Izrada džempera — u Patagoniji
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ARGENTINE
“HLADNO mi je!” Postoji li netko tko živi u području s umjerenom klimom, a da nikad nije izgovorio te riječi? Reakcija je mogla glasiti: ‘Gdje mi je džemper?’
Ako ste i vi jedan od milijunâ ljudi koji nose džempere, jeste li se ikada pitali kako se izrađuju? Kako se prede vuna? Kako se dobivaju boje? Ovdje u Argentini žive domorodački Indijanci koji sve to rade ručno. Posjetimo ih i pogledajmo kako to rade.
Izrada džempera na starinski način
Na jugu Patagonije, u Argentini, živi dosta Mapučanaca, pripadnika indijanskog plemena koje spada u narod Araukanaca. Oni koriste tradicionalne metode predenja i bojenja vune. Kad na južnoj hemisferi potkraj studenog i početkom prosinca nastupi proljeće, oni strižu ovce služeći se posebnim metalnim škarama. Striženje ovaca predstavlja umjetnost koju se naprosto mora vidjeti!
Naravno, vuna koja je tek ostrižena ima u sebi trave, raznog raslinja i grudice zemlje. Zato se mora temeljito oprati. To se radi tako da se vuna potopi u toplu vodu, a zatim izvadi iz nje i stavi na sušenje. Potom se otklanjanju preostale nečistoće. Taj se postupak naziva escardado, ili grebenanje vune. Ako se napravi kako treba, vuna će biti čista, suha i vrlo meka. To znači da je runo spremno za preradu u vunu za pletenje, ili predivo.
Postoje dva tradicionalna načina izrade prediva. Kod jednog se koristi vreteno. (Pogledajte fotografiju broj 1.) Prelja izrađuje predivo tako da jednom rukom trlja vunu o nogu i upreda je, dok je drugom namata na vreteno. Tako se predivo nakuplja na vretenu. Debljina prediva ovisi o količini vune koja se namata na vreteno.
Kod drugog načina izrade prediva koristi se kolovrat, koji prelja pokreće nožnom pedalom. Vuna se namata na kalem kroz jednu rupu, a prelja određuje debljinu prediva. (Pogledajte fotografiju broj 2.) Kad je predivo gotovo, od njega se može napraviti tipično klupko vune kakvo inače kupuje većina žena. No što je s bojanjem vune u različite boje? Kako se to radi?
Mapučanci prave boje od određenog korijenja ili biljaka tako da ih kuhaju 30-ak minuta u malo posoljenoj vodi. To je slično metodi kojom neki Navaho Indijanci iz Arizone (SAD) prave boje za svoje istkane pokrivače. U Argentini Mapučanci dobivaju žutu boju tako da kuhaju korijenje grmolike biljke michai, što je indijanski naziv za biljku Berberis darwinii; smeđu boju prošaranu bijelim mrljama dobivaju od lišća grmolike biljke radal, ili divljeg oraha; crvenu dobivaju od repe. Premda je metoda mukotrpna, dobivene su boje veoma postojane. Sada kad je predivo obojeno, možemo započeti s pletenjem džempera.
Pletenje — na razne načine
Žene već stoljećima iglama pletu vunu, praveći glatko pletivo koje se potom može šivanjem spojiti u odjevni predmet. Pomoću četiri igle mogu se isplesti čarape, rukavi ili nešto drugo cjevastog oblika. Jedna publikacija kaže da su ljudi vjerojatno počeli plesti u Arabiji oko 200. n. e. Potom se ta vještina proširila u Evropu, a Španjolci su u 16. stoljeću prenijeli umijeće pletenja ljudima u Južnoj i Srednjoj Americi, premda su neki tamošnji seljani možda već i prije znali za njega.
Naša simpatična pletilja sada pita: “Koliko debeo džemper želite?” O toj će odluci ovisiti debljina igala i vune koju će upotrijebiti. Zatim pita: “Koje boje želite?” Sad kad je i to odlučeno, ona može početi s pletenjem.
Neupućene osobe iznenađuje činjenica da se umijeće pletenja u biti svodi na dva osnovna boda — pravi ili, kako ga neki zovu, glatki bod i krivi bod. Krivi je bod obrnut od pravog i daje pletivu rebrast izgled. Kombinacijom tih dvaju bodova može se napraviti čitav niz različitih uzoraka.
Naša pletilja izrađuje džemper u dijelovima — prednjicu, leđa, rukave i ovratnik — koje potom zašiva da bi dobila gotov proizvod. Dakako, izrada odjevnog predmeta traje satima, čak i danima. Zato ako dobijete takav džemper na dar, budite svjesni njegove vrijednosti! U njega je uloženo mnogo strpljivog rada.
Suvremene metode
Od industrijske revolucije naovamo izumljeni su strojevi koji mogu u vrlo kratkom roku isplesti na tisuće džempera. Danas obično kompjuteri upravljaju radom tih industrijskih pletaćih strojeva. Mnoge žene koriste manje strojeve za kućnu upotrebu, pri čemu štede puno vremena.
U Patagoniji pletenje još uvijek predstavlja domaću radinost u kojoj majka plete, a otac i djeca pomažu u završnoj obradi proizvoda. Obično rade na pletaćem stroju za kućnu upotrebu, a potom višak proizvoda prodaju nekoj tvornici trikotaže. Takva pomoć dobro dođe obiteljskom budžetu.
Namjeravate li kupiti džemper?
Što biste trebali imati na umu ukoliko namjeravate kupiti džemper? Ako želite ručno pleteni džemper, vjerojatno ćete ga više platiti, pa kad je već tako neka i vrijedi tih novaca. Budite pažljivi pri odabiru džempera, već prema tome kakav vam treba, i provjerite njegovu kvalitetu. Kako ćete to učiniti? Pogledajte kako su mu izrađeni šavovi i kako vam pristaje oko vrata. Pogledajte kakvoću i sastav prediva. Da li je od čiste vune? Da li je mješavina? Da li se lako rasteže i ostane rastegnut, ili poprimi svoju prvobitnu formu? Kad ste kupili džemper, svaki put kad ga obučete pomislite na sav trud koji je u njega uložen, naročito ako je ručno izrađen u Patagoniji!
[Karta na stranici 22]
JUŽNA AMERIKA
ARGENTINA
Patagonija
[Zahvala]
Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.
[Slike na stranici 23]
1. Izrada prediva pomoću vretena
2. Predivo se brže izrađuje na kolovratu
3. Pogled izbliza na vunu koja se namata na kolovrat
4. Tradicionalan način pletenja
5. Prednji dijelovi džempera
6. Suvremeni pletaći stroj s kompjuterskim upravljanjem