Živjeti s posljedicama
LEŽEĆI u bolničkom krevetu paraliziranih udova, Gilbert je upitao svog liječnika: “Hoću li se ikada ponovno moći služiti rukama i nogama?” Gilbert je čuo izazovan odgovor: “Što više ulažete, više će vam se vratiti, i brže ćete se oporaviti.” On je odgovorio: “Spreman sam!” Fizikalna mu je terapija, zajedno s pozitivnim stavom, pomogla da sa svojih 65 godina iz invalidskih kolica prijeđe na hodalicu, zatim da se samo koristi štapom i da se potom vrati na posao.
“Većina današnje rehabilitacije koja usljeđuje nakon moždanog udara temelji se na konceptu da drugi centri, ukoliko je jedan dio mozga oštećen, mogu preuzeti ulogu povrijeđenog tkiva. Jedna je svrha terapije ta da iskoristi potencijal zdravih centara, a i da pruži stimulaciju mozgu koja će mu omogućiti da se reorganizira i adaptira”, navode istraživači Weiner, Lee i Bell. Međutim, oporavak određuju i drugi faktori, kao što je područje mozga koje je pogođeno moždanim udarom i težina moždanog udara, opće zdravstveno stanje pojedinca, kvaliteta medicinske njege i podrška drugih.
Podrška obitelji i prijatelja
Erikka je tri godine bila uključena u program rehabilitacijskih vježbi, učila je hodati i koristiti desnu ruku, tako da nadoknadi nemogućnost korištenja lijeve ruke. Ono što je njoj pomoglo da se bori bilo je sljedeće: “Najvažnija stvar bila je to što su mi moj suprug i prijatelji ostali lojalni. Saznanje da me vole dalo mi je snagu, a kad su me ohrabrivali da ne odustanem, to me je motiviralo.”
Članovi obitelji postaju suradnici u procesu oporavka svojih voljenih. Potrebno je da razgovaraju s medicinskim osobljem i promatraju terapije s kojima se možda treba nastaviti kod kuće, tako da se napredak koji je već postignut ne bi izgubio. Strpljivost, ljubaznost, razumijevanje i naklonost koju pokazuju članovi obitelji i prijatelji osiguravaju atmosferu emocionalne sigurnosti u kojoj osoba može ponovno naučiti govoriti, čitati a i druge vještine potrebne u svakodnevnom životu.
Nastojeći pronaći ravnotežu između forsiranja i popustljivog postupanja, John je ulagao veliki napor da pomogne svojoj supruzi Ellen u vježbama i terapiji. Ovako opisuje trud koji je ulagala njegova obitelj: “Ne bismo dopuštali Ellen da se počne jako samosažalijevati. Ponekad smo joj zadavali teške zadatke, ali smo uvijek uzimali u obzir njena ograničenja i pomagali joj. Ellen je postala osjetljivija, pa se stoga trudim da je ne dovodim do stresa.”
Dok je Ellen uz pomoć govornog terapeuta učila ponovno govoriti, John joj je pomagao. “Iz zajedničkog rada crpilo se ohrabrenje, stoga smo jedno drugom naizmjence naglas čitali Bibliju, što joj je pomagalo da sve bolje govori. Isto tako, malo-pomalo išli smo u službu propovijedanja, budući da smo Jehovini svjedoci. Ellen je na ovaj način mogla prenositi drugima našu nadu za budućnost. To je samo po sebi bila terapija za Ellen.” Poslije tri godine Ellenino se stanje uvelike poboljšalo.
Ohrabrenje i snagu koju prijatelji mogu pružiti nikad ne bi trebalo podcjenjivati, budući da takve stvari mogu izrazito utjecati na oporavak osoba koje su preživjele moždani udar. Medicinski časopis Stroke je izvijestio da viša “razina društvene podrške, prema saznanjima, daje više izgleda da će oporavak brže teći te da će stanje općenito biti bolje, čak i kod pacijenata koji su preživjeli jači moždani udar”.
Bernie je bio jako zahvalan za podršku koju su mu pružili njegovi prijatelji. On nas podsjeća: “Posjete prijatelja neophodne su u toj borbi. Suosjećajan glas i brižan stav podižu moral. Osoba ne bi trebala pretresati činjenicu do koje je mjere bolesnik onesposobljen, već radije primijetiti bilo kakav napredak, budući da je to ono što bolesnika jako ohrabruje.” Što bi svatko od nas mogao učiniti da bi pružio podršku onima koji se bore s posljedicama moždanog udara? “Donesite cvijeće”, predlaže Bernie, “ili podijelite s osobom neku misao iz Pisama ili neko iskustvo. To je meni uvelike pomagalo.”
Melva, starija žena koja je preživjela moždani udar, otkrila je da joj pomaže ako se netko od njene duhovne braće s njom moli. Gilbert to isto preporučuje, te kaže: “To pokazuje da stvarno marite za nekog kad se s njim molite.” Peter, kome je moždani udar oštetio vid, zahvalan je kad drugi razumiju njegova ograničenja i pronalaze vrijeme da mu čitaju.
Otpratiti osobu do rehabilitacijskog centra i natrag također je gesta puna ljubavi. Isto tako je neophodno osigurati da dom osobe koja je preživjela moždani udar svakako bude sigurno mjesto za nju. Kad održavanje ravnoteže predstavlja problem, postoji stalna opasnost da osoba padne. Gilbert je, naprimjer, bio jako zahvalan za ljubaznu pomoć prijatelja koji su mu, između ostalog, zbog sigurnosti postavili rukohvat u tuš kabini.
Naučiti pružati podršku
Zbog naglih promjena raspoloženja i pojačane sklonosti prema plakanju, žrtve moždanog udara mogu se osjećati neugodno, kao i zbog zbunjenosti promatrača koji možda ne znaju kako da na to reagiraju. Međutim, učeći kako da budu izvor podrške, prijatelji mogu spasiti osobu od izolacije do koje bi inače moglo doći. Onda obično rjeđe dolazi do napada plača. Ali kad se suze pojave, nemojte se uzbuđivati nego ostanite uz osobu te joj recite ono što biste sami željeli čuti da ste na njenom mjestu.
Iznad svega, razvijajte bogougodnu ljubav prema onima koji zbog oštećenjâ možda više nemaju onakvu osobnost kakvu ste ranije poznavali. Oni naslućuju što vi osjećate, a to utječe na njihovu reakciju prema vama. Erikka kaže sljedeće: “Ja možda nikad više neću biti osoba kakva sam bila. No to nitko ne bi trebao očekivati od osobe koja je žrtva moždanog udara. Rođaci i prijatelji trebaju naučiti voljeti osobu onakvu kakva jest. Ako pomno ispitaju njenu osobnost, otkrit će da su njene prijašnje najprivlačnije osobine još uvijek prisutne.”
Osoba gubi samopoštovanje kad ne može govoriti ili kad je drugi ne mogu razumjeti. Trudeći se da s njom razgovaraju, prijatelji mogu u osobu s oštećenim govorom usaditi osjećaj vrijednosti. Takashi navodi: “Ono što mislim i osjećam u srcu nije se promijenilo. Međutim, ljudi obično izbjegavaju kontakt sa mnom budući da ne mogu sa mnom normalno razgovarati. Meni je teško prići ljudima, ali kad meni netko priđe kako bi sa mnom porazgovarao, to me silno ohrabri i učini me vrlo, vrlo sretnim!”
U nastavku su navedene neke smjernice koje nam svima mogu pomoći da budemo izvor podrške i ohrabrenja za one koji pate zbog oštećenja govora.
Većina moždanih udara ne pogađa intelekt. Većina ljudi koja preživi moždani udar ostaje mentalno zdrava, iako je možda teško razumjeti njihov govor. Nikad nemojte razgovarati s njima na superioran način ili pribjegavati tepanju. Odnosite se prema njima s poštovanjem.
Pažljivo slušajte. Možda će im trebati vremena da preoblikuju misao ili završe riječ, izraz ili rečenicu. Zapamtite, slušač koji pokazuje najviše obzira nije nestrpljivi slušač.
Ne pretvarajte se da razumijete ako ne razumijete. Ljubazno priznajte: “Žao mi je, ali izgleda da jednostavno ne mogu razumjeti. Pokušajmo kasnije još jednom.”
Govorite normalnim glasom polagano i jasno.
Služite se kratkim rečenicama i poznatim riječima.
Koristite pitanja koja izmamljuju da ili ne, te koja potiču osobu na odgovor. Imajte na umu da možda nisu u stanju razumjeti vaše riječi.
Pazite da ne razgovarate u bučnom prostoru.
Boriti se uz Jehovinu podršku punu ljubavi
Važno je da znate uzrok svog moždanog udara, budući da vam to omogućava da poduzmete odgovarajuće korake i smanjite rizik da u budućnosti dobijete moždani udar. Također je vrlo važno da zadobijete kontrolu nad strahom koji vas stalno prati. Ellen kaže: “Božje riječi u Izaiji 41:10 naročito me tješe. Tamo on kaže: ‘Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje.’ Jehova mi je postao toliko stvaran da me oslobodio straha.”
Biblija također pomaže Anandu da se bori s očajem koji osjeća: “Ona mi je izvor ogromne podrške budući da mi neprestano obnavlja životnu snagu i osvježava me.” Hiroyukiev problem bio je u tome kako izvući korist iz Pisama, budući da se nije mogao koncentrirati. On kaže: “Našao sam utjehu u slušanju biblijskih knjiga na audiokasetama.”
Apostol Pavao je izjavio: “Kad sam slab, onda sam jak” (2. Korinćanima 12:10, Duda-Fućak). Jehovin duh pomogao je Pavlu da izvrši ono što nije mogao vlastitom snagom izvršiti. Oni koji prežive moždani udar mogu se također osloniti na Jehovu da će im pružiti duhovnu snagu. Erikka objašnjava: “Kad smo zdravi i činimo sve svojom snagom, možda ne dajemo Jehovi puno prilike da nam pomogne. No moj mi je hendikep omogućio da ojačam svoj odnos s njim na vrlo poseban način.”
Njegovatelji nalaze podršku
Njegovateljima je potrebna podrška u ključnoj ulozi koju imaju. Kome se mogu obratiti za podršku? Jedno mjesto jest obiteljski krug. Svaki član treba preuzeti dio tereta pružanja njege. Yoshiko nam kaže kako su joj njezini sinovi pružili emocionalnu podršku: “Slušali bi moje probleme kao da se radi o njihovim problemima.” Članovi obitelji trebaju prikupiti sve informacije koje su im dostupne da bi naučili kako se brinuti za žrtvu moždanog udara te kako se nositi s promjenama u osobnosti voljene osobe.
Tko još može pružiti podršku onima koji nekoga njeguju? David i njegova obitelj obratili su se svojoj duhovnoj obitelji unutar skupštine Jehovinih svjedoka za pomoć oko Victora: “Odazvali su se na našu potrebu. S vremena na vrijeme dolaze na smjene i spavaju kod nas kako bi cijelu noć umjesto nas bili uz Victora.”
Svakoj osobi koja pruža njegu potrebna je srdačna ljubav i podrška njene duhovne obitelji. Ali nekima je možda teško tražiti pomoć. Haruko objašnjava: “Često mi kažu: ‘Ako za bilo što trebaš pomoć, odmah nam javi.’ Ali znajući koliko je svatko zaposlen, oklijevam da zatražim pomoć. Bila bih vrlo zahvalna ako bi mi ljudi na konkretan način ponudili pomoć: ‘Mogu ti pomoći u čišćenju. Koji ti dan najbolje odgovara?’ ‘Mogu mjesto tebe otići u kupovinu. Bi li ti odgovaralo da sada navratim?’”
Kenjijeva supruga je doživjela moždani udar; međutim, on se mogao sam brinuti za nju. Otkrio je da putem molitve može baciti svoje breme na Jehovu. S vremenom je njegova supruga izgubila sposobnost govora, pa Kenji više nije mogao s njom ni razgovarati. No zato on svaki dan čita Bibliju. On kaže: “Biblija me podsjeća na Jehovinu obzirnu brigu za one koji su slomljena duha, i to me sprečava da upadnem u depresiju i postanem usamljen.”
Oslanjanje na Jehovin duh može nam pomoći kad nam se čini da će nas emocije savladati. Yoshiko, noseći se s promijenjenom osobnošću svog supruga i gnjevnim ispadima nakon preživljenog moždanog udara, kaže: “Ponekad bi mi došlo da vrištim iz svega glasa. U tim bih se trenucima uvijek molila Jehovi, i njegov bi mi duh donio mir.” Iz zahvalnosti za to što joj je Jehova lojalan, ona ne dozvoljava da je bilo što ometa u kršćanskom načinu života. Redovito posjećuje kršćanske sastanke, sudjeluje u službi propovijedanja i osobno proučava Bibliju. “Čineći svoj dio”, kaže Yoshiko, “znam da me Jehova nikad neće napustiti.”
Kad se u nas uvuče nemir, Jehova je uvijek tu da nas sasluša. Midori, čiji je suprug preživio moždani udar, pronalazi utjehu u činjenici da je, simbolično govoreći, Jehova sve njene suze stavio u svoj ‘mijeh’ (Psalam 56:9, St). Prisjeća se Isusovih riječi: “Ne budite nikad tjeskobno zabrinuti za idući dan.” Ona kaže: “Odlučila sam da budem strpljiva sve dok ne dođe novi svijet” (Matej 6:31-34, NW).
Suočiti se s teškim ograničenjima
Točno je da neki u svojoj rehabilitaciji postignu značajan oporavak, no kod drugih je uspjeh u obnavljanju sposobnosti koje su imali prije moždanog udara samo neznatan. Što ovoj drugoj grupi može pomoći da se suoči s izazovom da prihvati svoja ograničenja, koliko god teška i dugotrajna možda bila?
Bernie, koji je zbog moždanog udara uvelike izgubio na svojoj pokretljivosti, odgovara: “Radost koju mi pruža nada u vječni život na rajskoj Zemlji koja predstoji te molitva mom nebeskom Ocu Jehovi pomogle su mi da mirno prihvatim svoja ograničenja.”
Ta nada pomogla je Erikki i njenom suprugu, Georgu, prihvatiti njena ograničenja i još se uvijek radovati životu. Georg objašnjava: “Imamo Božje obećanje o tome da ćemo jednog dana doživjeti potpuno izlječenje. Stoga se naše misli ne vrte oko invalidnosti. Naravno, činimo sve što možemo za Erikkino zdravlje. Ali može se naučiti živjeti i s nesavršenom koordinacijom mišića i usredotočiti na pozitivnije stvari” (Izaija 33:24; 35:5, 6; Otkrivenje 21:4).
U slučajevima kad je oporavak vrlo slab, podrška obitelji i prijatelja igra još presudniju ulogu. Oni mogu pomoći žrtvi da se nosi s tom situacijom sve dok Bog u svoje vrijeme ne izliječi sve zdravstvene probleme.
Budući da znaju da predstoji veličanstvena budućnost za žrtve moždanog udara i njihove obitelji, kada će zdravlje biti obnovljeno, to im pomaže da se bore dan za danom. Tako mogu strpljivo čekati na olakšanje od svih patnji u Božjem novom svijetu koji uskoro predstoji (Jeremija 29:11; 2. Petrova 3:13). U međuvremenu, svi koji se obraćaju Jehovi mogu biti uvjereni da će im on već i danas pomoći i podržati ih u borbi s teškim posljedicama moždanog udara (Psalam 33:22; 55:22).
[Istaknuta misao na stranici 12]
Obitelj i prijatelji mogu pomoći žrtvi da se nosi s tom situacijom sve dok Bog u svoje vrijeme ne izliječi sve zdravstvene probleme
[Okvir/slika na stranici 10]
Spriječiti moždani udar
“NAJBOLJI način kako se boriti s moždanim udarom jest pokušati ga spriječiti”, navodi dr. David Levine. A faktor broj jedan koji je povezan s većinom moždanih udara jest visoki krvni tlak.
Kod mnogih ljudi visoki krvni tlak može se držati pod kontrolom uz pomoć prehrane koja je bogata kalijem, a siromašna solju, zasićenim mastima i kolesterolom. Smanjeno konzumiranje alkohola može također igrati važnu ulogu. Redovit program vježbi prilagođen dobi i fizičkoj kondiciji osobe može pomoći u rješavanju suvišnih kilograma, što potom može rezultirati snižavanjem krvnog tlaka. Možda će biti potrebno uzimati lijekove — ali pod liječničkim nadzorom, budući da postoji vrlo širok spektar takvih lijekova.
Bolest karotidne arterije sužava glavni put kojim se mozak opskrbljuje krvlju i jedan je od glavnih faktora koji doprinose pojavi moždanog udara. Ovisno o stupnju začepljenosti, moglo bi biti uputno podvrgnuti se operativnom zahvatu poznatom kao karotidna endarterektomija kojim začepljene arterije ponovno postaju prohodne. Studije su pokazale da se za ljude koji su pokazivali takve simptome i čije su arterije bile jako sužene operacija pokazala korisnom zajedno s terapijom lijekovima. Međutim, mogu se javiti problemi vezani za ovaj operativni zahvat, pa se stoga takva opcija treba pažljivo razmotriti.
Srčane bolesti mogu povećati opasnost od moždanog udara. Fibrilacija srčanog predvorja (nepravilan rad srca), koja može dovesti do stvaranja krvnih ugrušaka, koji mogu otputovati prema mozgu, može se liječiti antikoagulancijama. Drugi problemi povezani sa srcem mogu iziskivati operativni zahvat i lijekove kako bi se umanjila opasnost od moždanog udara. Dijabetes je odgovoran za velik broj slučajeva moždanog udara, pa kontrola dijabetesa pomaže u sprečavanju pojave ove bolesti.
Tranzitorni ishemični napadi, TIA-i, jasno su upozorenje da može doći do moždanog udara. Nikako ih ne smijete zanemariti. Otiđite svom liječniku i otkrijte koji je njihov skriveni uzrok, budući da TIA-i višestruko povećavaju opasnost od moždanog udara.
Zdrav, umjeren način života može mnogo pridonijeti u sprečavanju moždanog udara. Raznovrsna ishrana i redovito vježbanje kao i minimalno konzumiranje alkohola i eliminiranje pušenja može pomoći u održavanju arterija zdravima te čak može dovesti do zdravih promjena kod onih oštećenih. Razne studije pokazuju da povećano uzimanje svježeg voća i povrća te žitarica pomaže u smanjivanju opasnosti od moždanog udara.