Misterij dolmenâ — zašto, kada i kako?

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIZOZEMSKE

‘ŠTO je to dolmen?’ možda se pitate. To je prahistorijska struktura koja se sastoji od dvaju ili više masivnih uspravno postavljenih kamenova na kojima počiva pokrovna ploča, najčešće tvoreći prostoriju koja se uglavnom koristila kao ukopno mjesto. Nalazimo ih mahom u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Evropi.

U nizozemskoj provinciji Drenthe dolmeni se uglavnom nalaze u atraktivnim, živopisnim predjelima. Čuveni je slikar Vincent van Gogh u jednom od svojih pisama napisao: ‘Drenthe je toliko lijep da bih više volio da ga nikad nisam ni vidio ukoliko ne bih mogao ostati ovdje zauvijek.’ Ljubitelji prirode, kao i oni koji se zanimaju za arheologiju, nipošto neće požaliti kad dođu u obilazak dolmenâ u Drentheu.

No zašto bi nas uopće zanimale te drevne zbirke kamenja? Jedan od odgovora glasi: znatiželja. Zašto su se drevni narodi upuštali u tako ogroman i mukotrpan posao dopremanja, oblikovanja i podizanja tog silnog tereta? Neki kamenovi teže po nekoliko tona. A u ono vrijeme ti narodi nisu imali dizalice kakve danas postoje da bi njima podizali teret! Dakle, što možemo doznati o dolmenima?

Megalitski spomenici

Dolmeni se svrstavaju u megalitske spomenike (izraz “megalit” potječe iz grčkog, a znači “velik kamen”). Možda ste čuli za francuske menhire, nazvane po bretonskoj riječi koja znači “dugačak kamen”. Na Balearskom otoku Menorci postoje megaliti koji se zovu taulas (stolovi), a sastoje se od jedne teške kamene ploče i jednog okomitog kamena na koji je ova vodoravno položena, čineći tako ogromno slovo T.

Ljude još i danas fascinira engleski Stonehenge, krug načinjen od ogromnih kamenova, od kojih su neki teški čak 50 tona. Iz oko 300 kilometara udaljenog velškog gorja Preseli dopremljeno je 80-ak stupova od plavog škriljca. Prema knjizi Mysteries of Mankind—Earth’s Unexplained Landmarks, koju je izdalo ovdašnje Nacionalno geografsko društvo, “izučavatelji pretpostavljaju da je taj spomenik [Stonehenge] (...) bio hram koji je možda pokazivao vječito kružno kretanje Sunca, Mjeseca i zvijezda nebom, ali ništa više od toga”.

Današnji dolmen predstavlja samo kostur grobnog spomenika, jer je to divovsko kamenje prvobitno bilo zaklonjeno od pogleda i ležalo pod pješčanim ili zemljanim humkom. Otkrića su pokazala da je dolmen služio kao neka zajednička grobnica. Neki dokazi navode na zaključak da je u jednom takvom dolmenu bilo pokopano preko stotinu ljudi — bilo je to pravo pravcato groblje!

U Nizozemskoj su do danas sačuvana 53 dolmena; od toga se 52 nalaze u provinciji Drenthe. Zanimljivo je da nisu bili nasumce porazmješteni, već da je većina poredana u smjeru istok-zapad, s ulazom na južnoj strani, što možda ima veze s položajem Sunca u određenim godišnjim dobima. Drevni su graditelji koristili okomito postavljeno potporno kamenje i velike pokrovne ploče, dok su se rupe između kamenova zatvarale kamenčićima. Pod su popločili kamenom. Najveći dolmen u Nizozemskoj, koji se nalazi nedaleko od naselja Borger, dugačak je 22 metra i još uvijek ima 47 kamenova. Jedna od pokrovnih ploča dugačka je oko tri metra, a teška 20 tona! Sve to povlači za sobom dosta pitanja.

Kada su sagrađeni? Tko ih je, kako i zašto sagradio?

Odgovori na takva pitanja vrlo su nepouzdani, budući da ne postoji pisana povijest Evrope tog vremena. Stoga se o dolmenima s pravom govori kao o misterioznim spomenicima. A što onda znamo o njima? Što se uopće o njima tvrdi?

“Velečasni” Picardt iz gradića Coevordena u Drentheu zaključio je 1660. da su ih sagradili divovi. S vremenom su se i lokalne vlasti zainteresirale za te grobove. Budući da su ljudi počeli koristiti to kamenje za utvrđivanje brana i gradnju crkava i kuća, Uprava za prostorno planiranje u Drentheu donijela je 21. srpnja 1734. zakon kojim se zaštitilo dolmene.

Tek su 1912. godine stručnjaci temeljito ispitali nekoliko dolmena. U dolmenima su pronađeni ostaci lončarije, oruđe (sječiva kamenih sjekira, vršci strijela) i ukrasi, primjerice perle od jantara, no ljudskih je kostiju bilo vrlo malo, budući da su se slabo očuvale u pjeskovitom tlu. U nekima su pronađeni ostaci lončarije od čak 600 različitih posuda. Uz pretpostavku da je svaki pokojnik dobio dvije do tri posude za jelo, onda je u nekim grobnicama sigurno bio sahranjem popriličan broj ljudi.

Znanstvenici tvrde da su dolmeni sagrađeni od kamenih gromada koje su u pradavno ledeno doba na glečerima stigle iz Skandinavije. Tvrdi se da su graditelji bili poljodjelci iz takozvane “kulture ljevkastih pehara”, koja je dobila ime po pronađenim specifičnim ljevkastim peharima.

Jedna teorija o metodi gradnje kaže: “Teško kamenje vjerojatno se polagalo na drvene valjke i pomicalo pomoću kožnih remena. Da bi se pokrovne ploče podigle uvis, po svoj su se prilici pravile kosine od pijeska ili gline.” No nitko ne zna sa sigurnošću kako se to radilo. Zašto se pokojnike nije jednostavno pokapalo na uobičajeni način? Kakva su vjerovanja imali ti graditelji u vezi zagrobnog života? Zašto je u grobovima ostavljeno razno oruđe i nakit? Istraživači mogu samo nagađati o odgovorima. Budući da su dolmeni sagrađeni prije mnogo vremena, ne može se precizno reći kada su sagrađeni, niti tko ih je, zašto i kako sagradio.

Kada u od Boga određeno vrijeme mrtvi budu uskrsavali, oni koji će se vratiti u život možda će nam odgovoriti na neka od tih pitanja (Ivan 5:28; Djela apostolska 24:15). Tada bi nam sami graditelji dolmena mogli najzad otkriti kada su živjeli, tko su bili, zašto su sagradili te svoje impresivne spomenike i kako su to činili.

[Slika na stranici 25]

“Taula” s Menorce, Španjolska

[Slika na stranici 25]

Dolmen nedaleko od Haveltea, Nizozemska

[Slike na stranicama 26 i 27]

Stonehenge, Velika Britanija

Dolje: Veliki dolmen nedaleko od Borgera, Nizozemska

[Slika na stranici 26]

Rekonstrukcija dolmena nedaleko od sela Schoonoord (Nizozemska), koja prikazuje humak i otkriveno kamenje

[Slika na stranici 27]

Dugačka grobnica u Emmenu (Schimmeres), Nizozemska