Ljepota alpskih nacionalnih parkova
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FRANCUSKE
U POTOKU teče kristalno bistra voda, lišće lagano šušti na vjetru, gore na nebu nema nijednog oblačka, sunčeva svjetlost probija se kroz krošnju drveća. To su prekrasni prizori i zvuci koji nas dočekuju i sigurni smo da su oni tek predigra jednog predivnog dana. Gdje se nalazimo? U Nacionalnom parku Écrins, u Dofinejskim Alpama (Francuska).
Na jednom od ulaza u park koji se nalazi kod Ailefroidea, na rubu šume, informativni panoi pokazuju da su neke aktivnosti, kao naprimjer kampiranje ili paljenje vatre, zabranjene u parku. Zamoljeni smo da sve smeće ponesemo sa sobom kući i zapažamo da je zabranjeno dovoditi pse, budući da oni obično plaše i uznemiravaju ovdašnji životinjski svijet.
Njihova svrha
No što je zapravo nacionalni park i čemu služi? Prvi takav park, Nacionalni park Yellowstone, u državi Wyoming, osnovan je 1872. u Sjedinjenim Državama. Otada su na svim kontinentima otvoreni mnogi takvi parkovi. U Francuskoj postoji sedam nacionalnih parkova, od kojih se tri nalaze u alpskom “polumjesecu”, koji se proteže od Francuske do Austrije. Prvi nacionalni park u Evropi osnovan je 1914. u švicarskom kantonu Graubünden (Grisons). Zatim je 1922. u Italiji otvoren Nacionalni park Gran Paradiso. U alpskom “polumjesecu” nalaze se i drugi nacionalni parkovi, kao što su Berchtesgaden u Njemačkoj; Hohe Tauern u Austriji; Stelvio u Italiji i Triglav u Sloveniji. Prvi nacionalni park u Francuskoj bio je Vanoise, koji je osnovan 1963.
Osnovni zadatak nacionalnih parkova jest zaštita prirodne flore i faune. Pritom valja napomenuti i to da postoje mnogi drugi parkovi koji nemaju status nacionalnog, a imaju potpuno istu svrhu. Među njima su Regionalni park Vercors u Francuskoj i Rezervat Karwendel u Austriji. Međutim, nacionalni parkovi imaju jedan poseban status na račun kojeg njihovi čuvari dobivaju stanovita ovlaštenja. Oni su ovlašteni naplatiti globu onima koji se ne pridržavaju pravila vladanja u parku. Naprimjer, ako u Švicarskoj čovjek dovede psa u park, to ga može koštati globe od čak 500 švicarskih franaka (oko 2 200 kuna).
Neki možda misle da je to pretjerano. No nije se bez razloga uvelo određene zabrane i globe. Promislite o ovom. Jednom kad smo bili u Nacionalnom parku Mercantour, u Primorskim Alpama na jugoistoku Francuske, naišli smo na jednu sitnu mladu divokozu. Izgledalo je da je sama i potpuno bespomoćna. Međutim, nismo je dirali jer smo mislili da je majka možda neće htjeti uzeti natrag ako osjeti naš miris. No zamislite samo što bi bilo da smo sa sobom imali psa! Sirota bi divokoza bila izvan sebe od straha, pogotovo ako bi pas počeo lajati.
Znači li to da čuvari nisu ništa više nego policajci u parku? Naravno da ne. Jedan čuvar kojeg smo upoznali u Parku Mercantour pokazao nam je put kojim je upravo prošlo krdo divokoza, ostavivši tragove u novonapadalom snijegu. Pokazao nam je tragove koje su ostavili njihovi papci. To nam je pomoglo da shvatimo kako uloga čuvara, pored očuvanja prirodne ravnoteže u parku, obuhvaća informiranje i poučavanje ljudi.
Raskošan zvjerinjak u prirodi
Nastavljajući putem, na jednoj udaljenoj padini brijega vidimo divokoze kako poskakuju na firnovima, poljima zrnatog snijega. Opažamo i dva alpska svisca koji se igraju na obroncima prekrivenima sipinom. Neki od tih svizaca neobično su pitomi, pa prilaze pješacima u nadi da će dobiti hranu.
U nekim alpskim parkovima žive krda kozoroga. U Parku Gran Paradiso u Italiji ima ih veoma mnogo. Mi smo se oduševili vidjevši pokojeg i u Mercantouru. Ovaj park na jugu alpa ima bogat životinjski svijet. Ovdje se slobodno skitaju mufloni, jedna vrsta divlje ovce, a posljednjih godina ponovo su se pojavili i vukovi. No posjetitelji se ne trebaju zbog toga zabrinjavati, budući da vukovi rijetko kad dođu blizu pješačkih staza i da se klone ljudi. Nekada su i medvjedi tumarali Švicarskim Alpama, no posljednji tamo viđeni primjerak bio je ustrijeljen 1904. Sada se u zapadnoj Evropi mrke medvjede može naći u Pirenejima, na granici Francuske i Španjolske; u Kantabrijskom gorju na sjeveru Španjolske te u Nacionalnom parku Abruzzi u središnjoj Italiji. Međutim, u Švicarskom nacionalnom parku ponekad možete čuti tuljenje jelena, kojih ovdje ima veoma mnogo.
No pored krupnih životinja, posjetitelja može oduševiti i mnoštvo sitnijih životinja, kao što su hermelini i alpski zečevi, koji zimi pobijele, te lisice, svisci i vjeverice. Osim toga, u ovim krajevima živi i čitava armija kukaca, u koju, među ostalim, spadaju i prekrasni leptiri i marljivi mravi. Ljubitelji ptica sigurno neće biti razočarani. Mogli biste ugledati orla kako lebdi visoko iznad vaše glave, a u Švicarskom nacionalnom parku te u parkovima Vanoise i Mercantour možda čak i kostoberinu ili žutoglavog bradaša. Također se prilično često čuje prepoznatljiv zvuk djetlića koji u potrazi za kukcima kljunom udara o deblo drveta. Mnogi se pitaju kako ti stanovnici planina preživljavaju alpsku zimu. Te su životinje dobro prilagođene ovoj sredini, premda teški životni uvjeti eliminiraju bolesne i stare jedinke.
Alpska flora
U parkovima su čak i biljke zaštićene. Stoga je zabranjeno brati cvijeće, u koje spadaju i predivni narančasti ljiljani, koji rastu uz stazu kojom hodamo. Možda se pitate zašto je to zabranjeno. Ima biljaka — kao što su čuveni runolist, alpska šumarica, alpski pjenišnik, brdski različak i neke vrste encijana — koje su rijetke, pa se moraju zaštititi da bi im se osiguralo opstanak. Razne vrste cvijeća djeluju uistinu impresivno.
Ljepota prirode također se očituje u drveću koje ukrašava parkove. Ujesen šumu krase zlatne nijanse ariša. S druge strane, limba, ili švicarski bor, izgleda kao da prkosi oštrini zime, osiguravajući nepresušni izvor hrane ptici poznatoj pod imenom šarena kreja. Ova ptica nosi u guši svoju žetvu od borovih sjemenki, a potom je zakopava u tlo da bi je poslije pojela. Time doprinosi širenju borovih stabala na mjesta gdje inače ne bi dospjela. Nema sumnje da bismo mogli potrošiti čitav dan u promatranju ljepote koja nas okružuje. No želimo li stići do gorske kolibe, moramo se požuriti.
Nastavljamo pješačiti i uskoro stižemo na jednu teže prohodnu stazu. U šumi divokoze kao da čekaju na nas, tako da uspijevamo snimiti nekoliko fotografija. Međutim, dok im prilazimo, ova prekrasna stvorenja bježe, očito uplašena našim približavanjem. Razmišljamo o divnom Božjem obećanju zapisanom u Izaiji 11:6-9: “Vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno (...). Ne će uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj.” Radujemo se tome da uskoro predstoji pretvaranje čitave Zemlje u ogroman raj nalik parku, u kojem će ljudi i životinje živjeti zajedno bez straha.
[Slika na stranici 13]
Divokoza na svom terenu u Francuskim Alpama
[Slika na stranici 14]
Oprezni alpski svizac u Nacionalnom parku Vanoise (Francuska)
[Slika na stranici 14]
Orao u Nacionalnom parku Mercantour (Francuska)
[Slika na stranici 15]
Divokoze se penju u Francuskim Alpama
[Slika na stranici 15]
Mlada divokoza
[Slika na stranici 16]
Alpski pjenišnik
[Slika na stranici 16]
Kravljak
[Slika na stranici 16]
Ancolie des Alpes (pakujac)
[Slika na stranici 16]
Kozorog
[Slika na stranici 17]
Narančasti ljiljan
[Slika na stranici 17]
Zlatni ljiljan
[Slika na stranici 17]
Panicaut des Alpes (kotrljan)
[Slika na stranici 17]
Alpski svizac