Kako izlazim na kraj s mucanjem

Ispričao Sven Sievers

MUCAM još od djetinjstva. Osvrćući se unatrag, zahvalan sam svojim roditeljima na njihovom pristupu tom problemu. Kad sam zamuckivao, uvijek su se nastojali usredotočiti na slušanje onog što želim reći, umjesto da ispravljaju moj način govora. Prema mišljenju logopedâ, roditelji koji stalno skreću pažnju na djetetovo mucanje mogu još pogoršati taj problem.a

Moja je majka postala Jehovin svjedok kad sam imao tri godine. U tinejdžerskim godinama odlučio sam slijediti njen primjer, te mi se pomoglo da temeljito proučavam Bibliju. Dana 24. srpnja 1982. kršten sam kao predani sluga Božji na kongresu u Neumünsteru (Njemačka). Kasnije sam se preselio u Južnoafričku Republiku, gdje sam nastavio sudjelovati u javnom djelu propovijedanja, u kojem je svim pravim kršćanima zapovjeđeno sudjelovati (Matej 28:19, 20). Možda se pitate kako onda izlazim na kraj sa svojim mucanjem?

Nagrade za pozitivan stav

Moram priznati da mi je ponekad teško zadržati pozitivan stav, no ustanovio sam da je pozitivnost izuzetno korisna. Činjenica je da na ovaj ili onaj način uvijek mogu uspostaviti komunikaciju. Ako ne komuniciram s ljudima usmeno, onda to činim pisanjem poruka ili naprosto tako da im pokažem biblijsku literaturu. Pozitivan pristup pomaže mi svladati problem započinjanja razgovora. Nastojim da moji uvodi budu vrlo jednostavni. Na početku razgovora pustim da stanar što više govori. Ljudi vole pričati, a meni to daje priliku da upoznam njihov način razmišljanja. Tada nastavljam razgovor o stvarima koje ih zanimaju, pri čemu ističem biblijsku poruku. Koncentriranje na to što oni govore pomaže mi da zaboravim na svoju govornu manu, tako da manje mucam.

Pozitivan pristup ujedno mi pomaže da komentiram na kršćanskim sastancima. Ustanovio sam da što više sudjelujem u biblijskim diskusijama, to se prisutni i voditelj više privikavaju na mene i slušaju ono što govorim, umjesto kako govorim.

Da bih osjetio radost uspjeha, moram ustrajati u svom trudu. To me sprečava da podlegnem samosažaljenju i da se povučem u sebe. Opiranje samosažaljenju jedna je vječita borba. Kaže se da ako čovjek padne s konja, važno je da se opet popne na njega kako ne bi izgubio samopouzdanje. Dakle, ako u toku svog komentara moram zastati zato što sam zbog mucanja potpuno paraliziran, nastojim se, da tako kažem, ponovo popeti na konja tako što komentiram čim mi se pruži prva prilika.

Kako drugi mogu pomoći

Kada moram telefonirati ili pitati strance za neku informaciju, cijenim ako mi se taktično pruži pomoć. No ima pojedinaca koji pretjeruju u svojoj želji da budu od pomoći i ophode se sa mnom kao s djetetom koje nije u stanju donositi odluke.

Također cijenim pomoć svoje drage supruge, Tracy. Prije nego što nastupi kao moj “glasnogovornik”, nas dvoje detaljno razgovaramo o danoj situaciji i ona zna što bih ja želio da se učini. (Usporedite 2. Mojsijevu 4:10, 14, 15.) Time mi ona pokazuje poštovanje kao svom suprugu i daje mi osjećaj da ipak imam kontrolu nad vlastitim životom.

Veliku pomoć pružila mi je i Teokratska škola propovijedanja. Na tom tjednom sastanku učenici sudjeluju u javnom čitanju Biblije i iznašanju kratkih govora o nekoj biblijskoj temi. Iznenadio sam se kad sam ustanovio da pred grupom slušalaca obično mogu sasvim pristojno čitati i govoriti. Da se nisam upisao u tu školu, vjerojatno nikad ne bih postao svjestan da sam sposoban za takvo što.

Dok radim na zadacima u okviru Teokratske škole propovijedanja, naročito me hrabri kada se voditelj koncentrira na ono što sam rekao, a ne na način na koji sam to rekao. Veliku korist izvlačim iz knjige Vodič za teokratsku službu osposobljavanja,b premda izvjesni aspekti te knjige predstavljaju daleko veći izazov osobama koje mucaju nego osobama koje nemaju problema s govorom. Naprimjer, ja ponekad toliko zamuckujem da nisam u stanju završiti govor u predviđenom vremenu. No veoma me ohrabruje kada se voditelj usredotočuje na točke na kojima mogu raditi.

Veće službene prednosti

U prošlosti sam imao prednost javnog čitanja kršćanske publikacije koju bismo proučavali na našim sastancima. Također sam imao prednost voditi studij kada nijedan osposobljeni sluga nije bio prisutan, a danas to redovito činim. Premda u početku imam tremu, osjećam Božju pomoć u izvršavanju takvih zadataka.

Međutim, dugi niz godina nisam baš često imao priliku čitati ili poučavati sa skupštinskog podija. To je bilo razumljivo, budući da mi je u nekim prilikama trebalo previše vremena da bih razumljivo izrazio ono što mislim. Stoga sam maksimalno koristio svoju energiju za izvršavanje drugih zaduženja. U početku sam služio pomažući u vođenju brige za skupštinsku zalihu časopisa Kula stražara i Probudite se! Potom, kad sam bio imenovan za slugu pomoćnika, vodio sam brigu o zalihi Biblija, knjiga i druge literature. Kasnije sam dobio zaduženje da vodim brigu o kartama područja koje koristimo u našem djelu javnog svjedočenja. To što sam se usredotočio na ta zaduženja, nastojeći ih što bolje obavljati, donijelo mi je puno radosti.

Proteklih osam godina ujedno služim s Tracy kao punovremeni evangelizator. Jehova me i u tom pogledu nesumnjivo blagoslovio. Ustvari, ponekad se pitam da li Jehova koristi baš moju slabost što mucam. Od pet osoba kojima sam imao prednost pomagati da postanu predani kršćani, dvije mucaju.

Još uvijek s radošću pamtim dan kada sam bio imenovan da služim kao skupštinski starješina. Premda sam ograničen u svojoj sposobnosti poučavanja s podija, nastojim se koncentrirati na to da pomažem drugima pojedinačno. Mucanje me ne ometa u tome da istražujem po Pismima kako bih pomogao članovima skupštine koji se suočavaju s ozbiljnim problemima.

Unazad pet godina potiče me se da preuzimam sve više i više govorničkih zadataka. Pored iznašanja govorâ u Teokratskoj školi propovijedanja, uspijevam izaći na kraj s kratkim obavijestima na drugim sastancima. Malo-pomalo poboljšala se tečnost mog govora. No onda mi se stanje opet jako pogoršalo. Sav zabrinut, mislio sam: ‘Ubuduće neću dobivati nikakve zadatke’, no na moje iznenađenje, moje se ime našlo na sljedećem rasporedu! Predsjedavajući nadglednik naše skupštine rekao je da, ako se toliko paraliziram da ne mogu nastaviti, mogu jednostavno pogledati u njega, pa će se on popeti na podij i zamijeniti me. Tu sam ljubaznu ponudu iskoristio jedanput ili dvaput, no zadnjih mjeseci to nije bilo potrebno. Budući da mi se govor poboljšao, bile su mi dodijeljene duže točke, pa i javna predavanja. Tek sam nedavno postao potpuno svjestan koliko sam uznapredovao, kad sam bio zamoljen za sudjelovanje u dva prikaza na jednom pokrajinskom sastanku Jehovinih svjedoka.

Iskreno govoreći, nije mi sasvim jasno zašto mi se govor popravio. Sutra se on isto tako može opet pogoršati. Ustvari, iako sam, po svemu sudeći, vidno uznapredovao u govorenju s podija, doživljavam teška pogoršanja kad privatno razgovaram s ljudima. Dakle, ovo nije priča o uspjehu u tom smislu da sam pobijedio mucanje. Kad mi se stanje pogorša, nastojim se podsjetiti na to da se moram pomiriti sa svojim ograničenjima i ‘skromno hoditi s Bogom’ (Mihej 6:8, NW).

Što god da se desi u budućnosti, nastavit ću se truditi, znajući da će u predstojećem Božjem novom svijetu mucanje biti potpuno prevladano. “Mucavci će”, kaže Biblija, “govorit okretno i razgovijetno.” Uvjeren sam da će se to obistiniti i u doslovnom, kao i u duhovnom, smislu te da će čak i ‘jezik nijemoga pjevati’ (Izaija 32:4, St; 35:6).

[Bilješke]

[Slika na stranici 15]

Sa svojom suprugom Tracy