1. Korinćanima 13:4). Zato, nemoj se baviti negativnim mislima koje potiču zavist. Nastoj se radovati s bratom ili sestrom ako njemu ili njoj tvoji roditelji poklanjaju posebnu pažnju. (Usporedi Rimljanima 12:15.)

U tome ti također može pomoći razgovor sa svojim roditeljima. Ako oni dođu do uvjerenja da ti trebaju poklanjati više pažnje, to će ti uvelike pomoći da nadvladaš osjećaj zavisti prema svojoj braći ili sestrama. Ali što ako se stvari kod kuće ne poprave te je i dalje prisutna pristranost? Nemoj se gnjeviti, vikati ili buniti protiv svojih roditelja. Nastoj i dalje biti od koristi i zadržati poslušan stav. Ukoliko je to potrebno, potraži pomoć od zrelih osoba unutar kršćanske skupštine. Iznad svega, približi se Jehovi Bogu. Sjeti se psalmistovih riječi: “Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti” (Psalam 27:10, St).

[Bilješke]

[Slika na stranici 19]

Ako objasniš da se osjećaš zanemareno, to može riješiti problem